Autorica je u ovoj poeziji otvorila dušu i srce te ih pružila čitatelju. Njezine pjesme kao da su nastale u jednom dahu, buđenjem, osvješćivanjem svega onoga što je i što može biti
RECENZIJA KNJIGE
Ingrid Divković u zbirci poezije 'Stare duše ne stare' iskreno govori o emocijama i ranjivosti
Nisam dobila ono što sam očekivala. Dobila sam puno više. Naime, prije godinu i pol susrela sam se s knjigom Knjiga za divlju ženu autorice Ingrid Divković i stil pisanja mi nije sjeo; imam tu jednu manu da kada od prve ne kliknem s autorom, izbjegavam njegova djela. Kakva greška – nemojte to raditi. Sada mi je toliko drago što sam autorici pružila drugu priliku da dopre do mene svojim riječima, da prenese misli i osjećaje.
POGLEDAJTE VIDEO: Knjiga mjeseca
Pokretanje videa...
02:26
Imam osjećaj da se Divković u novoj zbirci poezije Stare duše ne stare otvorila, ogolila do kostiju – pokazala nam je od čega je satkana i koliko je ponosna na svaki segment sebe.
Ingrid Divković je poznata domaćoj sceni; bivša TV voditeljica i novinarka, sada je uspješna spisateljica koja iza sebe broji čak pet knjiga: J…ebe li vas ego?, Knjiga za divlju ženu, Živi mi se, Sanjari i borci te njezin novitet, prekrasna zbirka poezije Stare duše ne stare.
Zbirka je podijeljena u 5 velikih cjelina. Za vas sam izdvojila pet pjesama, po jednu iz svake cjeline. Pustit ću vas da prvo uživati u njima, a onda ću napisati pokoju riječ o svojem dojmu. Uživajte…
O ZAJEDNIČKOJ OTUĐENOSTI
Probudila sam se jednog dana,
u goloj vodi vlastitoga tijela,
kroz prostor su me vodili bubnjevi i tišine,
bio je to neočekivan presedan moga života,
svojevrsni salto mortale, i u njemu osjetih
najplemenitiju tvar u sebi, primisao da sam
nažalost ja bila taj nesigurni akrobat na trapezu,
ta gusta šuma svakojakih i budalastih misli,
sav taj cirkus i svi ti mali nervozni majmuni
koji su me oduvijek živcirali,
bio je to trenutak kada sam spoznala da sam
dajući moć svom nemirnom umu
zapravo utišavala ljubav u sebi,
Probudila sam se jednog dana
u goloj vodi vlastitoga tijela,
kroz prostor su me vodili bubnjevi i tišine,
bio je to neočekivani presedan moga života,
svojevrsni salto mortale, i u njemu osjetnih
nadljudsku snagu kako napokon upaliti
pravu sebe u sobi isključenih, pogrešnih ljudi,
osjetivši da je od sada pa nadalje sve oko mene
čista svjetlost, ali ne zato što se promijenio svijet
ili u njemu ljudi, nego zato što sam se
u ljepoti i u dubokoj prisutnosti
promijenila ja.
O LJUBAVNOJ GLADI
Lijepo je voljeti kada je lijepo,
bezbrižno, spontano i vedro,
ali imati muda voljeti kad je
tužno, ružno, naporno i sivo,
nije nimalo lijepo,
prelijepo je.
O TAMI
Najteže nasilje koje sam za života osjetila bilo je ono
koje sam si zadala sama, zamisli te bolesne ironije,
hodaš svijetom s mačem zabodenim u srce,
krvariš na sve strane odjevena u žrtvu,
kupuješ po ljekarnama najotpornije flastere,
lijepiš se gdje god stigneš, nestrpljivo čekaš
da zacijeliš, kopaš po radni pa i dalje teče,
pitaš se zašto baš tebi
i do kada tako,
Kad ono, najzad shvatiš,
Da nakon sve te u vlastitom strahu kupljene boli,
najteže nasilje koje za života osjećamo ono je koje
nas sprječava biti ono što jesmo, ispustiti vlastiti glas,
ispričati vlastitu priču, ispisati vlastite note, krvavi
mačevi u srcu naših su ruku djelo, zar nije vrijeme
da se napokon prestanemo identificirati s vlastitom
patnjom koja, da nas u umu tako često nema,
ne bi ni postojala.
O SLAVI
Gore od toga da o nama ne govore lijepo jedino je
to da o nama ne govore ništa, to znači da ne
radimo ništa što je drugačije, ništa što ne pomiče
granice već vidljivoga i uobičajenoga, zato
umirimo ego i zavrnimo rukave, na nama
je da lutamo i stvaramo, na njima
da sjede i prepričavaju.
O ŽELJI DA NE ODUSTANEMO OD ŽIVOTA
Sačuvaj u sebi taj mali postotak nezamislivog,
zamislivo je za maloumnike,
za otimače mašte,
za duhovne papke.
Ingrid Divković otvara svoju dušu i srce, polaže ih na otvoreni dlan te ih pruža čitatelju. Njezine pjesme kao da su nastale u jednom dahu, buđenjem, osvješćivanjem svega onoga što je i što može biti. Nepatetično i iskreno progovara o emocijama i ranjivosti, navodeći ih kao vrlinu; nešto što je čini živim bićem i što se u današnjem svijetu pokušava prikriti, kao da je sramota biti ranjiv. Iz svake pjesme izvire glas stare duše u suvremenoj ženi koja hrabro progovara o sebi, svojim uvjerenjima i pogledima na život – bez ikakve zadrške. U njezinim pjesmama vidim ženu koja je dovoljno ranjiva, krhka da okusi sve čari života ali i dovoljno snažna da prebrodi sve oluje. Još jedna pjesma, koja me se doista dojmila i u kojoj sam mogla čuti krik žena diljem svijeta:
Kako da se objasnim onima
koji me gledaju, a
vide samo
tijelo?
Ovo je prva zbirka poezije od planirane tri. Prva knjiga nosi podnaslov Um te se doista bavi temom kako mi doživljavamo sebe, kako percipiramo svijet i okolinu koja nas okružuje, kako to utječe na naš razvoj i rast… Veliki naglasak stavlja da trebamo postati najbolja verzija sebe i živjeti život, iskoristiti dano vrijeme. U njezinim pjesmama se vide filozofska promišljanja, što nas ne bi trebalo čuditi s obzirom da je diplomirana profesorica hrvatskog jezika, književnosti i filozofije.
Moram spomenuti kako me unutarnji izgled podsjetio na zbirke Rupi Kaur. Svaka cjelina odvojena je tamnim stranicama na kojima piše naslov cjeline. Nije nikakva zamjerka ili nešto slično, već samo nešto što sam uočila. Mislim da to pridonosi dojmu i dapače, to je nešto što mi se sviđa.
Zbirka je u nakladi izdavačke kuće Stilus, a publicirana je 2021. godine. Ako se odlučite na čitanje, čeka vas 181 stranica užitka. Imate moju toplu preporuku!
Čitamo se uskoro.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
