Teške provale bijesa: I prije uhićenja Bandić je gubio živce

Sredinom ljeta 2014., kasno u noć, priča jedan naš svjedok, Bandićev je vozač šefa vraćao u stan u Bužanovu ulicu. Ispred zgrade stajalo je nekoliko patrolnih kola. Dio ceste bio je zatvoren i omeđen plastičnom trakom. Obojica su uočili da je oko kuće opsadno stanje i da se nešto događa.

Bandić je na dvjestotinjak metara od stana zagrmio:

- Zaustavi i vraćaj se!

Mislio je da su policajci došli po njega.

Sutradan se ta priča prepričavala u Poglavarstvu, a Bandić je na posao došao vidno nervozan. Otpočela je duga noćna mora. Posljednjih mjeseci prije uhićenja ponašao se kao kopriva.

- Nitko ga ništa nije smio pitati. Čak i najbliži suradnici imali su s njim problema. Nova glasnogovornica jedva se snašla u cijeloj priči - kaže jedan izvor, koji želi ostati anoniman.

- Nekoliko se puta dovela u situaciju da nije znala što bi radila. Jednom je tako, prije konferencije o otpadu sredinom rujna 2014., s njom dogovorio što će kazati. Prije izlaska na binu ona mu je ponovila što treba reći, no on je ‘potpuno poludio i rekao da neće njemu nitko govoriti što će kazati’.

Kad ga je netko od ljudi kasnije uhićenih ili obuhvaćenih istragom pitao što će s ovim ili onim, samo se izderao: “Što to mene pitate? Ja o tome nemam pojma”.

- Policija ne izlazi iz gradskih prostora - tvrdio je desetak dana prije početka akcije autorima ove knjige dobar poznavatelj Holdinga i Grada Zagreba.

Danima prije uhićenja znalo se da se nešto kuha

- Traže mu nešto. Bilo što. Stalno su tamo. Ispituju portire, vozače, tajnice, sve. Došlo je dotle da su ispitivali čak i uvjete pod kojima je jednoj bolesnoj starici dao službeni auto za prijevoz do bolnice - ispričao nam je dobro obaviješteni političar, zaključujući kako je teško očekivati da će mu nešto pronaći.

- Kad nisu dosad, neće ni sad - rekao je i dodao:

- Da su mogli, već bi nešto iščeprkali. Njegova potpisa nema nigdje, osim ako nema još sedam-osam drugih…

Dinko Cvitan, zvani Pravednik, očito, nije mislio tako.

Milana Bandića uhitili su na vrhuncu moći, kad je, suvereno vodeći Zagreb, spremao parlamentarni prodor na nacionalnu scenu, a potom, nakon isteka vjerojatnog drugog mandata Ive Josipovića, otići na Pantovčak i biti prvi Hercegovac koji je postao predsjednik Republike Hrvatske. Milan Bandić Zagrebom vlada dulje no Putin Rusijom. Razvio je arhipelag moći i utjecaja kakav zagrebačka metropola nikad nije vidjela - upitno je je li i socijalistički gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac imao toliku moć. Bogatstvo sigurno nije.

 Gradom kolaju neprovjerene glasine o tome da se zadnjih godina znao požaliti kako je najteže imati bogatstvo koje se ne smije pokazati. Jedan ga je poznati sportski radnik ogovarao tvrdeći kako “ima sigurno 200 milijuna eura”. Bandić se navodno sprijateljio i s bivšim protivnikom na izborima, Ivom Josipovićem, s kojim se, kako se čini, sastajao - neki tvrde zbog kartanja, drugi zbog krojenja političkih strategija - vrlo često. 

Bio je dobar i s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, koji je prijave protiv njega - njih više od 200; možda čak i 250, točan broj nitko ne zna - uredno odlagao u ladicu. Mladen Bajić ući će u hrvatsku povijest kao najnekrofilniji državni tužitelj - on je uhićivao samo političke mrtvace. Oprezan kao Vlado Bakarić zvani Svileni, lukav kao lisica, sklizak kao jegulja, izgledao je kao čovjek koji će mirovinu dočekati kao državni odvjetnik. Zbog nevjerojatno upornog oklijevanja stekao je nadimak “stand-Bajić”. Ta je njegova strategija, međutim, silno ljutila premijera Zorana Milanovića, koji ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio Dinka Cvitana, bivšeg šefa Uskoka, kojega navodno zovu Pravednik.

