Smrt 18-godišnjeg mladića s intelektualnim poteškoćama iz Jesenica kraj Omiša i dalje je potpuni misterij. Obitelj čeka službeni nalaz obdukcije i najavljuje tužbu
Vapaj obitelji: 'Hoćemo pravdu za našeg voljenog Kristiana...'
Otac tvrdi da je na tijelu Kristiana Vukasovića vidio modrice u predjelu prepona i donjeg dijela abdomena, za koje ne vjeruje da si ih je mogao nanijeti sam. Rezultata obdukcije još nema, tek u ponedjeljak obitelj bi službeno trebala biti obaviještena o uzrocima smrti mladića.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Pokretanje videa...
- Mog unuka više mi ništa ne može vratiti. Kao obitelj samo želimo neka pravda pobijedi - rekla nam je Tonka, shrvana baka Kristiana Vukasovića.
I dok općinsko državno odvjetništvo tvrdi da je mladić sa psihičkim poremećajem piromanije bio ubrojiv te da se postupalo prema pravilima, a ministar Dražen Bošnjaković kako mu je zatvorska liječnica rekla da modrice na tijelu Kristiana Vukasovića “nisu bili hematomi naneseni jakim udarcem već su nastali udarom u nešto ili samoozljeđivanjem”, nema odgovora na ključno pitanje - što je uopće jedva punoljetni mladić s ADHD-om, bronhijalnom astmom te metaboličkim sindromom radio među osobama optuženim za teška kriminalna djela?
Kristian je dobio osam mjeseci zatvora jer je podmetnuo požar nedaleko od kuće u predjelu Sumpetar.
- Osjećam se krivim i žao mi je što se to dogodilo. Kad biste me sada pustili na slobodu, nikada više to ne bih napravio. Obećavam kako se ništa slično neće ponoviti. U istražnom sam zatvoru četiri mjeseca i uzimam propisanu terapiju - kazao je Kristian sucu, praktički moleći za milost, ali uzalud.
Je li sustav u ovom slučaju zakazao?
Tri puta sam je sebe ozlijedio i triput su ga vraćali natrag u splitski zatvor gdje se noću tresao od straha, požalio se ocu.
Iz splitskog zatvora Bilice dovezli su ga u splitsku bolnicu 1. kolovoza nepokretnog i nekontaktibilnog. A 24. kolovoza je preminuo. Je li sustav zakazao?
Zašto je sustav bio tako nemilosrdan prema Kristianu Vukasoviću, potpuni je misterij. Pogotovo uzmemo li u obzir neke slične, pa čak i ozbiljnije slučajeve gdje podmetači vatre nisu bili piromani i osobe s intelektualnim poteškoćama. Također su bili punoljetni, a nisu dobili ni izbliza tako rigoroznu kaznu kao Kristian Vukasović.
Primjerice, 18-godišnji vatrogasac iz DVD-a Slatine, koji je skupa sa starijim kolegom bio odgovoran za podmetanje požara kojim je izazvana šteta procijenjena na 700.000 kuna, osuđen je bio prema Zakonu o sudovima za mladež na pridržaj kazne maloljetničkog zatvora. Zapravo nije smio počiniti novo kazneno djelo u roku od tri godine, a tek ako bi to prekršio odlučivalo bi se hoće li ići u zatvor, i to maloljetnički.
Imao je k tome i obvezu odraditi 60 sati pošumljavanja u roku od tri mjeseca. Da je dobio takvu kaznu, iako je izazvao neusporedivo manju štetu požarom kojeg je podmetnuo, Kristian Vukasović bio bi danas živ.
'Bio je izviđač i dio ekipe, svi su ga tu znali'
- Nikad s Kristianom nismo imali problema, nikakvih, dapače! Kod god je nešto trebalo, pomoći, prenijeti, donijeti, očistiti, uvijek se odazivao, sudjelovao je sto posto. Volio se družiti s nama, njemu je mislim jako nedostajalo društvo kao sinu jedincu, a i obitelj je stanovala malo dalje od centra mjesta... Bio je dio ekipe i uživao je u našim akcijama i izletima - kaže nam Marina, formalno blagajnica Udruge izviđača Dugi Rat, no zapravo prava “siva eminencija” izviđača u kojima je Kristian Vukasović bio član pet-šest godina.
- Od prošle godine je nekako manje dolazio, “zamomčio” se i uhvatio ga je pubertet, no mi smo ga smatrali našim članom i uvijek bi se odazvao svim akcijama, bilo da je to bilo nešto humanitarno ili pošumljavanje... Jednostavno treba raditi s njima, da se osjete važnim, da budu korisni. Nikad ga nitko nije ni zadirkivao ili nešto takvoga, svi su ga znali jer je momak iz mista, išao je s nama na izlete, u Češku, na takmičenje, na izlet s malo mesa i sokova, tek toliko da se djeca maknu iz kuća, da ne sjede pred računalima.
Kaže nam Marina i kako se nikad nije izdvajao, da bi išao nešto sa strane “mućkati”, nikad nisu uočili da bi nešto palio, uzimao upaljače ili šibice.
- Njemu nije bilo mjesto tamo. Postoji puno drugih ustanova gdje je mogao biti smješten. Gdje se mogao imati nadzor neke vrste, u onim momentima kad bi se njemu to “nešto” dogodilo, ali to je pitanje za liječnike i cijeli sustav koji je, bojim se, jednostavno zakazao.