U sportu nema ljepšeg od onoga kad spiker objavi: 'Hrvatska reprezentacija je svjetski prvak'

Prije otprilike godinu dana predstavili smo vam priču o Taekwondo klubu osoba s invaliditetom Kukkiwon Zagreb. Priča je to o pobjednicima koji upornošću i ljubavlju prema sportu prelaze svoje granice, ostvaruju rezultate i donose kući medalje s mnogih europskih i svjetskih natjecanja. Tako su prošle godine s parataekwondo reprezentacijom otputovali na Svjetsko prvenstvo u Meksiku i osvojili ukupno čak 14 medalja – 10 zlata, tri srebra i broncu. 

Iz TKOI Kukkiwon Zagreb išla su tri sportaša u tehničkim disciplinama i jedan u borbama. Troje u tehničkim disciplinama, Tihana Preksavec, Ivona Budišćak i Leon Božo Škravan, vratili su se sa zlatnim medaljama i okitili se titulom svjetskih prvaka, ponosno nam prepričava trener Kristijan Škravan, koji se 2016. godine na nagovor sina Leona vratio taekwondou, završio sportsko učilište i aktivno se, uz redovan posao, počeo baviti radom u taekwondou s osobama s invaliditetom.

'Sin je bio okidač da se vratim'

Kristijan u klubu radi s osobama s autizmom, Downovim sindromom, tjelesnim oštećenjima, nedostacima ekstremiteta, s djecom u kolicima... Iako je trenirao taekwondo prije mnogo godina, više nije namjeravao vraćati mu se. Međutim, Kristijanova trenerska priča počela je nakon stradavanja njegova sina u prometnoj nesreći prije 16 godina.

- Znao sam koliko je to zaista dobar sport za oporavak mojeg sina i želio sam terapijski da krene. Leon je prvo trenirao u TK Maksimir kod gospodina Tihomira Horvata, nakon toga u Combat Centru kod pokojnoga gospodina Vlade Požežanca i gospođe Martine Peranović, koji su zaista vrlo mnogo pridonijeli njegovu oporavku i učenju taekwondoa. Tad smo otvorili klub, 2016. godine, te na nagovor mojeg sina Leona i direktorice Hrvatskog parataekwondo saveza, gospođe Peranović, upisao sam sportsko učilište, završio za trenera i potpuno se vratio taekwondou. Prvenstveno je moj sin Leon toliko inzistirao na tome da zajedno radimo i treniramo. On je najveći okidač u mojem povratku – priča nam Kristijan. 

Trenutno u klubu imaju više od 20 sportaša, od toga se natječe trenutno 15, a ostali više dolaze rekreacijski. Izazova uvijek ima, dodaje Kristijan, ali sve to nestane kad u dvorani nastupe zajedništvo i pozitiva. Veseli ga što se u godinu dana broj članova povećao, a posebice mlađih uzrasta. Inače, prošle godine sav prihod od prodaje kotizacija za plogging utrku 24sata – Ekotlon doniran je klubu kao doprinos organizaciji putovanja na Svjetsko prvenstvo u parataekwondou u Meksiku.

- Zahvaljujući organizaciji 24sata i Ekotlona, osim novca koji je skupljen prodajom kotizacija za naš odlazak na SP u Meksiku, postigli smo svi nešto još veće, a to je da smo dobili puno novih članova. Najljepši dio te priče je što su to djeca od 7 do 13 godina, što prije nismo imali u klubu. Ali za nas je to najveća radost, novi izazovi i novi uspjesi – kaže naš sugovornik. 

Postoji samo jedna razlika...

Za njega, kao čovjeka i kao trenera, kaže, upravo je to prvenstvo bio najljepši i najbolji izazov u životu. 

- Kad pogledam unazad i vidim da nismo imali sredstva za odlazak, da smo sakupljali novac za naše sportaše i da smo uspjeli pokriti sve troškove, koji su zaista bili ogromni... Spoznao sam da u Hrvatskoj još postoje topla, dobra srca s golemim razumijevanjem i mogu samo reći veliko  hvala. Uvijek me prođu trnci kad se sjetim da su nam mnogi ljudi koji su pročitali putem medija našu priču i dali od srca 5, 10, 20 eura, u opisu uplata pisali 'sretno, Hrvatska, vratite nam se s medaljama, glavu gore'. Bilo je tu i naših firmi i kompanija koje su zaista dale maksimalno koliko su mogle. Hvala im svima od srca jer naši sportaši su to znali i odradili su SP u Meksiku iznad svojih mogućnosti i vratili se kao pobjednici – dodaje Kristijan. 

Iako je putovanje za sportaše bilo izuzetno naporno i trajalo je 30 sati, bio je to pravi izazov daleko od doma. Pripreme su trajale oko dva mjeseca, ali Kristijan je ponosan na sve svoje članove jer su ostvarili svoj san odlaskom na Svjetsko prvenstvo. 