Cvitan može u penziju ako mu slučaj propadne

Već na inauguraciji Pravednik je - ezopovskim jezikom - najavio obračun s “lokalnim šerifima”, pri čemu su svi prvo pomislili na Bandića, ali se to nitko nije usudio naglas izreći. Nakon pada Marine Lovrić Merzel, SDP-ove županice u Sisku, žive vladarice, neki su pomislili da je Cvitan mislio na nju. Brojni su nagađali o Božidaru Kalmeti i Vojku Obersnelu, no uskoro je pao i gradonačelnik Vukovara Željko Sabo.

Nakon uhićenja Bandića učinilo se da se Cvitan ne kani zaustaviti - odnosno da mu ničija moć nije prepreka. Koliko god ga to koštalo.

Jer ako proces Bandiću ne uspije, Cvitan može pakirati stvari.

Prema nekim tumačenjima, uhićenje Bandića bilo je velika želja Zorana Milanovića. Nekoliko dana prije Bandićeva privođenja Milanović se morao pojaviti na sudu u ulozi tuženika - Bandić ga je tužio zbog klevete izrečene na RTL televiziji, u kojoj je Milanović, u vrlo jasnoj aluziji, insinuirao kako je Bandić srce korupcije i klijentelizma u Zagrebu. Milanović je tu tužbu jako teško primio. On je vrlo tašt čovjek, i potezanje po sudu sa zagrebačkim gradonačelnikom njemu je svakako osjetno ispod časti. Svojedobno se jako bunio kad je morao ispuniti formular za dobivanje američke vize. To ga je užasno uzrujalo. On, šef Vlade, političar od formata, polihistor, orator, mora ispunjavati neki pišljivi obrazac kao da je imigrant iz zemalja trećeg svijeta! Ipak, popunio ga je. Vratio se s ulaznih vrata T-portala jer ga je osoblje htjelo voziti u drugom liftu od onoga kojim se uobičajeno koristio tadašnji predsjednik uprave T-Coma Ivica Mudrinić. Umalo je izostao sa svečanosti u HNK prilikom dolaska pape Benedikta XVI. u Zagreb jer nije na valjan način dobio pozivnicu. Zoran Milanović se nakon ročišta s Bandićem novinarima požalio da je morao platiti 4000 kuna takse, što mu je predstavljalo problem, a Bandić, rekao je, masovno diže tužbe te plaća takse i sudske pristojbe.

- S kojim novcem - zapitao se Milanović jasno dajući do znanja da jako sumnja u čestitost gradonačelnika. Nekoliko tjedana prije toga Bandićev je najbliži suradnik Slobodan Ljubičić Kikaš - to jest tvrtka Televizija Sljeme - tužio SDP tražeći četiri milijuna kuna na ime duga koji je SDP ostavio za Bandićevu predsjedničku kampanju 2009. godine. Teško je reći jesu li te dvije tužbe imale utjecaja ili možda čak, kako neki tvrde, bile presudne za uhićenje Bandića i Ljubičića, no Milanović je zbog njih sigurno dobio “slom živaca”.

U Zagrebu se danima pričalo da su Bandić i njegovi ljudi “pod mjerama”. Miroslav Tuđman u Saboru je nekoliko mjeseci prije uhićenja čak i javno otkrio da im se prisluškuju telefoni. Bandić je dugo prije privođenja razgovarao na mobitel svog vozača. Neke je ljude skinuo s delikatnih poslova, prije uhićenja, znajući da su i oni “pod mjerama”.

Milan Bandić je dugo vremena prije privođenja bio vrlo uzrujan, što je mogla primijetiti i najšira javnost. Izazivao je serijske incidente s novinarima, popuštala mu je kontrola, znao je galamiti bez vidljiva povoda. Istresao se na inženjere i izvođače radova koji su, prema njegovu mišljenju, griješili.

U ovom trenutku Milan Bandić igra utakmicu života. Na Sljemenu je već sebe usporedio s mitskom pticom Feniks. Možda opet od njega čujemo tu rečenicu...

'Samo da ne završim na četiri adrese...'

Danima prije, znajući da mu se sprema nevolja, govorio je:

- Samo da ne završim na jednom od četiri mjesta…

Bili su to zatvor u Remetincu, Uskok, DORH i policija.

Upravo to je doživio. Nakon 250 kaznenih prijava i nevjerojatnog “imuniteta na kazneni progon”, uhitili su ga u nedjelju, 19. listopada 2014., s još 15 ljudi.

Knjiga Jelene Badovinac i Ivana Pandžića u prodaji je na svim kioscima i na mondo.hr