Ford je lutajući istraživač; njegov razlog dolaska na Zemlju je istraživanje planeta kako bi mogao napisati članak za novo izdanje vrlo važne knjige 'Vodič kroz galaksiju za autostopere'
RECENZIJA KNJIGE
Adamsov 'Vodič kroz galaksiju za autostopere' - Podignite svoj palac prema zvijezdama
'Jednostavna je činjenica da međuzvjezdane udaljenosti jednostavno ne stanu u ljudsku maštu.'
Zamislite ovo: ujutro se probudite uvjereni kako je vaš najveći životni problem kako spriječiti lokalno vijeće da sruši vašu kuću zbog ideje izgradnje obilaznice. No, ubrzo doznate kako je to sasvim irelevantno s obzirom na činjenicu da će Zemlja biti razrušena zbog gradnje, ni manje ni više nego hipersvemirske ekspresne obilaznice koja prolazi kroz Sunčev sustav. Tako da, bez brige; vaša kuća, kao i cijela Zemlja jednostavno će nestati.
Pa, točno tako izgleda dan Arthura Denta.
Ovih dana, bavila sam se jednom specifičnom knjigom koju možemo svrstani u kategoriju znanstvene fantastike i satire. Nekoliko dana prije početka Interlibera, uočila sam ovaj naslov u izdanju Lumena i pomislila kakvo čudno ime za jednu knjigu. Nemam previše iskustva kada je riječ o znanstvenoj fantastici i fantaziji, tako da je ova knjiga bila izlazak iz komforne zone. Uopće nisam znala što očekivati, ali uspostavilo se da je ova knjiga jedna od najboljih i svakako najčudnijih koje sam pročitala ove godine.
Arthur Dent – tridesetogodišnji muškarac koji radi na lokalnoj radiopostaji. Na prvi pogled izgleda kao da vodi jedan normalan, uobičajen život s kojim je u većini slučajeva zadovoljan. Tako je bilo, sve dok nije došao četvrtak koji uredno možemo nazvati dan D. Osim što su ga u rano jutro probudili žuti buldožeri koji su nemilosrdno čekali ispred njegove kuće, također je doznao da njegov najbolji prijatelj Ford Prefect, ne samo da nije besposleni glumac već nije s planeta Zemlje – doslovno. Ford je lutajući istraživač; njegov razlog dolaska na Zemlju je istraživanje planeta kako bi mogao napisati članak za novo izdanje vrlo važne knjige 'Vodič kroz galaksiju za autostopere'.
Tog istog četvrtka, Ford odlazi kod najboljeg prijatelja Arthura koji ispred kuće leži u blatu i prijeći prolaz buldožerima. Kroz nekoliko trenutaka, Arthur doznaje istinu u koju isprva ne vjeruje; a to je, da će se dogoditi smak svijet kroz dvije minute.
'Prije nego što Zemlja pogine, dobit će ono najbolje u reprodukciji zvuka, najbolji razglas koji je ikada izrađen. Ali nije bilo koncerta, nije bilo glazbe, nije bilo fanfara, samo jednostavna poruka (…) Predivan, savršen kvadrofonski zvuk bez i najmanjeg traga distorzije, tako čist da bi i hrabar čovjek zaplakao.'
Svemirski brod u kojem su se nalazili Vagonci, lebdio je iznad grada spreman razoriti Zemlju. U većini knjiga koje sam čitala, u takvim presudnim trenucima pojavio bi se junak i spasio stvar. Ovog puta, priča ne ide tako. Zemlja je nestala.
Ipak, dvoje se uspjelo spasiti; Ford i Arthur. Glave su ostale na mjestu zahvaljujući kuharima iz svemirskog broda koji su ih pustili unutra. Pravilo je (zapravo više neki svemirski bonton) da kada vidiš autostopere, pomogneš mu. Dvojac se susreće s brojnim nevoljama i avanturama u prostoru i vremenu dok jedni tragaju za smislom života, a drugi žude za nečim malo jednostavnijim – šalicom čaja.
'Amerike, pomisli, više nema. Nije to mogao shvatiti. Odluči opet krenuti s nečim manjim. New Yorka više nema. Nikakve reakcije. Zapravo nikad i nije vjerovao u njegovo postojanje. Dolar, pomisli, zauvijek je potonuo. Tu je dobio malo drhtaj. Svi su Bogartovi filmovi nestali, rekao je samom sebi, i to ga je dobro potreslo. McDonald’s, pomisli. Više ne postoji ništa slično hamburgeru iz McDonald’sa. Onesvijestio se.'
Ovom sam knjigom prekoračila tu svoju suptilnu knjišku granicu zbog koje rijetko zalazim u kvart znanstvene fantastike/fantastike. Nisam imala velika očekivanja od ove knjige, jednostavno me privukao sam naslov koji je vrlo neobičan pa nije čudno da mami pažnju. Tako da, kupila sam je na ovogodišnjem Interliberu. Nije bila na ovomjesečnoj listi čitanja.
