Vidite plakate, čujete snimke i pitate se tko tu nije normalan

Ovo uopće nije karikiranje. 

Ovo je samo primjer iz stvarnog života.

Ovih dana probijate se autom kroz ulice Zagreba i promatrate predizborne plakate Milana Bandića na kojima zasjeda grupa ljudi pod sloganom "Kad posao vode sposobni, a ne podobni", dok istodobno na radiju slušate snimke sa suđenja Milanu Bandiću na kojima gradonačelnik urla na suradnike, dogovara zapošljavanja u gradskoj upravi i koeficijente zaposlenika, te izmišlja radna mjesta.

A nakon tih snimki sa suđenja, slijede vijesti o redovnim i svakodnevnim aktivnostima gradonačelnika Milana Bandića.

I vi se pitate tko tu nije normalan.

Bandiću se sudi zbog zapošljavanja podobnih, dok se u kampanji  hvali angažiranjem sposobnih. Bandić obavlja posao gradonačelnika, dok mu traje suđenje zbog kriminalnih djela koja je počinio upravo na gradonačelničkoj dužnosti. A na ta suđenja uopće ne dolazi jer je zauzet obavljanjem gradonačelničkog posla.

Kako je to uopće moguće u nekoj državi koja se pretvara da je normalna?

Ne samo da Milan Bandić pravi ljude budalama, rugajući se svima s tim sloganima, već ih budalama pravi i sustav koji sve to omogućava.

Suđenje u realnom životu

Zamislite samo, čovjek kojemu se sudi zbog nedjela koja je počinio na dužnosti i dalje uredno obnaša tu dužnost. Suđenje traje, snimke se preslušavaju, svjedoci se mijenjaju, razotkriva se praksa Bandićeva upravljanja Zagrebom, dok za čitavo to vrijeme taj Bandić i dalje uredno upravlja Zagrebom.

Vjerojatno na isti način, istim metodama, istim sredstvima.

I u isto vrijeme vodi kampanju za europarlamentarne izbore na sloganu koji u kontekstu preslušanih snimaka na suđenju zvuči kao autoparodija. Kao gerila marketing. Slogan lakše ulazi u uho birača ako su ga već zapazili na suđenju Bandiću.

I pored svega toga, Bandić kaže da je ponosan na to što se čuje na snimkama.

To je teška burleska.

I to je slika glavnog grada i slika države članice Europske unije.

Podobni, a ne sposobni

U ovoj državi moguće je da osoba kojoj se sudi zbog zlouporaba dužnosti istodobno obnaša tu dužnost. I dok obnaša tu dužnost, da se promovira sloganom koji je totalno diskreditiran snimkama sa suđenja.

I da ta osoba, povrh svega toga, upravlja saborskom i zagrebačkom većinom, skuplja parlamentarne "žetončiće" i skupštinske preletače, među njima i ljude koji su se smatrali ozbiljnim političarima.

I onda njih, njihovu rodbinu i prijatelje uhljebljuje u zagrebačkom gradskom aparatu. Kao podobne, a ne sposobne.

Ono zbog čega se Bandiću sudi, Bandić uredno provodi.

I nikome ništa. To je postala čista rutina. Nitko ni da trzne. Ostali smo bez podražaja.

Vozimo se pored licemjernih plakata i istodobno pratimo suđenje i redovno djelovanje optuženog Milana Bandića.

Ali ako Hrvatska može 24 godine nakon rata dobiti 1600 novih branitelja, ako predsjednica može i ustaše i partizane slaviti kao borce za slobodu, ako Milijan Brkić kao akter afere SMS može predsjedati Odborom za nacionalnu sigurnost, ako sve suludo može postati normalno, onda nam se i Milan Bandić može smijati u lice. 

I rugati sa suđenja.   

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.