U našoj učionici informatike uvijek je veselo, a trebaju nam i flomići kad programiramo...

Najviše volim kad nam nastavnica Dalija zadaje projekte i kad se natječemo. Dok smo radili chatbot za natjecanje na Školi budućnosti, ja sam bio glavni programer, gotovo bez daha nam tumači Ronald Podgorski (10), učenik velikogoričke Osnovne škole “Eugen Kvaternik”.

Ovaj četvrtašić je najmlađi polaznik informatičke grupe koju u školi vodi Dalia Kager, nastavnica informatike, i koja okuplja sve više učenika, ali i postiže sve bolje rezultate na raznim natjecanjima. Dok nam Ronald nabraja na kojim je sve natjecanjima bio u posljednje dvije godine, osmašice Ana Murat i Karla Pischiutta pale računalo i objašnjavaju mi čemu je namijenjen njihov nagrađeni chatbot Climaty. Program temeljen na umjetnoj inteligenciji nudi pregršt zanimljivih informacija o tome koliki vam je tzv. “ugljični otisak”, koliko se reciklira u svijetu, a u kvizu možete provjeriti i svoje znanje o ekologiji.

Informatika je kod njih sve traženija

- Volimo biti najbolje, a na natjecanja dolaze ljudi koji vole isto što i ja. Razumijemo se - brzo odgovara Ana na pitanje voli li natjecanja. Ona, Karla i njihova mentorica i razrednica Dalija Kager bile su pravi “all female” tim te su zasluženo nagrađene u projektu “Škola budućnosti”, koji su za škole pokrenule tvrtke Stemi i Infobip. Bio je to projekt koji ih je okupirao nekoliko mjeseci, no svi su oni, kako kaže Dalija, prilično nabrijani i željni sudjelovanja.

ONI ŽELE ŠKOLU BUDUĆNOSTI Proglašeni finalisti prve Škole budućnosti: Vi, učenici, ste naši heroji, ovdje smo za vaše ideje

Ona je u ovu školu došla prije sedam godina i od tada je informatika, što obavezna, što izborna, što kao izvannastavna aktivnost, sve traženija među učenicima.

'Ja sam im više savjetnica'

- Nastavu radim uglavnom kroz projekte, u redovnom izboru kroz izvannastavne aktivnosti. Čim se nešto novo pojavi, javi se pet-šest klinaca i počnemo raditi, uz sve ostale projekte. Pokazalo se da učenici tako najviše vole raditi.

Kroz projekte se lako fokusiraju na zadani zadatak, nauče se držati vremenskog okvira, a rad u učionici ne svodi se tek na njihovo praćenje predavanja. Ja sam tu više kao savjetnik i mentor - govori nam Dalija, koja u nastavu vrlo rado uvodi inovacije kakve prepoznaje i koristi sve više njezinih kolega. Dalija troši dosta svog vremena, pa i novca da ostvari razne ideje koje povezuju njezinu nastavu s drugim područjima. Tako je dogovorila da u školu stigne pametna kanta za smeće, koja sama reciklira, a mali korisnici prate je li odradila dobar posao.

Najviše volimo raditi projekte

Jedna od tih inovacija je i tzv. “otvorena učionica”, kakve su počeli testirati u skandinavskim zemljama, a koje se temelje na slobodi učenika da sami odaberu hoće li zadani zadatak ili projekt raditi sjedeći u klupi ili na podu, da se kreću po razredu i međusobno slobodno razgovaraju.

- Ponekad mi kolege uđu na sat i pitaju kako mogu raditi u takvoj buci, ali mi uvijek završimo sve točno kako smo planirali - smije se nastavnica koja dolazi iz Bjelovara, a u struci radi 12 godina.

I dok u mnogim školama sve više učenika odustaje od informatike zbog nedostatka nastavnika ili lošeg programa, u ovoj školi situacija je obrnuta.

Veselo je bilo i na satu informatike za 6. razred koji smo posjetili. Rafael je isprogramirao micro:bit da bude kockica, a Lorena i Sara smislile su i nacrtale igraću ploču te izradile figurice od plastelina.

- Radili smo i razne druge vježbe, uglavnom više radimo rukama, a manje programiramo - govore nam učenici. Dalia nam objašnjava kako joj je najvažnije da nauče što više koristiti maštu, da im nastava bude zanimljiva i zabavna.

- Kroz projekte se lako fokusiraju na zadani zadatak, nauče se držati vremenskog okvira, a rad u učionici ne svodi se tek na njihovo praćenje predavanja. Ja sam tu više kao savjetnik i mentor - govori nam nastavnica koja u nastavu vrlo rado uvodi inovacije kakve prepoznaje i koristi sve više nastavnika i učitelja. 

- No najvažnije mi se pokazalo to što sam se mnogo educirala. Stalno mi padaju različite ideje na pamet, ulažem i svoj novac da nabavim što mi treba za nastavu - tumači nastavnica, a sve što radi upućuje na to da se pogreške i tromost sustava itekako mogu i moraju brže mijenjati. Mnogo toga ovisi i o međusobnoj podršci u zbornicama, kaže nastavnica, koja je ove godine treći put izabrana za učitelja godine na natječaju Ministarstva znanosti i obrazovanja. Nagradu će, kaže, potrošiti na servis auta koji joj je neophodan za posao i sve aktivnosti koje provodi s učenicima. A oni joj to svakodnevno vraćaju.