U pauzi od učenja skuhala sam si kavu i počela listati knjigu – čisto da vidim što me čeka. Idući dan, negdje predvečer knjiga je bila pročitana! Kada sam ju zatvorila, šokirano sam gledala u jednu točku. Bilo mi je nepojmljivo da sam toliko uživala u tom žanru i da me sama knjiga izula iz cipela.
Douglas Adams je bio britanski pisac, scenarist, dramaturg i humorist. Napisao je petodijelnu trilogiju i samim time riječi trilogija dao novo značenje. Riječ je o znanstveno fantastičnom serijalu u kojem je prva knjiga upravo ova Vodič kroz galaksiju za autostopere. Nakon toga slijede još četiri naslova: Restoran na kraju svemira, Život univerzum i sve ostalo, Do viđenja i hvala za sve ono ribe te Uglavnom bezopasni.
Na početku moram naglasiti kako je stil pisanja specifičan i možda neće leći svakome. Čitajući komentare na ovu knjigu, shvatila sam da ima dosta ljudi kojima ova knjiga nije jasna i smatraju da je autor samo bacao nepovezane informacije. Možda to i je prvi dojam, ali nakon što se udubite u njegov izmišljeni svijet, sve polako sjedne na svoje mjesto.
Adams često koristi stručne termine s područja fizike te neke preoblikuje u sebi odgovarajuće riječi. Pretpostavljam da kada ljudi kažu 'nagomilane besmislene informacije' misle na opisivanje kako funkcionira tehnologija u njegovom svijetu; imamo telepatske babelske ribe koje znaju sve poznate jezike. Onda imamo (ono što je meni osobno najzanimljivije) 'beskonačni pogon nemogućnosti' koji upravlja svemirskim brodom. Moram priznati, nisam jaka na području fizike, ali Douglas Adams nam s vremena na vrijeme da na znanje da zna o čemu piše i da nije riječ o besmislenim informacijama.
Likovi su urnebesni, a njihovi dijalozi nerijetko su ispunjeni onim klasičnim engleskim humorom. Nekoliko puta sam uhvatila samu sebe kako se smijem na glas, a to mi se rijetko događa. Toliko sam ušla u njegov svijet da sam na tren zaboravila onaj u kojem živim.
'Isprva je Ford stvorio teoriju da objasni ovo čudno ponašanje. Ako ljudska bića stalno ne pokreću usne, mislio je vjerojatno im usta zarastu. Nakon nekoliko mjeseci razmišljanja i promatranja, napustio je ovu teoriju u korist nove. Ako stalno ne pokreću usta, mislio je, mozak im počne raditi.'
Priča sadrži dosta tih filozofskih dijelova koji se bave smislom života. Tko smo? Zašto se rađamo? Zašto umiremo? Odgovori na ta pitanja su neobični i simbolični i moram priznati da mi je taj dio ostao mrvicu neshvatljiv. Ponekad sam znala što nam autor želi poručiti, ali ponekad su mi visjeli upitnici iznad glave zbog kojih sam prste upregnula u googlanje. Smatram da je ovo tip knjige koji se čita minimalno dva puta, ako doista želite razumjeti i shvatiti sve ono što autor poručuje. Tako da, uskoro kreće ponavljanje gradiva… možda tamo u drugom mjesecu kada se riješim ispita.
1981. snimljena je kratka serija od šest epizoda, a 2005. snimljen je i film. Još nisam pogledala ništa od navedenog jer želim pročitati sve knjige. U svakom slučaju, točno znam što će se nalazi na mojem popisu za Božić.
Što se mene tiče, imate zeleno svjetlo za ovu knjigu. Ako ste već pročitali knjigu, slobodno ostavite svoje mišljenje u komentaru. Je li vam se svidjela knjiga ili ipak spadate u skupinu ljudi koji ju zaobilaze?
Fun facts:
U čast ovom romanu, obožavatelji autora Douglasa Adamsa, svakog 25. svibnja slave 'Dan ručnika' kojim se obilježava jedna scena iz priče. Zanimljivo je i da dva dana prije smrti Adamsa, 9. svibnja 2001. godine 'International Astronomical Union' asteroidu 18610 dali su ime Arthurdent prema protagonistu knjige. Četiri godine kasnije, asteriod 25924 dobio je naziv Douglasadams.
Izvorni naslov je 'The hitchhiker’s guide to the galaxy'. Za prijevod je zaslužna Milena Benini, a izdavač je Lumen. Knjiga je manjeg formata, mekih korica i ima svega 197 stranica. Po žanru je znanstvena fantastika i satira.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