- Sve iznad toga je bila znanstvena fantastika, ali eto, ni to nije nemoguće. Mislim da nikad nećemo to zaboraviti, bar ja neću, jer moje srce je bilo ispunjeno. Ne bih na svom putu ništa mijenjao, osim da svi na ovom svijetu shvate kako među osobama s  invaliditetom i osobama bez invaliditeta nema razlike osim jedne: osobe s invaliditetom mnogo su jači fajteri u životu, kao i njihovi roditelji – ističe sugovornik. 

'Nebo je granica. Tata – idemo'

Kad je o njihovim rezultatima riječ - medaljama i titulama nema kraja. Među najboljima su u Hrvatskoj, a svi uspjesi članova TKOI Kukkiwon Zagreb jednako su vrijedni i teško je, kaže Kristijan, izdvojiti one najveće, najdraže i najljepše.

- Najviše me veseli ta njihova radost i veselje kad uspiju osvojiti medalju, ali još više me raduje kad vidim to zajedništvo, grljenje i onu predivnu oazu radosti koju stvore svojim smijehom i navijanjem. U srcu će mi zauvijek ostati uspjeh u Meksiku, ali i trenutak u kojem uđem u sobu svog sina i vidim dva europska i jedno svjetsko zlato. To vam nitko ne može uzeti – priča nam sugovornik i ističe situaciju koja će mu ipak ostati urezana u pamćenje. 

- Mogu izdvojiti najljepši osjećaj sa zadnjeg SP-a u Meksiku i dva mjeseca poslije na EP-u u Innsbrucku. Nema ljepše stvari u sportu od one kad spiker u Meksiku kaže: 'Svjetski prvak je reprezentacija Hrvatske', a dva mjeseca poslije ista ekipa ostvari jednak uspjeh i opet slušate: 'Prvak Europe je hrvatska reprezentacija'. Najveći ponos koji sam ikada doživio i nešto što nikad neću zaboraviti – kaže sugovornik. 

Vizija i cilj kluba su nastaviti raditi kao do sada i u budućnosti ostvarivati dobre rezultate, kao i stvarati buduće reprezentativce i nadati se pridruživanju puno mladih članova. S terapijskog aspekta, Kristijan se nada da će sportaši napredovati zdravstveno i da ćemo se svi i dalje radovati svakome malom pomaku i nastaviti još jače.

I na kraju, osim što svoje polaznike uči vještinu ovog borilačkog sporta, puno toga je i Kristijan naučio od njih, a puno toga, složit ćete se, možemo i svi mi naučiti od njih. 

- Ono što mi učimo njih vrlo je malo u odnosu na ono što su ta divna djeca naučila mene ili nas. Da, volim reći da im dajemo snagu, hrabrost, disciplinu, samopouzdanje, učimo ih sportu, razvijamo samokontrolu, socijalizaciju... Ali većinom ih to uče i njihovi roditelji, koji su za mene nevjerojatni borci, kao i njihova djeca. Reći ću vam to sa svog aspekta, kao roditelj djeteta s invaliditetom i suprug žene s invaliditetom. Nema granica i, kako moj sin Leon kaže: 'nebo je granica; tata – idemo'. Najbolja lekcija koju sam naučio u životu je upravo ta: ustani, kreni, jedan život imaš i samo pozitiva – zaključio je naš sugovornik, trener Kristijan Škravan. 

Dođite i ove godine na još veći i sadržajno bogatiji Ekotlon! 

Priča je ovo koja nas može samo nadahnuti i gurati naprijed – kako u poslovnom životu tako i u privatnom. Zato ove godine organiziramo četvrti po redu Ekotlon! 

Najveća plogging utrka u Hrvatskoj bit će 14. rujna na zagrebačkom Bundeku. Ove godine sav prihod od prodaje kotizacija za Ekotlon bit će doniran KKOI Sveta Nedelja. Svoje mjesto osiguravate OVDJE uplatom kotizacije. Više informacija o Ekotlonu donosimo saznajte ovdje i na Ekotlon Facebook stranici. 

Ali imamo još jednu novost! Osim plogging utrke, ove godine Ekotlon postaje još veći i sadržajno bogatiji. Riječ je o EKOTLON REUSE & RECYCLE, festivalu edukacije, održivosti i inkluzivnosti. Festival se sastoji od sad već tradicionalne plogging utrke, a novost je edukativan kutak, ali i pregršt zabavnih i interaktivnih sadržaja. Rezervirajte 14. rujna i podržite naše parasportaše, učinite nešto dobro za svoje zdravlje, ali i zdravlje planeta. 

Osigurajte svoju ulaznicu ovdje i vidimo se na zagrebačkom Bundeku! 

Organizatori Ekotlona su 24sata i missZDRAVA, a ponosni partneri projekta su Konzum, HEP, OTP banka, INA, JYSK, PIK Vrbovec, Hrvatska pošta, Pet centar, Fina. Projekt podržavaju Vrtni centar Flora, Interzero, Humana Nova, Consultare i Eko Taxi.