Danas se tijelo može genetski modificirati, organi koji ne rade mogu se zamijeniti, dijelovi tijela koji nam fale mogu se isprintati pomoću 3D printera, kaže australski umjetnik i performer
DT2020: DIGITALNE DILEME
Stelarc: 'Uzgojio sam uho na ruci, isprintao svoju 3D glavu. Mi živimo u raznim verzijama'
U sadašnjosti nasljeđujemo i online i offline svijet, a samo tijelo sada može puno više no što su granice njegove kože - započeo je svoje predavanje od digitalnim dilemama, renomirani umjetnik Stelarc.
Više nije važno fizički okupirati prostor, već možemo našu personu zauzimati na nekoliko raznih razina, virtualno i digitalno. Time se tijelu daje mogućnost da postoji i izvan svog entiteta, čak i kada mu prijete smrt i bolest.
Stelarc je 1990. godine izmislio treću, mehaničku ruku, koju je stavio na sebe kako bi mogao pokazati da tijelo ne mora biti onakvo s kakvim smo se rodili, već da se digitalno možemo nadograditi.
Tijelo se može prilagoditi u formi i funkciji, sve s kompjuterskim kodovima.
- Kada sam jednom prilikom izvodio performans, pisao sam simultano s tri ruke. Svaka je ruka pisala jedno slovo na pleksiglasu, kako bih pokazao da čovjek može biti i raditi mnogo onoga što nam je bilo na granici imaginacije - kaže.
Takva proteza nije tada bila simptom nečega što nemamo, već nečega što bi mogli imati i na taj način biti bolji.
- Danas se tijelo može genetski modificirati, organi koji ne rade mogu se zamijeniti, dijelovi tijela koji nam fale mogu se isprintati pomoću 3D printera. Tijelo više ne ovisi samo o sebi u svojoj regeneraciji, već mu u popravku, a onda i u poboljšanju pomažu kodovi - kaže.
Tijelo postaje zbroj 'mesa, kostiju, metala i kompjuterskog koda'.
Stelarc je 1986. godine u Tokyu izveo eksperiment tako da je na svoje oči stavio lasere koji su odašiljali svjetlost.
- Moje oči tada nisu postojale samo da primaju zrake već su ih i odašiljale - kaže.
Danas, kaže Stelarc, tijelo možemo redizajnirati i namjestiti nas da budemo onakvi kakvi želimo biti. No osim toga, možemo pomicati granice toliko, da utječemo jedni na druge nekoliko tisuća kilometara daleko.
- 1995. godine imao sam performans gdje sam napravio tijelo koje su drugi mogli pomicati kako god su htjeli, dok se moje tijelo pomicalo onako kako su oni micali to umjetno. Performans je trajao dva dana po šest sati. To je bilo jedno vantjelesno iskustvo gdje me pomicala struja - kaže.
No dvije godine kasnije, Stelarc je otišao i korak dalje. Po principu ne svojevoljnog pomicanja tijela, napravio je program koji je pomicao njegovo tijelo prema fotografijama s interneta, koje su se uživo miješale u programu i bile mu puštane virtualnim naočalama. Stlerac nije mogao utjecati na pomicanje svog tijela, već je u potpunosti za njega to radio stroj.
- Zamislite da možete toliko povezati čovjeka, čak i njegov genom s tehnologijom, da možete stvoriti avatara kojeg možete pokretati miljama daleko. Oduvijek me fascinirala povezanost ljudskog i neljudskog, pa sam te iste godine napravio i performans nazvan egzoskeleton, po principu kukaca gdje sam postao robotom. Pomicanjem ruku, pomicale su se noge i tako sam se kretao prostorom - objašnjava.
Sa tehnologijom koja napreduje i koju možemo primjeniti direktno na sebe, mijenja se što znači biti čovjek i što znači biti živ. S umjetnom inteligencijom i umjetnim životom koji se može stvoriti i produljiti, tijelo postaje samo materijalom.
- 2006. godine skenirali smo moju glavu i dali ju 3D isprintati. Nakon toga smo ju kultivirali mojim stanicama, tako da su moje stanice istovremeno živjele na umjetnoj lubanji, a ja sam postojao na dva mjesta u isto vrijeme. Možemo pomaknuti granice toliko da više nećemo u budućnosti moći znati je li netko od nas samo simulacija, hologram ili zaista živuća osoba. Moći ćemo postojati u nekoliko verzija nas samih u isto vrijeme i na različitim mjestima - objašnjava umjetnik.
No već sada postojimo na nekoliko različitih mjesta u nekoliko različitih verzija nas.
- Sve što ste ikada objavili na internetu, svaka fotografija, svaka vaša rečenica, postoji nezavisno sama za sebe i izvan vas. Ne kao vaš produžetak, već kao samostalna kopija koju bilo tko može promatrati kao vašu cijelu individuu - kaže.
No Stelarc nije stao samo na tome.
- Današnja tehnologija omogućuje nam da ćemo veoma uskoro moći zamijeniti maternice žena s umjetnim mehaničkim maternicama u kojima ćemo moći kultivirati jedinke. Isto tako, STEM stanicama moći ćemo zamijeniti dijelove tijela koji više ne rade. Što znači da život neće započinjati prirodnim porodom, a niti završavati prirodnom smrću. Umirat ćemo kada odlučimo ugasiti aparate koji će nas držati na životu. Što to znači za ljudsku egzistenciju, kako ćemo ju definirati? - pita se umjetnik.
Prema njemu će mrtvi, oni komi bez moždane funkcije, oni koji djelomično žive, oni koji se tek trebaju roditi i oni živi, dijeliti materijale i prostor ko-egzistencije koji će moći biti modificiran viralnim kodom.
- Živo tijelo više neće biti samo to, već će moći biti mnogo više. Ono što smo zamišljali nemogućim, odavno je moguće i moći će biti primjenjivo, a i poželjno, vrlo uskoro - zaključio je.
Ove godine Digital Takeover bio je zamišljen kao veliki dvodnevni summit na Zagrebačkom velesajmu, prvi put s atraktivnim Expo izložbenim programom i brojnim premijerama najsuvremenijih proizvoda i tehnologija. No zbog nemogućnosti održavanja fizičkog događaja, medijska kuća 24sata odustala je od naplate kotizacija i daruje pristup svim sadržajima i predavanjima svim zainteresiranim virtualnim posjetiteljima, prvenstveno inovatorima, profesionalcima i poduzetnicima, kojima žele pružiti podršku i inspiraciju. Besplatne ulaznice možete preuzeti na Digital Takeover stranici ili putem Entrio sustava.
Detaljni program Digital Takeovera, koji traje od 7. do 11. rujna, pogledajte OVDJE.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
