Sve se mijenja, ali klasika je vječna: Blaženstvo ispod vedrog neba na Zagreb Classicu

Kad sam čula za Zagreb Classic i proučila program, jako me razveselilo vidjeti da su i ukrajinski umjetnici zastupljeni, s obzirom na to da sam i ja iz Ukrajine i razumijem da je svaka pažnja i podrška mojoj zemlji potrebna i važna.

Pokretanje videa...

01:31

Anna Tilniak na Zagreb Classicu | Video: Privatni album/kolaž

Da, pričali su mi o čarobnoj tradiciji okupljanja na otvorenom u Zagrebu, ali nisam mogla ni zamisliti razmjer ove manifestacije, i odmah sam se zaljubila u atmosferu na Zagreb Classicu.

Svaki grad ima svoju priču, atribute i apsolutno je jedinstven. Zagreb mi je pokazao svoje novo lice, zahvaljujući obiteljima i prijateljima koji su došli na festival ovih ljetnih večeri.

Publika nije bila ništa manje zanimljiva od uživanja u istinski božanstvenom zvuku violina, čela i vokala, koji su očarano pratili dirigentske kretnje. Poslije ću reći nešto o običajima Zagrepčana, a počnimo poviješću festivala. Prvi Zagreb Classic organiziran je u lipnju 2016. godine na Trgu kralja Tomislava, jednom od najljepših parkova u Zagrebu.

To nije bio prvi i jedini open air otkad je počelo ljeto, ali sigurno najsofisticiraniji i najugodniji festival koji sam posjetila u Zagrebu: zelena livada, dekice i glazba koja topi srca.

Čak i oni najkonzervativniji podržavali su ideju uživanja u glazbi, na travi, i tako je počeo ovaj novi zagrebački običaj.

Na popisu festivala na otvorenom, na kojima publika može lutati zadivljujućim krajolicima ili gradskim ulicama dok sluša glazbu izvođenu prema najvišim standardima, oni su u Berlinu, Dresdenu, Leipzigu i ostalim njemačkim gradovima poznatim po festivalima klasične glazbe, oni slavni američki festivali u New Yorku i Chicagu, festival Sounds of the Dolomites, Ravello festival, Graffanegg festival i mnogi drugi.

Niti jedan se ne može usporediti s ugodnim i toplim, a istodobno ozbiljnim i sveobuhvatnim prostorom na kojem se priređuje Zagreb Classic.

Ove je godine Zagreb Classic ugostio violiniste Anastasiju Petrišak i Francesca Manaru, sopranisticu Cristinu Mosca, kantautora Joycea Jonathana, ansambl Cameristi della Scala, Zagrebačku filharmoniju, ansambl Hrvatskog narodnoga kazališta, soliste, orkestar i zbor Gradskoga kazališta Komedija, Jazz orkestar Hrvatske vojske, dirigente Marcella Rotu, Paola Spadara Munitta, Dinka Appelta i Davora Dropuljića, skladatelja i glazbenika Tončija Huljića te glazbenicu Hanu Huljić Grašo, pjevača i glumca Adalberta Turnera – Jucija i druge.

Iako svakog dana dolazite na naizgled isto mjesto, dobijete drugačiju predstavu. Veseli Mozart ili srednjovjekovna misa, vokali i instrumentali, nekad i dirigentski solo, oduševljeni ste cijele večeri gledajući magične ruke koje ne prestaju raditi.

Jazz večer postala je jedna od toplijih, a Ennio Morricone vraćao je sjećanja i budio asocijacije. "Znam da moja mama voli ovaj festival", čula sam od poznanika. Dopustite mi malo "ageisma", ali na Trgu kralja Tomislava bili su ljudi različite dobi, obitelji, prijatelji, muškarci i žene te mnogo, mnogo djece.

Moj sin voli komentirati nastupe, filmove i koncerte glasno, no blagonaklonoj publici to nije smetalo, kao ni ostale dječje aktivnosti. Zagreb Classic festival je svih generacija. Možda zvuči patetično, ali istinito je.

Djeca skaču po livadi, u društvu se pije vino u prelijepim čašama, netko je sebi ponio stolac i smjestio ga na uzvisini...

Od mene možete čuti savjet koji dajem svaki put kad sam u novome mjestu: uči od lokalaca, uči o povijesti.

Svi su me Zagrepčani oduševili vedrim karakterom i ekspresivnim navikama. Kazališta, orkestri, solisti i zborovi, divila sam se svakoj novoj izvedbi i melodiji – upijajući zagrebački duh. Divno! Zagreb predstavljaju Zagrebačka filharmonija, ansambl Hrvatskog narodnoga kazališta i sad mi je jasno da je ovaj grad – napravljen od glazbe i zvuči melodično.  

Anastasia Petrišak, violinistica iz Ukrajine, poslije je dala divnu ideju na Instagramu: Glazba nas uči najvažnijoj stvari – slušanju. Slažem se u potpunosti s ovom mladom i poznatom umjetnicom.

Danas je svijet pun onih koji su željni govoriti, ali iskreno mislim da svijet treba naučiti slušati. Slušati i čuti jedni druge donosi mir i razumijevanje. Mir želim više od svega.

I isto tako želim univerzalni jezik – jezik umjetnosti – koji spaja ljude i zemlje. Klasici su vječni, ne treba ih prevoditi.

Sljedeće godine dođite na Trg kralja Tomislava, pozovite prijatelje, ne zaboravite ponijeti male zalogaje i vino. I opustite se na mekoj travi, slušajući zvuke orkestra i osjećajući kako je život lijep – kad je iznad vas mirno nebo i božanstvena glazba Zagreba.