Tajna "misterija Ante Čačić" krije se u putnim troškovima

Ulica prvi put nije imala pojma. Ne, nije mogla ni naslutiti tko će biti novi trener Dinama. A ulica, ona metaforička ulica, često zna najbolje. I najtočnije. O Anti Čačiću do posljednjeg trenutka nije znala ništa. Valjda zato što je bila namagarčena, navedena na krivi trag, zavedena i isfolirana.

- Dovest ćemo 'bombu' od trenera! - slavodobitno je objavio ZM nakon što je Kruno Jurčić izvukao sedmicu u jednoj ružnoj noći u kojoj se u Maksimiru slavilo i pjevalo na francuskom.

I, priznajem, zaveo nas je. Povjerovao sam u ''bombu'', čekao i zaboravio. Izblijedila su sjećanja na sve one ''kapitalcima'' koji su bili sve samo ne ono što su trebali biti. Jesam, zaista sam zaboravio. I ''gruntao'' sam sebi u bradu... Mourinho? Ne, ne, ima prečvrst ugovor u Realu... Guardiola? Hm, u pola sezone teško će ga dovesti... Ferguson? Eh, da je malo mlađi... Ovako nije opcija, Zdravko ipak draži trenera na duge staze. Sjetio sam se i Hiddinka, Lippija, Capella i sve mi se činilo ipak malo preambicioznim. Iako je, kako gospon Barišić kaže, Dinamo ove sezone ulaskom u Ligu prvaka ostvario najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta. Mašala!

Razbistrio sam glavu, shvatio da su šanse da netko od tih ljudi naslijedi Krunu Jurčića i potragu usmjerio na malo bliže meridijane. Ivica Osim je bolestan, nema više snage za klupu, on valjda nije opcija. Iako bi bio ''bomba''. Ćiro je u Iranu, njega valjda neće. Cico se nešto i ne spominje, vjerojatno neće ni on. Možda Bilić? Ma ne, Euro je preblizu, ne bi Zdravko išao na to rješenje. Prosinečki kaže da ga ne zanima Dinamo, Otto Barić ima sličnu priču kao Osim... Pa tko onda, pobogu?! Ne, pogađanje bi zaista nije išlo.

I dok sam već počeo razmišljati gdje nabaviti što ljepši bor, kako ga okititi i što ''naručiti'' za božićni ručak od omiljene mi gospođe, ulica je konačno prokljuvila ime. Ante Čačić! Gledao sam na kalendar, travanj je još daleko, nije ni prvi u mjesecu, dakle varijanta s prvim aprilom je momentalno otpala. Ante Bomba Čačić?! Ozbiljno?

Znam ga kao finoga gospodina, trenera koji se prije nekoliko tjedana s Lokomotivom narugao Hajduku i jednog od onih koji je skupio gotovo sve sličice u albumu pod naslovom ''Budi trener svih klubova u HNL-u''. Ali da je ''bomba''... Pa baš i nije.

- Jesi čuo tko je novi trener Dinama? - brzo sam nazvao frenda, prekaljenog dinamovca.

- Nisam, tko je? - odgovorio mi je pitanjem.

- Ante Čačić - rekao sam mu, priznajem, malo ispod glasa.

- Ante tko?! - opet je uzvratio.

- Čačić, Ante Čačić - ponovio sam, sad bitno glasnije.

- Ma daj nemoj me zajebavat, u gužvi sam - rekao mi je i poklopio slušalicu.

Je, bio je malo bezobrazan, nisam mu ja baš bilo tko da mi poklapa slušalicu, ali ubrzo sam mu oprostio. Nakon što sam razgovarao s još nekoliko ljubitelja nogometa i čuo isto pitanje. Ante tko?! Uz obavezan dodatak:

- Ma jel ti to zezaš?

Ne, ne zezam. Zeza Zdravko Mamić. Kad govori o bombi, kad kaže da u HNL-u nema trenera za Dinamo, kad priča o nužnoj potrebi da dovede jako ime na klupu, stranca po mogućnosti. A onda predstavi Antu Čačića. Čovjeka kojem je 58 godina, koji je vjerojatno dobar trener, možda i fantastičan, vrijeme će pokazati, ali i nogometnog stručnjaka koji je daleko od bombe u bilo kojem smislu. Tko zna, možda je zaista izvanserijski trener, iako ta teza nosi i dozu skepticizma. Da je, valjda bi i prije 58. godine prerastao Zadar, Kamen Ingrad ili Osijek...

I opet je krenulo ''gruntanje''. Zašto baš on? Što ga odvaja od ostalih? Zašto je Zdravko, očito, odustao od ''bombe''? I razmišljao sam sve dok ispred mikrofona nije stao Zoran Mamić.

- Poznaje nogomet i našu momčad, dobili smo odličnog stručnjaka, poznaje našu bazu igrača, znanjem i autoritetom postići će zadane ciljeve... - nabrajao je razloge Zoki.

Ali ništa nisam ''popušio'' do trenutka kad je rekao ovo:

- E, da, i živi blizu stadiona.

Ne znam kako se Newton osjećao kad je, vidjevši da jabuka pada sa stabla, povezao svoje ideje o gravitacija, ali moja lampica upalila se na tisuću volti. Tu smo, dakle. Znači, tajna je u putnim troškovima. Eto, riješio sam i taj misterij. Dinamo je u Ligi prvaka ''popio'' 22 komada, cijena igračima je pala, pitanje je kome će Zdravko uvaliti Sammira i društvo. A kad je već takva situacija, treba početi štedjeti. Za početak na osnovnim stvarima. Putnim troškovima, recimo. I na treneru. Sve i da se Čačić ne vozi automobilom, trošak je velik kad ti je Bandić gradonačelnik.

- Jesi vidio, Zdravko, karta za tramvaj će biti 15 kuna. Ej, 15 kuna! – vjerojatno je Zoran rekao bratu čitajući novine.

- Uh, bome puno... Ništa, moramo onda naći trenera koji na stadion može doći pješke. Pada li ti netko napamet? - uzvratio je valjda Zdravko.

- Hm... Možda Ante Čačić - ponudio je Zoki rješenje.

- Ante tko? - opet će Zdravko.

- Čačić, Ante Čačić. Ovaj iz Lokomotive - ponovio je mlađi brat.

- Aha... Pa njega ionako plaćamo. Može, dobro si se sjetio! Ajde, nazovi ga i riješi to - naredio je gazda, a Zoki je odmah uzeo mobitel, zakazao konferenciju za novinare i prekinuo nagađanje o ''bombi''.

I tako je Ante Čačić dobio priliku života i priliku za svakodnevnu šetnju. Poslovno odlično, a nije loše ni za zdravlje. Barem fizičko. Mentalno će ionako u svakom slučaju biti na iskušenju. Kao i svakom treneru u Maksimiru posljednjih godina. I zato, sretno gospodine Čačiću. Sreća će vam trebati. I još nešto. Čak i ako pokažete da ste vrhunski, da ste ''bomba'' od trenera, dobit ćete otkaz. Pripremite se, tako to ide.