Čak 88% ljudi vjeruje da je dodir ključan za sretan život

Današnji tempo života, rastuća virtualna povezanost i pandemija koronavirusa odmaknuli su ljude jedne od drugih. Nedostatak fizičkoga kontakta uzrokovao je osjećaj usamljenosti i izoliranosti kod velikog broja ljudi. Ova nas je situacija podsjetila da su nam, bez obzira na našu dob, uvijek potrebni ljudski dodir i nježnost. 

Bilo da je riječ o nježnom držanju ruke bliske osobe, maženju djeteta po glavi, ohrabrujućem tapšanju prijatelja po leđima, prijateljskom ili ljubavnom zagrljaju... snaga dodira duboka je i univerzalna. Tražimo i trebamo dodir jer nas povezuje, prenosi nam emocionalne i tjelesne blagodati i, ono najvažnije, daje nam sigurnost.

Dodir može izliječiti

Kad osjetimo dodir, usporavaju nam se otkucaji srca, a krvni tlak vraća se na normalnu razinu. Smanjuje se razina hormona stresa, kao i simptomi anksioznosti ili depresije, te nam se povećava razina hormona sreće i osnažuje imunološki sustav. Moć dodira dokazana je i znanstveno.

Otkriveno je da dodir pomaže ublažiti uznemirenost povezanu s demencijom. Držanje djeteta kožom na kožu, poznato kao "klokan metoda", pomaže napretku nedonoščadi i može smanjiti rizik smrti djeteta s malom tjelesnom težinom za čak 36%.

Sve više ljudi usamljeno

Dodir je prvo osjetilo koje razvijamo, pa ne čudi što je ključan za naš razvoj. No globalno istraživanje tvrtke Nivea o stanju ljudskog dodira prije i tijekom pandemije otkriva zabrinjavajuće podatke. U istraživanju pod nazivom "Human Touch in a Pandemic World" sudjelovalo je 11.706 ljudi, u devet zemalja. Cilj istraživanja bio je otkriti kako se ljudi nose s novom preprekom - nemogućnošću dodira, odnosno fizičkom distancom, o kojoj se ne može pregovarati bez potencijalno strašne posljedice za zdravlje svih.

Ova studija pokazuje da je dodir vrlo važan ljudima širom svijeta - usprkos ili možda čak i zbog virusa. Gotovo polovica ispitanih, točnije 49%, potvrdila je kako se zbog pandemije osjećaju usamljenije nego ikad prije u životu. Studija je također pronašla vezu između osjećaja usamljenosti i nedostatka kontakta s drugima, kako fizičkog tako i emocionalnog. Čak 81% ispitanika, koji su naveli da se često osjećaju usamljeno, željelo bi primiti više zagrljaja od drugih ljudi. Izolacija je 72% ispitanika potaknula na razmišljanje o tome koliko često dodiruju druge, a 75% ispitanika podsjetila je na to koliko je tjelesni dodir važan za zdravlje. Na nedostatak ljudskog dodira može se gledati kao na simptom usamljenosti, a dodirivanje može pomoći u smanjenju tog osjećaja.

Dodir neophodan za sreću

Istraživanje otkriva kako 88% ljudi vjeruje da je ljudski dodir ključan za sretan i ispunjen život. No mnogi ispitanici rekli su da im se razina ljudskog dodira tijekom pandemije smanjila - kako u njihovu užem krugu (obitelj, partneri ili bliski prijatelji) tako i u vanjskom (kolege, poznanici, susjedi). Iznenađujuće je, međutim, da je oko pola ispitanih ljudi reklo da se njihova razina ljudskog dodira tijekom pandemija nije značajno promijenila.

Štoviše, za neke se skupine razina ljudskog dodira zapravo povećala tijekom pandemije. Ljudi koji žive u kućanstvima s najmanje jednim djetetom i tinejdžerima u dobi od 16 do 19 godina imaju dvostruko veću vjerojatnost da će zabilježiti porast dodira u užem krugu u odnosu na druge skupine. 

Kvaliteta dodira ispred kvantitete

Prema podacima, ljudski dodir u postpandemijskom svijetu usredotočit će se na kvalitetu a ne na količinu - drugim riječima, na unutarnji krug. Više od trećine ispitanika očekuje da će se razina dodira u unutarnjem krugu povećati nakon krize, a dodirivanje u vanjskom krugu dugoročno će se smanjiti, kad naše trenutačne promjene ponašanja postanu trajne navike. 

Možda će nam trebati vremena da se vratimo na svoju pretpandemijsku razinu dodira, a pandemija je već ostavila trajne posljedice na naša srca i umove - ali i na našu kožu. Također nam je dala novu spoznaju o moći dodira za naše emocionalno, fizičko i mentalno zdravlje. U budućnosti, kad budemo mogli bez straha zagrliti nekoga ili mu stisnuti ruku, te trenutke povezanosti nećemo uzimati zdravo za gotovo. Provest ćemo više vremena s voljenima, učvrstiti svoje međusobne veze i još se više povezati dodirima.