Kad jednom kreneš gurati granice, moraš ih gurati stalno – posao nikada ne staje, ma koliko god ti umorna bila. I ima nešto gordo i vraški moćno u tom osjećaju da gradiš život.
Da, zlo mi je stalno i krepana sam uvijek, ali to nije bitno. Ovaj puta postoji netko tko zahtjeva i dalje moju pažnju i predanost i ja nemam vremena razmišljati o mukici.
U idealnom svijetu ili u barem mlađahnoj verziji predodžbe života, svatko od nas bi trebao odrastati uz par prijatelja koji su mu poput obitelji.
Prva trudnoća za mene je bila totalni šok. Planirana, ali svejedno šokantna. Jer, recite vi meni, kako se odjednom pripremiti za život koji dolazi, a vi o njemu ne znate ništa?
Jer ‘velika ljubav’ sve mjeri po vanjskim faktorima. ‘Velika ljubav’ traži instagram-život, da budem banalna. Ali ova druga, ova koja je prava, živi po osjećaju, a ne po zadanim gabaritima.
Ali dok se slikate kako pijete kuhano vino u Beču, sjetite se da barem na trenutak odložite taj prokleti mobitel i uživate u mirisu, uživate u metežu života koji se nalazi oko vas.
Sjedila sam tamo kao gljiva i samo razmišljala ‘reci nešto, reci nešto, reeeeci faking NEŠTO’ i nisam rekla ništa. Totalna blokada. Gospodin muž se još i držao nekako.
Ponekad su dani sasvim normalni i nitko ne vrišti i svi dobro spavaju i nitko nije nezaposlen, dužan, ozbiljno bolestan. A svejedno se probudiš i majčinstvo ti NE IDE taj dan. Taj tjedan, taj mjesec.
Konvencionalna ženstvenost davno je naučila žene da je njihova dužnost biti ‘dobra partnerica’, a to znači da žene muškarcu moraju pružiti moralni oslonac, emotivnu utjehu, te ga zadovoljiti primjereno.
Dijete odavno spava, a ja navlačim zastore u spavaćoj i onako, dislocirano, gledam u daljinu. I pomislim: “Bože, hoćemo mi sada živjeti ovdje zauvijek?
Kako bih vam objasnila kako sam ostala trudna, bitno je da prvo shvatite koliko sam krivu predodžbu imala o svemu. A nisam bila balavica, da se razumijemo.
Odrasla sam sa poprilično autoritativnom mamom. Kad kažem ‘poprilično’, mislim na ‘nemoj gledati u njenom smjeru kad je ljuta, nemoj ništa pitati i, ako je ikako moguće, nemoj disati’.
Pričajmo malo o našim muškarcima. Pričajmo malo o onim muškim jedinkama koje nam po noći oduzimaju prostor u krevetu i hrkanjem remete dragocjeni san.
Kad odlazite s rodne grude, svašta vam prolazi kroz glavu. Hoću li se snaći? Jesam li nedovoljno zrela i sposobna? Kako će me prihvatiti? Hoću li pronaći sitna zadovoljstva i prave prijatelje koje sam imala kući?
Iskoristi svoj Oranž
