Zorana Milanovića opet su optužili da ne voli hrvatsku državu i hrvatski narod, da ne respektira državne simbole. Ali država nisu simboli i praznici. Država su Ustav i zakoni koje oni koji vole Hrvatsku često gaze.
Zoran Milanović iskoristio je uhićenje Josipe Rimac kako bi provjetrio staru traumu. "Uhićena je osoba koja je za mene govorila da nisam Hrvat i da ne volim svoj narod", podsjetio je predsjednik države, naslađujući se nad korupcijskom aferom zbog koje je HDZ-ova državna tajnica završila u pritvoru.
A onda je Marijana Petir pojačala tu traumu. "Moram reći da me duboko rastužuje da je na čelu Hrvatske netko tko svojim ponašanjem pokazuje da ne voli i ne poštuje svoju državu i svoj narod", kazala je neovisna kandidatkinja na listi HDZ-a.
I tako, opet se vraćamo na staro. Opet se Milanovića optužuje da ne voli svoju državu, što iz usta onih koji to poručuju predstavlja vrhunaravni grijeh u rangu s veleizdajom. Gotovo poput smrtne presude.
Od onoga tko pljačka državu valjda je gori samo onaj tko ne voli državu. (Pljačkati.)
Zašto vole državu?
Josipa Rimac voljela je državu više od Milanovića, a sada smo vidjeli zašto. Petir, pak, ne optužuje samo Milanovića da ne voli državu, već i da ne voli hrvatski narod, premda ga je upravo taj narod izabrao na Pantovčak.
To bi trebalo značiti da milijun Hrvata također ne voli ovu državu.
I dok se Milanovića može optuživati da ne ponaša državnički, kritizirati ga zbog bojkotiranja državnih praznika, zbog preležernog odnosa prema protokolu ili lansiranja kontroverznih izjava, opetovana optužba da on ne voli ovu državu nije samo licemjerna i huškačka, već i otvara mnogo važnije pitanje.
A ono glasi: treba li uopće bezuvjetno voljeti ovu i ovakvu državu?
Treba li voljeti državu kojom vlada HDZ, dominira Katolička crkva, upravljaju Ivo Sanader i Andrej Plenković, u kojoj slobodno ordiniraju Josipa Rimac i drugi lokalni šerifi, u kojoj se nacionalno bogatstvo trpa u džepove najvećih domoljuba, a ljubav prema državi dokazuje se količinom utajenog poreza? Gdje se huška protiv manjina, gaze ljudska prava, represivni aparat koristi protiv kritičara, gdje se guše mediji i pljačka proračun...?
Da ne govorimo o legalizaciji ustaškog pozdrava.
Voljeti ustaštvo?
Ovoga tjedna Visoki prekršajni sud donio je presudu prema kojoj Marko Perković Thompson može slobodno na koncertima izvikivati pozdrav "Za dom spremni". Riječ je o uglazbljenom ustaškom pozdravu za kojeg je Ustavni sud zaključio da je protuzakonit i protuustavan, ali sada je odlukama prekšajnih sudaca praktički ozakonjen.
I sve to nakon što je političkim dekretom legalizirana uporaba pozdrava "Za dom spremni" u grbu HOS-a, a onda i na majicama, zastavama, raznim parolama i insignijama.
Zašto bi netko morao voljeti ovakvu državu? S ovakvim sudovima, ovakvim zakonima, ovakvom vlašću? S ustaškim pozdravom?
I zašto se netko ne bi zalagao za drugačiju državu od one u kojoj Rimac i Petir dijele lekcije o domoljublju?
Država po mjeri Petir?
Marijana Petir, recimo, prononsirani je homofob s dugom karijerom borbe protiv prava manjina, protiv suzbijanja diskriminacije ili Istanbulske konvencije. Zašto bi netko slijedio njezine kriterije po kojima bi se moralo voljeti ovu državu?
Kad ona sama evidentno i vrlo direktno ne voli državu koja zastupa prava manjina, jednakost, ravnopravnost, sekularnost i druge moderne i liberalne vrijednosti.
Zašto Petir može ne voljeti državu kojom upravlja liberalna ljevica - o čemu je javno govorila i protiv čega se grčevito borila - ali drugi moraju voljeti državu kojom upravlja klerikalna desnica?
Rimac najviše voli ovakvu državu
Josipa Rimac imala je najviše razloga voljeti ovakvu državu, jer joj je ona omogućila da u njoj prosperira, od nje profitira i u njoj se postavlja kao autoritet, ponekad i bahati silnik. Ona joj je dala egzistenciju, izvukla je iz provincije, pretvorila u politički i društveni faktor, dala joj na važnosti.
Kao i svima koji su ovakvu državu prihvatili kao svoje vlasništvo, feud, igralište, zabavište, kasicu prasicu, poligon za iživljavanje, gusku za čerupanje, sredstvo promocije, izliku za šovinističko iživljavanje...
Milijun građana glasalo je ove zime za predsjednika kojega se godinama optuživalo da ne voli Hrvatsku i njezin narod. Što to govori o njima? Zar i oni također ne vole Hrvatsku?
Neka druga Hrvatska
I zašto bi uopće voljeli ovakvu Hrvatsku kojom drmaju Rimac, Petir, HDZ, Kaptol, Milan Bandić, ovakvi suci, ovakvo pravosuđe, ovakva vlast? I u kojoj se dižu spomenici predsjedniku koji je kršio zakone i Ustav, vrijeđao svoje građane i dijelio društvo?
Birači su na predsjedničkim izborima glasali za neku drugu Hrvatsku, koju bi bilo lakše voljeti. Ali Hrvatsku u kojoj ne bi bilo mjesta za Petir, Rimac, Bandića i ostale.
Država je imaginaran pojam. Voli se sadržaj koji ta država pruža. Ili se ne voli, što je opet legitimno.
Međutim, kriterije ljubavi prema državi postavili su oni koji su se države dokopali kako bi njome dominirali, vladali, na njoj parazitirali ili tu državu naprosto pelješili. To je u Hrvatskoj postala definicija patriotizma.
HDZ-ov respekt
"Je li Milanović svojim postupcima iskazao respekt prema državi? Nije, učinio je upravo suprotno", komentirao je Andrej Plenković zadnje postupke predsjednika Milanovića u vezi Dana državnosti koji sa državnošću nema nikakve veze.
Međutim, respekt prema državi iskazuje se i u poštivanju zakona i Ustava o koji su se HDZ i Plenković i njegovi ministri i zastupnici i članovi često ogriješili. Respekt prema državi pokazala je Josipa Rimac. Pokazali su je i drugi ministri koji su pod medijskim pritiskom napuštali Vladu. Pokazao ju je HDZ time što je svoje predsjednike pritvarao ili smjenjivao.
A HDZ svoj respekt prema državi još uvijek dokazuje na sudu.
Respekt nas skupo košta
To je respekt koji državu mnogi više košta i sramoti od navodnog Milanovićeva manjka respekta prema prazniku koji je, da se ne lažemo, HDZ opet politizirao.
Državu se ne respektira klanjanjem simbolima i insignijama, nego poštivanjem Ustava i zakona, poštivanjem prava i sloboda svih građana, respektira ju se zaštitom njezine imovine, državnog proračuna i nacionalnog bogatstva.
A tu HDZ, Plenković, Rimac, Petir i ostali pokazuju duboko nepoštovanje prema hrvatskoj državi.
Oni imaju vrlo opipljive razloge zašto bi voljeli ovakvu državu. Kao što drugi imaju još jače razloge zašto bi ovakvu državu htjeli mijenjati. Jer je ona to zaslužila.
