Zašto se, pobogu, Plenkoviću ne bi smjelo vikati da je 'Ćaća'

U zemlji u kojoj se zatvaraju i osuđuju prosvjednici protiv spomenika, posve je logično da se uklanjaju i prosvjednici protiv premijera.

Andreja Plenkovića dočekao je jutros na Korčuli jedan prosvjednik s natpisom "Ćaća", napisanog kemijskom na komadiću papira, dobacujući premijeru "Živio, ćaća. Dobro nam došao". Nakon što je taj prosvjednik odbio zamolbu osiguranja da se mirno udalji, došla su dvojica policajaca u civilu i odvela ga dalje od premijera.

U tom trenutku, javlja Dnevnik.hr, prosvjednik je vikao "Pustite me! Došao sam pozdraviti našeg ćaću. Živio ćaća!".

Policija kaže da je remetio red i mir.

Jer, oko Plenković mora biti mir, pa i red.

Predsjednik Vlade ne smije biti suočen ni sa kakvom provokacijom, a kamoli nekakvim prosvjednikom. Pa ipak, što je bilo toliko strašno u tom dobacivanju?

Je li Ćaća zločinac?

Zoran Erceg uhićen je, zatvoren i osuđen zato što je Franji Tuđmanu na otvaranju spomenika u Zagrebu vikao da je "zločinac". A zašto je nasilno uklonjen prosvjednik koji je Plenkoviću vikao da je "ćaća"?

Zato što taj naziv asocira na Ivu Sanadera?

Zar je nazivanje nekoga, pa još i predsjednika Sanaderove stranke, "ćaćom" danas postao toliki grijeh da mora intervenirati policija?
Ili je naprosto zabranjeno išta dovikivati premijeru? 

Ruku na srce, Andrej Plenković zaslužio je epitet "ćaće": u HDZ-u se okružio Sanaderovim ljudima, od Gordana Jandrokovića do Božidara Kalmete, vlada u koaliciji s Miloradom Pupovcem i liberalima, većina mu ovisi o "žetončićima i trgovini mandatima, Vladu mu je obilježila korupcija, a njegov stil vladanja pompozan je i bahat skoro kao i Sanaderov.

Na Saboru HDZ-a mjerio se intenzitet aplauza delegata i Lovro Kuščević, odbačeni ministar, ustvrdio je da je upravo Plenković zaradio najveći pljesak. Svima na znanje i ravnanje.

Imajući sve to u vidu, možda Plenkovića istina boli više nego što želi priznati.

Uostalom, i Sanaderov kult bilo je zabranjeno dirati i oskvrnjivati.

Glas naroda

Samo što se u Sanaderovo doba smjelo kritizirati Franju Tuđmana. I Sanader je Thompsona plaćao da NE pjeva, dok HDZ-ov gradonačelnik Splita plaća Thompsona za nastup na Rivi povodom Dana domovinske zahvalnosti.

No ako već nije stvar u "ćaći", onda je stvar u tome da se od Plenkovića moraju ukloniti bilo kakvi prosvjednici.

Međutim, kad premijer već ide među narod, mora se suočiti i s glasom naroda. Ako želi da ga narod gleda, mora biti spreman i da mu narod kaže što misli. Nažalost, stvari su postavljene tako da narod mora slušati ono što mu Plenković kaže.

Ili će policija imati posla.

Uglavnom, žalostan je i nepotreban, ali toliko tipičan, bio jutrošnji incident na Korčuli. 

Slobodno društvo uključuje i slobodu govora, prosvjeda pa i provokacije. Ova osoba nije psovala, vrijeđala, fizički ili bilo kako napala Plenkovića. Pa je ipak odstranjena iz Plenkovićeva vidokruga. Oduzeta mu je sloboda prosvjeda.

Što je, da ponovimo, posve normalno u zemlji u kojoj se hapse prosvjednici protiv Tuđmanova spomenika, osobe koja je željela začepiti usta svim svojim kritičarima.

I to je očekivano u zemlji u kojoj Plenković sebi gradi spomenik.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.