Donosimo vam priču s Darkom Dominikom, vlasnikom izložbeno-prodajne trgovine Prostor koji je realizirao svoju poslovnu ideju spajanjem dizajna, umjetnosti i kulture
Spojio je dizajn i umjetnost te ostvario svoj poslovni plan
Kada mu je prije nekoliko godina u ruke došla knjiga o savjetima za uspješno pokretanje vlastitog posla, Darko nije niti sanjao da će njegova tadašnja poslovna ideja uskoro navršiti šestu obljetnicu svoje realizacije. Složenoj i bogatoj ponudi vlastite prodajno-izložbene trgovine nadjenuo je skroman naziv Prostor jer, smatra, nazivi ne bi trebali biti složeni. Doznajte kako je i zašto odlučio osnovati redovito svratište zaljubljenika u suvremenu umjetnost, modu i dizajn.
Prostor je jedna od rijetkih trgovina u kojima se može naći spoj glazbe, odjeće, literature i umjetnosti. Kada je i kako nastala ideja o pokretanju Prostora kao prodajno-izložbene trgovine?
Ideja je nastala nakon mog povratka iz Amerike negdje 2003. godine, iz očite potrebe za dodatnim sadržajem, prostorom koji bi neafirmiranim domaćim autorima iz različitih područja dizajna, umjetnosti i kulture služilo kao mjesto za djelovanje. Moji bliski prijatelji i ja zaključili smo da Zagrebu kronično nedostaje prostor koji bi se obraćao široj publici i nudio proizvode koji nisu izvorno komercijalne prirode već nude alternativu.
Prostor je otvorio svoja vrata 2. listopada 2006. godine u dvorištu Mesničke ulice, na razmeđi Gornjeg i Donjeg Grada, tik do svih ostalih, ali ipak sam za sebe. Nastao je sa sjećanjem na nekadašnje male obrtničke radnje, ali sa suvremenim konceptom, za nas i za druge, s namjerom osnivanja organskog dijela grada kamo bi ljudi rado navraćali.
Službena stranica Prostora u svome nazivu sadrži naziv ''multiracionalna kompanija''. Što ste htjeli time reći?
Naziv je inače "skovala" moja prijateljica i meni se činio idealnim jer naglašava njegov pluralizam, odnosno više autora kompanija, preko 30 trenutačno, koje djeluju u sklopu jedne. Naglašava ideal racionalne trgovine koji se odnosi na proizvođača prema kojemu su vrijednost i kvaliteta proizvoda sukladne cijeni te funkcionira po principu uradi sam, ali i na kupca sa sugestijama da kupuje domaće proizvode, da kupuje pametno, opušteno i pribrano, bez halogenih svjetala, gužve, enormne količine robe koja će ga nesumnjivo natjerati da kupi nešto na silu. Multiracionalna kompanija nazivom se suprotstavlja multiNacionalnim kompanijama, izrabljivanju jeftine radne snage, a podržava lokalno nezavisno djelovanje te mogućnost izbora.
Na Vašoj službenoj stranici također piše kako se kroz ''zdrav odabir dizajnerskih proizvoda različitih autora obraćate raznolikoj publici''. Što tu znači oznaka ''zdrav''?
To znači da isključivo odabirem proizvode koje osobno smatram kvalitetnim, kreativnim, inovativnim i vrijednim, a ne po principu što će se bolje prodavati.
Sadrži li Prostor odjeću, glazbu, knjige te ostale predmete koji se mogu naći u drugim trgovinama?
U ovih šest godina koliko Prostor postoji dosta toga se promijenilo nabolje. Autore koje ste prije mogli vidjeti isključivo u Prostoru, sada možete vidjeti i u drugim trgovinama. Osobno se osjećam djelomično zaslužnim za to te se nadam da će trgovina s domaćim proizvodima biti i više. Na taj način pomažemo autorima da napreduju.
Jeste li se prije pokretanja Prostora bavili nečime sličnim? Odakle znanje o pokretanju takve vrste ustanove?
Završio sam hotelijersko turističku srednju školu i diplomirao na Zagrebačkoj školi za turistički manadžment. Majka mi se bavila šivanjem, a otac je radio u tvornici cipela pa sam odrastao uz mašinu i krojačke noževe što je očito ostavilo traga. U mlađim danima sam se bavio glazbom te sam aktivno sudjelovao na nezavisnoj sceni svirajući bubnjeve. Prijatelj i ja smo uz bend vodili i malu nezavisnu izdavačko-distribucijsku kuću. To je bilo kada sam imao 17 i 18 godina. O pokretanju ove vrste posla nisam znao ništa. Krenuo sam od početka i učio uglavnom na greškama. Imao sam ogromnu volju, 100 000 kuna koje sam zaradio radeći tri godine na turističkom brodu kao konobar u restoranu i animator.
