Iako ovu knjigu jest napisao Bogdan Stevanovć, ona ipak najprije pripada nama jer smo u njoj opisani svi mi – naši izazovi, naša dvoumljenja i naši grijesi
RECENZIJA KNJIGE
Oblozi od tinte: Bez cenzure, bez dlake na jeziku. Direktno i sirovo, a opet osjećajno i toplo
„Razradili su mi srce pa sad znam jače voljeti, razgalili su mi toleranciju pa sad imam više razumijevanja za ljude, razbili mi mladenačko samopouzdanje pa sad imam zrelu samouvjerenost, rastavili me na dijelove da bih danas mogao reći kako sam sklopio boljeg sebe nego što sam bio onda.“
S ovom knjigom sam započela svoju čitalačku 2020. godinu. Napravila sam dobar izbor. Trebala mi je tako neka knjiga koja o životu priča s iskustvom, ali na jedan zreli i pomalo komično ironičan način. Ako ste jedna od onih osoba koja voli ‘vaditi’ citate, onda se pripremite na puno pisanja. Svake godine uzmem novi notes, a već sada sam negdje na prvoj trećini. Ako mislite da to nije puno s obzirom da je travanj, varate se. Do sada sam uspjela pročitati svega četiri knjige. Da, samo četiri. Većina zapisanih citata su upravo iz knjige „Oblozi od tinte“.
Prije nego počnem sa svojim mišljenjem, ovo piše na poleđini knjige: „ …
Iako ovu knjigu jest napisao Bogdan Stevanovć, ona ipak najprije pripada nama jer smo u njoj opisani svi mi – naši izazovi, naša dvoumljenja i naši grijesi. Najljepše od svega je to što je odmah uočljivo da piščeva namjera nije bila da nas time definira, već mnogo pitomija – da uz njegove priče lakše sami sebe redefiniramo. Zato su „Oblozi od tinte“ ljekoviti za svaku ljutu ranu na našoj duši.“
Bio mi je gušt čitati ovu knjigu. Napisana je od strane iskusne osobe koja zna o čemu piše i što želi poručiti. Bogdan je pisac koji svoje stavove i mišljenja, zna formirati u smislene i pitke rečenice. Bez cenzure, bez dlake na jeziku. Direktno i sirovo, a opet osjećajno i toplo. Točno ono što nam treba; šamar i nježan dodir. Tekstovi tjeraju na spekuliranje – o svijetu, ljubavi, obiteljskim odnosima, stereotipima… o stavovima koje formiramo po mjeri okoline.
“Od početka sve se gradi pogrešno jer mislimo da polažemo ekskluzivna prava na misli, osjećaje i fizičko tijelo partnera. A tada, zapravo, voli naš ego. I to ne njih, naše partnere, već nas same.”
Knjiga ima nekoliko većih poglavlja; Ogrebotine, Ljubav, Balkan, Depeše s Marsa, Neobjavljene priče i Um. Unutar svakog tog poglavlja, nalaze se tekstovi koje je nekada objavljivao na svojem blogu „Blogdan“. Bilo je toliko tekstova s kojima sam se mogla poistovjetiti te sam u većini slučajeva dijelila isto mišljenje. Ipak, najdraži su mi oni tekstovi o ljubavi i obitelji koji pružaju nadu. Sada kada se cijeli svijet bori s epidemijom, kada nemamo mogućnosti zagrliti svoje bližnje i kada smo odsječeni od dragih ljudi, njegovi tekstovi još jače i preciznije pogađaju u srce.
“Ako mislite da vam s nekim ljubav nije uspjela, znajte da je onda nije ni bilo. Ljubav uvijek uspije. Tko je daleko od očiju, nije daleko od srca, jer ljubav nije mjerna jedinica za udaljenost, nego jedinica građe i funkcije svih živih bića. Ne zna za daljine, blizine i širine. Samo za dubine.”
Čitala sam ju nekih dva mjeseca – ne zato jer nije dobra, već nisam imala puno vremena. Osim toga, smatram da je ovo tip knjige koji se čita polako kako bi se upio svaki tekst i kako bismo imali vremena promisliti o pročitanom.
“Duše su toliko eterične, toliko se migolje i odupiru pripadanju, toliko uživaju u posebnosti i individualnosti da ih svaka šablona, kroj i kalup žuljaju i pale alarme za uzbunu.” U ovo vrijeme izolacije, pokrenula sam „Čitaj mi“. Mali projekt u kojem nekoliko puta tjedno objavljujem snimku u kojoj čitam dojmljive segmente nekih romana, publicistike i poezije. Tako da, na Facebook stranici i Instagram profilu možete pronaći snimke u kojima vam čitam nekoliko tekstova iz knjige „Oblozi od tinte“. Tako možete i sami čuti ono o čemu vam ovdje pišem.
“Dobri roditelji su svjesni da djeca, ma koliko bila mala, sve znaju, jer osjećaju svijet oko sebe mnogo više nego odrasli. (…) Ne izrastaju djeca u loše ljude zbog loših brakova, nego zbog loših roditelja.”
Autor ove knjige je Bogdan Stevanović, a možete ga pratiti preko njegovog bloga Blogdan. Izdavač je Naklada Fragment, a za hrvatski jezik su prilagodili: Sonja Šumić i Bartul Vlahović. Godina izdanja je 2019. Knjiga ima oko 172 stranice. Ako ju želite naručiti, to možete učiniti ako kliknete ovdje.
I za kraj…
“Mogu te drugi naučiti jezike, ali samo ti odlučuješ što ćeš njime govoriti, mogu te drugi naučiti kako da koristiš kompas, ali samo ti odlučuješ kojim ćeš putem ići, mogu te drugi naučiti kako se preživljava, ali samo ti odlučuješ kako ćeš živjeti. Shvatiš da čovjeka najbitnijim lekcijama ne uče, već ih on uči sam.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
