STATUSNA RAZLIKA Divljač i velike ribe u srednjem su vijeku bili namijenjeni plemićima, a seljaci su jeli češnjak, zobenu kašu i mliječne proizvode. Razlikovao se i kruh koji su jeli...
KNJIGA DANA
U srednjem vijeku plemići su jeli paunove i obožavali začine
Iako ga se danas hvali, dinje i drugo sirovo voće u srednjem vijeku i renesansi smatrani su opasnima za jelo, ističe Paul Freedman, autor knjige “Food: The History of Taste”.
Okusi kakve su narodi kroz povijest voljeli proizvodili su kulinarska pravila.
- Najstariji podaci pokazuju kako su prvi ljudi konzumirali hranu prije nastanka agrikulture i pripitomljavanja životinja. Okus je tad bio određen potrebom unosa dovoljne količine ugljikohidrata i masti, koji su im trebali za energiju, a početkom uzgoja životinja došlo je do većeg unosa žitarica i mliječnih proizvoda. U klasičnoj Grčkoj i Rimu prepoznata je važnost razmjene i uvoza hrane. Kineski kulinarski principi probili su se kroz nove religije i filozofije, širenja Kineskog Carstva i dolazak hrane iz Novog svijeta - priča autor.
Povijesne promjene
Nastavlja da je Srednjovjekovna Europa razvila bogatu kuhinju s naglaskom na estetiku, okuse, ceremoniju objeda te njegovu prezentaciju, a posebno su voljeli začine. U modernom svijetu došlo je do zabrinutosti o povezanosti prehrane i bolesti za koje se smatra da su uzrokovane unosom umjetno obrađenih sastojaka.
- Statistički gledano, u posljednjim desetljećima smanjio se broj smrtnih slučajeva uzrokovanih srčanim bolestima i drugim stanjima povezanima s prehranom, pa se čini kako nema razloga za zabrinutost - tvrdi autor.
U Europi je u srednjem vijeku bilo točno određeno koja je hrana prikladna za koju vrstu ljudi sukladno njihovom statusu.
- Bijeli pšenični kruh, divljač, neobične ptice poput labudova i paunova te velike ribe bile su namijenjene plemićima, dok su seljaci jeli mliječne proizvode, korjenasto povrće jakih okusa, češnjak, zobenu kašu i tamni kruh. Određene vrste hrane u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću povezivane su s luksuzom toliko da je njihova prisutnost na sofisticiranim obrocima bila gotova obavezna. Među njima su jastog, kavijar, tartufi i guščja jetra - ističe autor. S vremenom su se te razlike ublažile, no i danas se smatraju delikatesama. Okusi su postali više avanturistički nego kodificirani, drugim riječima, individualni izbor postao je važniji od nametnutih etiketa tko bi što trebao jesti.
Kultura hrane
- Ista ona društva koja su definirala luksuznu hranu također su se okrenula ponovnom otkrivanju jednostavnosti hrane. Francuska kuhinja u posljednjim stoljećima više nije nacionalna već se radi o kolekciji regionalnih sastojaka uvrštenih u kuhinju. Iz tog razloga, nacionalne kuhinje se ponekad smatraju fikcijama, a samo se u pojedinim regijama može se govoriti o kulinarskim tradicijama - smatra autor te dodaje kako su povijest i kultura hrane počeli plijeniti pozornost ljudi, a posebno su popularne kolekcije starih recepata te uspomene na hranu iz djetinjstva, zaključuje.
VIDI OVO: Što vaša krvna grupa govori o vama?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
