'Žari' vas? Gastritis je često rezultat bakterijske infekcije

Mnogi ljudi riječ gastritis koriste kao uljepšan izraz za bolove u želucu, a zapravo pod pojmom gastritis mislimo na upalne promjene sluznice želuca. Često se za sve tegobe koje se javljaju u gornjem dijelu probavnog sustava pojednostavljeno kaže da se radi o gastritisu, iako su ti simptomi uzrokovani drugim čimbenicima.

- Ako se pojavi iznenada i prođe u kratkom vremenskom razdoblju, od nekoliko dana, govorimo o akutnom gastritisu, dok se gastritis koji traje dulje naziva kronični gastritis. Većina ljudi s povremenim bolovima u želucu zapravo nema gastritis, no kad se sluznica upali, čovjek osjeća jaku bol i nelagodu - objašnjava nam nutricionistica Darija Vranešić Bender.

Najčešći simptomi gastritisa su bol u gornjem dijelu abdomena, štucanje i podrigivanje, neprobavljivost, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, povraćanje krvi ili sadržaja sličnog crnoj kavi te tamna stolica. Gastritis je često rezultat bakterijske infekcije, a glavni krivac je bakterija Helicobacter pylori.

Nerijetko, ta bakterija egzistira u želučanoj sluznici desetljećima i uglavnom ne uzrokuje veće probleme. Ipak, kod onih manje sretnih ljudi, uvlači se duboko u sluznicu i uzrokuje gastritis. Gastritis za posljedicu često ima ulkusnu bolest, nama poznatiji kao čir na želucu te čir na dvanaesniku.

- Peptički ulkus je vrijed, erozija ili otvorena rana na mukoznoj sluznici želuca ili dvanaesnika (početak tankog crijeva). Točnije, pojavljuje se u onim dijelovima probavnog sustava gdje postoji aktivnost želučane kiseline i pepsina: jednjaku, želucu, dvanaesniku te početnim dijelovima tankog crijeva. Obično zarasta ožiljkom, ali u slučajevima kad bolest napreduje može doći do prodiranja ulkusa u susjed-e organe (gušteraču i jetru) te do puknuća stijenke želuca ili dvanaesnika - objašnjava nam Vranešić Bender.

Ova bolest često je uzrokovana bakterijskom infekcijom Helicobacter pylori, a ponekad i dugotrajnom primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), kao što su primjerice acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, diklofenak i sl. U malom broju slučajeva ulkus mogu uzrokovati maligni tumori želuca ili pankreasa.

Ljuti začini ili stres nisu njegovi uzročnici kao što se ranije mislilo, ali mogu potaknuti njegov razvoj i pogoršati simptome. Pojavi i pogoršanju simptoma peptičkog ulkusa može pridonijeti i prekomjerna konzumacija alkohola, pušenje i nepravilna prehrana.

Inače, zajednički naziv za razne tegobe prilikom probave hrane koje se javljaju u gornjem dijelu probavnog sustava je - dispepsija. Te tegobe iznimno su česte i ne moraju imati nikakvu organsku bolest u pozadini. Procjenjuje se da nešto više od trećine populacije pati od takvih probavnih tegoba.

Pritom se u oko 50 posto dispeptičnih bolesnika nalazi oštećenje gornjeg dijela gastrointestinalnog sustava, najčešće erozivni gastritis ili peptički ulkus želuca i/ili dvanaesnika, dok kod drugih nema takvih promjena.

- Dispepsija je zapravo nelagoda nakon obroka ili bol lokaliziran u gorem dijelu abdomena, u žličici. Najčešće se radi o funkcionalnom poremećaju gornjeg dijela probavnog sustava, što znači da je poremećena funkcija probavnih organa (točnije, poremećaj u funkciji mišićno-živčanog dijela probavnih organa), ali bez oštećenja koje bi bilo vidljivo tijekom endoskopskog pregleda ili analizom tkivnog uzorka. Očituje se simptomima poput boli, pečenja, osjećaja nelagode i mučnine u želucu, osjećaja pritiska i nadutosti, zapunjenosti, sitosti već i nakon malih količina hrane, gubitak apetita, podrigivanje i pojačano ispuštanje plinova zbog pretjeranog gutanja zraka - aerofagija. Moguće je i vraćanje želučanog sadržaja u jednjak (tzv. refluks), mučnina (s povraćanjem ili bez njega) - objašnjava Vranešić Bender.

Dok kod ljudi mlađih od 45 godina nije nužno žurno provođenje dijagnostičkih postupaka, kod onih starijih od 45 godina ili onih koji imaju alarmantne simptome (gubitak težine, krvarenje, slabokrvnost, otežano gutanje) važno je provesti detaljan dijagnostički postupak kako bi se razjasnili uzroci i isključile organske bolesti (ulkus, refluks, karcinom, hijatalna hernija, upalna bolest crijeva, žučni kamenci).

RIZICI ZA POJAVU DISPEPSIJE:

KAVA I ČAJ - NAKON JELA

Prekomjerna konzumacija šećera predstavlja čimbenik rizika za pojavu ulkusne bolesti. Šećer uzrokuje pojačano lučenje želučane kiseline, što može isprovocirati simptome bolesti. Povećan unos soli također je povezan s povećanim rizikom peptičkog ulkusa.

Napici koji sadrže kofein (kava, čaj, kola) pa i kava bez kofeina, mogu potaknuti lučenje želučane kiseline, no u umjerenim se količinama mogu konzumirati - najbolje nakon jela. S druge strane, sok od svježega kupusa pokazao se korisnim u liječenju ulkusa želuca, savjetuje nutricionistica Darija Vranešić Bender.

PREHRANA ZA UBLAŽAVANJE TEGOBA

Preporučljivo je koristiti maslinovo ulje i redovito konzumirati fermentirane mliječne proizvode s probioticima (jogurt, acidofil, kefir), koji uspostavljaju ravnotežu u crijevnom sustavu i štite od štetnih bakterija. Korisni su i jer smanjuju štetne popratne pojave lijekova koji se koriste za eradikaciju H. pylori, primjerice smanjuje proljev izazvan antibioticima.

RASPODIJELITE OBROKE U VIŠE MANJIH

Prehrambene navike i odabir hrane mogu igrati značajnu ulogu u pojavi, terapiji i prevenciji brojnih gastrointestinalnih smetnji. U velikom broju slučajeva pravilna prehrana pomaže uspostavljanju bolje probave, a time i kvalitete života, jer smanjuje bol i nelagodu te nerijetko utječe na smanjenje troškova vezanih uz bolesti gastrointestinalnog sustava.

Savjetuje se i prestanak pušenja, smanjenje prekomjerne tjelesne mase i dnevnog unosa hrane s naglaskom na konzumaciju nemasne i ne suviše začinjene hrane te raspodjelu dnevnog unosa u više manjih obroka.

KOJU HRANU TREBA IZBJEGAVATI?

Poznato je da određena hrana i navike smanjuju pritisak u donjem ezofagealnom sfinkteru te stoga pogoduju refluksu. Zato treba izbjegavati prženu i masnu hranu, čokoladu, pepermint, češnjak, luk i pušenje. Neke namirnice mogu iritirati jednjak - citrusi, proizvodi od rajčice, crvena paprika, čili i papar.

Ne biste smjeli ni lijegati nakon obroka, posebice ako je bio obilan, bogat mastima i proteinima jer on stimulira obilno lučenje želučanih sekreta i usporava pražnjenje želuca. Ovim bolesnicima se savjetuje i umjereno konzumiranje mesa, mliječnih proizvoda i jaja tri sata prije lijeganja.