Kako ste znali odakle krenuti s administrativnom procedurom pokretanja Prostora i kome se obratiti za realiziraciju svoje ideje?
Moja tadašnja djevojka bila je vlasnica skladišnog prostora veličine 50 kvadratnih metara, bivšeg Muzejskog dokumentacijskog centra, gdje se i danas Prostor nalazi. Nekim slučajem u ruke mi je došla knjiga, odnosno priručnik iz edicije Biti Bolji pod naslovom ''Imam ideju za posao! Što sada?'', autora iz Osijeka koji je vrlo jasnim i jednostavnim rječnikom opisao što trebate znati o pokretanju vlastitog posla u Hrvatskoj na jednostavan, stručan, ali razumljiv jezik za one koji se prvi puta susreću s tom materijom. Čak sam ga i osobno kontaktirao. Kontaktirao sam i HAMAG te obavio sastanak s jednom od njihovih savjetnica koja me detaljnije upoznala sa značenjem profesionalnog poslovnog plana i činjenicom kako nemam dovoljno sredstava i hrabrosti za takvo nešto.
Obavio sam još par razgovora s bankama vezanih uz kredite i pokušao se prijaviti na natječaj "Poduzetnik početnik". U oba slučaja susreo sam se sa zidovima vezanima uz neispunjavanje određenih uvjeta. Napokon sam s vlastitim sredstvima i neizmjernom voljom uz podršku djevojke i najbližih odlučio pokrenuti posao. Registrirao sam obrt te preko poznanika pronašao knjigovodstveni ured koji je svojim strpljenjem i nesebičnošću uz moje najbliže ponajviše zaslužan za opstanak Prostora. Sve ostalo, a bilo je toga izuzetno mnogo, učio sam putem.
Tko su sve zaposlenici Prostora te kako izgleda Vaš tipični radni dan?
Trenutno u Prostoru u Zagrebu uz mene radi Nikolina, apsolventica krajobrazne arhitekture. U nedavno otvorenom Prostoru u sklopu dizajn hotela Lone u Rovinju samostalno obavlja sve zadatke apsolventica turističkog fakulteta Katarina, koju nakon završetka studija, ako sve bude kako treba, planiram zaposliti. Svaki radni dan je malo drugačiji, ali bazira se na prodaji i komunikaciji s dizajnerima te ostalim obavezama. Uglavnom se borim s vremenom kojeg je uvijek premalo. Realno bi za ovu količinu posla trebalo minimalno troje ljudi. Naime, uskoro konačno pokrećem i online trgovinu.
Jesu li u Prostoru izloženi i Vaši uradci ili ste Vi samo vlasnik i ''tihi promatrač sa strane''?
Na samom početku sam se okušao u proizvodnji, ali sam brzo shvatio da uz vođenje Prostora to jednostavno neće biti moguće. Svejedno sam odradio jednu kolekciju baziranu na majicama, jaknama i hlačama jednostavnih krojeva i tiskom u suradnji s domaćim mladim umjetnicima. Tu sam mnogo naučio o stanju na tržištu, uvjetima, cijenama, uslugama proizvodnje te shvatio s kakvim se sve problemima dizajneri susreću.
Tko sve može prodavati proizvode i izlagati tvorevine u Prostoru te kako odabirete suradnike?
Prostor od samih početaka pa do danas funkcionira na principu osobne subjektivne procjene. Surađujemo s autorima čiji su proizvodi Prostoru sličnog senzibiliteta po pitanju estetike, kvalitete te poslovne etike, što smatram posebno bitnim. Čim vidim proizvod uživo i popričam s autorom, znam postoje li uvjeti za suradnju.
Jeste li zadovoljni s dnevnom posjećenošću Prostora? Kakav je profil ljudi koji posjećuju Prostor te koliko ljudi uopće zna da tu ne mora ništa kupiti već mogu samo doći nešto pročitati ili pogledati?
S obzirom na situaciju načelno sam zadovoljan s posjećenošću iako uvijek može bolje. S obzirom na mjesto i vrijeme u kojem živimo, sretan sam da mogu raditi ono što volim. Profil posjetioca je zaista različit. Kod nas će trebati još neko vrijeme da bi se percepcija ljudi promijenila. Nekako mi se čini da još postoje ljudi koji Prostor doživljavaju isključivo kao trgovinu dizajnerskom odjećom i modnim dodacima, međutim Prostor je puno više od toga.