Prije točno 120 godina američki predsjednik Theodore Roosevelt službeno je predsjedničkoj rezidenciji dao ime Bijela kuća. Prije toga koristili su se nazivi Predsjednička kuća, Predsjednički dvorac...
Tajne Bijele kuće: Gradili su je i robovi, glavni arhitekt je bio Irac i nije uvijek bila bijela...
Teško je zamisliti da Bijela Kuća (White House), službena rezidencija američkih predsjednika, nije oduvijek bila bijela i nije se oduvijek zvala Bijela kuća.
Naime, tek joj je republikanac Theodore Roosevelt koji je stolovao u njoj od 1901. do 1909. godine dao naziv koji je uvriježen i danas. Službeno je to učinio 12. listopada 1901. godine.
Prije toga koristili su se nazivi Predsjednička kuća, Predsjednički dvorac i Izvršni dvorac.
Doduše, prvi predsjednik koji ju je tako zvao, čovjek koji je naziv osmislio, bio je John Adams, drugi američki predsjednik(1797-1801). Taj nadimak se počeo pojavljivati u novinama još početkom 19. stoljeća, no tek je Roosevelt službeno proglasio predsjedničku kuću - Bijelom kućom.
Uselio, a još nije još bila ni do kraja dovršena
Građena je od 1792. pa do 1800. i prvi njezin stanar bio je upravo predsjednik Adams tako da prvi američki predsjednik George Washington, koji je lokaciju osobno izabrao, nikada nije ni živio u njoj. .
U vrijeme Adamsova useljenja žbuka na zidovima bila je još uvijek vlažna, a prostorije nenamještene. No, on je pošto poto htio postati prvim predsjednikom koji je živio u rezidenciji.
Bijelu kuću njezin arhitekt, Irac James Hoban, nije nikada predvidio u bijeloj boji. Sagrađena je od pješčenjaka, a radnici su je obojili u bijelo kako bi spriječili oštećenja i redovito su održavali fasadu pa je Bijela kuća uvijek djelovala svježe.
Izgradnja je koštala tadašnjih 232 tisuće dolara, što u današnje vrijeme iznosi oko 4 milijuna dolara. Na gradnji je bilo zaposleno dosta robova i Europljana koji još nisu imali američko državljanstvo.
Bijela kuća ima 132 sobe, 412 vrata, 147 prozora, a zanimljivo je da su tekuća voda i prve kupaonice uvedeni tek 1833. godine, i to u dijelu koji je bio namijenjen uredima i radu predsjednika.
Predsjedničke privatne odaje dobile su tekuću vodu dva desetljeća poslije.
Kada je Adamsov nasljednik Thomas Jefferson uselio u Bijelu kuću ostao je pomalo zaprepašten veličinom zgrade.
Izjavio je da je 'dovoljno velika za dva cara, jednog papu i velikog lamu'.