Ja nemam tih problema, meni je muž šef pa uvijek nekako nađem modus za doći do zadanog cilja :)) U prošloj firmi, šef prije muža mi je isto bio super...čak mi je bio i na vjenčanju. Mislim da nije stvar neke hijerarhije, već međuljudskih odnosa i individualnih karaktera ljudi koji rade skupa. Veći shupci ponekad ispadnu kolege koje vam žele zabosti nož u leđa... Jednom sam doživjela da me "kolegica" prozvala pred direktorom regije, voditeljem i cijelim kolektivom na sastanku jer se nisam mogla sjetiti nekog podatka iz maila od prije cca 6 mjeseci, pa mi je spočitala da sam površna i istaknula je kako ona zna taj podatak. Svi su poslije sastanka mislili (zbog mog temperamenta) da ću je zadaviti golim rukama i baciti u jarak :))) ali sam svima rekla da ona zapravo nije posrala mene, nego sebe jer je ispala sitničava, netaktična, ne-timski igrač i da je pokazala svoje pravo lice šefovima... Skulirala se s vremenom...kad je skužila da nikad neće napredovati i da se ne mora ulizivati više nikome, popustila je i ona...dan danas (9 god poslije) još uvijek tamo radi...(na istom radnom mjestu). Jednostavna je formula....budi čovjek i ako si šef i ako si radnik...dobra radna atmosfera je preduvjet dobrog posla.