'Više me nitko ne zove imenom, za sve sam Cro Shrek. Sad imam sponzora i mogu na kraj svijeta'

Sjećate se sigurno te maske. Shrek obojen u crveno-bijele kvadratiće. Pa kad smo ekspresno zbrojili dva i dva, nastao je - Cro Shrek!

- Više me nitko ne zove ni Marinko ni Buta, samo Cro Shrek. Vi ste mi nadjenuli taj nadimak. Je li dobar? Ma prva liga.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:17

Hrvatski Shrek je navijački džek: 'Zbog kauboja nisam išao na operaciju' | Video: 24sata/pixsell

Marinko Mičić (50), ranije svima znan kao Buta, a sada, dakle, isključivo kao Cro Shrek, hrvatski branitelj u invalidskoj mirovini porijeklom iz Soljana, prošlog je siječnja tijekom Europskog prvenstva u Beču sa svojom maskom postao hit, u mjeri gotovo kao i hrvatski rukometaši koji su preko Graza i Beča odletjeli u Stockholm po srebro. I da je htio, više nije mogao pobjeći fotoreporterima koji su po bečkom Stadthalleu tražili objektivima više njega nego Duvnjaka i ekipu. Štoviše, pretvorio se u pravu malu zvijezdu koja danas za rukometaše, zbog kojih je čak odgodio i operaciju, navija...

- Ispred televizora. Malo kod mene, malo kod prijatelja. Ovdje u Beču takve su mjere da u posjetu smije doći samo jedna osoba. Što ću, nemam drugog izbora. Htio sam otići u Egipat, našao sam i sponzora, zahvaljujući vama i medijskoj pažnji, koji mi je rekao da će me financirati da idem ako treba i na kraj svijeta, no, eto, u Egipat navijači nisu mogli. Ali, dobro, bit će prilike.

I, kako je Cro Shreku za promjenu navijati ispred TV-a?

- Skoro kao da sam tamo na tribinama. Sve isto doživljavam, ne baš s toliko apaurina, već uz pivo, haha. Jesam li stavio i masku? Naravno, svi su rekviziti uz mene dok se gleda utakmice, pa tako i maska koja je sada moj zaštitni znak i nijedna druga više ne dolazi u obzir. 

Cro Shrek, nekad nogometaš, čak i s desetogodišnjim stažom u jiu-jitsuu, sad je već više nego pozvan i kritički se osvrnuti na rukometaše. Stoga, može reći tko ga je oduševio, a tko, možda, razočarao u Egiptu.

- Mali Martinović najviše me oduševio, baš je pravi igrač. Isto i Marić, on je svoje jako dobro odradio. Malo mi je zakazao kapetan Duvnjak, pravio je neke greške koje nije smio takav igrač poput njega. Sad ne znam je li to do godina ili nečeg drugog. Također, Karačić isto nije previše pokazao iako je on bio ozlijeđen. No, ne sumnjam ja u naše, imamo mlade dečke, ovo je sport i ne može se uvijek pobjeđivati. Pripremamo se, uz smjenu generacija, već za sljedeće turnire i natjecanja.

Sljedeće je - Europsko prvenstvo - nakon Olimpijskih igara u Tokiju opet u susjedstvu. Vidimo li se u Mađarskoj i Slovačkoj?

- To nije upitno, tamo možemo i biciklom, haha. Nadam se da ću moći i na nogometni Euro koji slijedi u lipnju i da ću tamo biti zvijezda sa svojom maskom.

I još je za kraj nešto naš Cro Shrek htio naglasiti. Nešto u što nismo ni sumnjali.

- Pomogli smo ljudima koje je pogodio potres. U našem Hrvatskom domu u Beču, s Andrejem Lucićem koji je naš alfa i omega, prikupili smo stvari i potrepštine za nekoliko kamiona i prilično veliku svotu novca. Moji su dečki iz Soljana išli u Petrinju na lice mjesta, čak ih je i onaj jači potres uhvatio dok su bili na krovu, ali preživjeli su. Ako smo i rat...