Zagrebačkim ulicama u cipelama Ukrajinke: 'Ljubav je provesti dan s gradom'

Ispričat ću vam jednu ljubavnu priču. I nešto o Danu otvorenih vrata grada - ili kako u jednom danu upoznati dušu grada.

Što bi vas danas moglo iznenaditi? Gotovo ništa. Naviknuli smo se na razne vijesti koje nas svake minute razvlače na različite strane, više nas ne iznenađuje ni ono što se sve događa u svijetu, ni nove reklame koje privlače pažnju jarkim bojama.

Složit ćete se, ovakav tempo života pomalo iscrpljuje. Svi imamo manje vremena za sebe, nikada dovoljno za neophodne stvari, nedovoljno čak i za one koje volimo, a pogotovo premalo da odemo i istražimo svoj rodni grad.

A što ako vam kažem da postoji rješenje? Recept je lagan i primjeren za sve uzraste. Trebamo samo stati, odgoditi neke stvari i jednostavno to učiniti: otići i sami otkriti grad. Nasreću, od ove godine postoji najbolji trenutak za takvu ideju, a zove se Dan otvorenoga grada.

Međutim, prije priče o prvom Danu otvorenoga grada prisjetit ću se svojeg prvog dolaska u divni Zagreb.

Moje upoznavanje s gradom

Podsjetit ću čitatelje da sam iz Ukrajine, stigla sam ovamo sa sinom u ožujku 2022. godine. Koliko se sjećam, moje upoznavanje sa Zagrebom dogodilo se u večernjim satima, kad je središte grada bilo osvijetljeno lampionima i kad sam kroz prozor automobila gledala kako brzo prolijeću povijesne zgrade pred mojima očima. Bili su to moji prvi uzbudljivi i ponekad pomalo zastrašujući dani daleko od kuće. Ovo je život koji sin i ja nismo izabrali nego nas je rat gurnuo daleko od naše voljene kuće, od naše tople obiteljske atmosfere.

Zagreb je bio prva prijestolnica u kojoj smo sin i ja odlučili ostati. Do sada nisam zažalila ni za jednim učinjenim korakom jer je ovaj grad, pokazavši mi svoje najbolje strane, postao moj pravi dom.

Često mi kažete da u svojim kolumnama hvalim Zagreb. I čak to radim nekako više nego što njemu možda treba, ali pokušajte me shvatiti. Ovaj grad i ljudi koje sam upoznala u njemu su me očarali, okružili me toplim zagrljajima i pokazali mi čarobna mjesta.

Vidim bolji Zagreb jer su se okolnosti tako posložile. Ili sam to možda samo ja i činjenica da uvijek vidim najbolje strane i osobine u stvarima, ljudima, događajima i mjestima.

Vratimo se na opis grada koji sam prvi put imala prilike vidjeti noću. Dok sam prolazila centrom, vozeći se kroz Palmotićevu i diveći se zgradama uz cestu, razmišljala sam kako sam samo završila ovdje u ovom trenutku. Moj život u Ukrajini bio je toliko planiran i proračunat da je gotovo nepotrebno istaknuti kako je preseljenje u Zagreb bilo pravo iznenađenje.

Odlučila sam otvorenog uma prepustiti se ovom gradu, ne kritizirati ga nego stvarno gledati i doživjeti njegove ljude i kulturu. Slušati novi jezik, proučavati legende, autore, umjetnike. To je najbolji recept za stres i odmak od strašnih vijesti.

Obećala sam sebi da ću izlaziti u grad i raspitivati se kod mještana. Uzela sam kalendar gradskih događanja i uporno išla naprijed, korak po korak.

Sad će svatko tko me pita o gradu dobiti popis preporuka za sva mjesta koja smatram vrijednima posjeta. Pričat ću vam o Medvednici i žičari, o festivalima i jezerima, o muzejima i restoranima. Pitam se samo kako mi je ovaj novi grad postao tako poznat.

Povijest Dana otvorenoga grada

Krajem listopada nesvakidašnji događaj zaokupio mi je pažnju. Htjela sam shvatiti zašto mu treba posvetiti toliku pozornost, kako će to izgledati, jesam li ga već vidjela te mogu li to iskustvo iskoristiti poslije u životu. Da, postavljam sebi ova pitanja gotovo svaki dan, i ova formula uvijek djeluje. Ja to zovem sveučilištem života.

Bio je to Dan otvorenog trga, čiji su autori projekta Dubravka Vrgoč, Anica Tomić i Mate Matišić.

Ideja prvog projekta ovih autora u rujnu bila je privući pozornost na kazalište te organizirati provođenje aktivnosti na trgovima i ulicama. U tom projektu ujedno su građanima bila otvorena sva vrata zagrebačkih kazališta. Rekla bih da je to bilo uranjanje u njegovo djelovanje. Kazališta su “izašla iz svojih zgrada”, a demokratski pristup javnom prostoru promovirao je i kazalište i gradske lokacije.

Ideja je bila u pravo vrijeme - brze promjene okvira, različita mjesta i međusobno uvođenje u kulturu, to jest u kulturu kazališta i kulturu svakodnevnog života građana i turista.

Također, ideja je bila toliko dobra da je odlučeno da se Dan otvorenoga grada organizira na isti način - otvoriti grad i podsjetiti građane koliko su mu blizu.

Kako “otvoriti grad”? Prvo se treba sjetiti onih ljudi koji su ga mijenjali, njegovali, razvijali. Također biste trebali pokušati okupiti druge ljude na kultnim mjestima. Sljedeći korak je izmisliti takvu ideju koja će otkriti dušu grada. S osjećajem ljubavi i toplinom. Je li teško sve to spojiti? Ako zamislite, moguće je.

Upravo su takvi bili događaji na Danu otvorenoga grada. Bio je to niz performansa koji je ujedinio građane i umjetnike. Životni, intimni, na mjestima na kojima možeš razgovarati, držati se za ruke, slušati.

Četiri postaje projekta

"Zajedništvo" - naziv je prve postaje na Trgu kralja Tomislava u podne. Lanac od stotinjak ljudi (građani, turisti, imigranti, prolaznici), koji su se držali za ruke dijagonalno i deset minuta "crtali" jednu grandioznu liniju preko cijelog trga.

Tijekom svoje povijesti Trg kralja Tomislava mijenjao je identitete, dakako, od čestog okupljališta raznih putnika u potrazi za boljom budućnošću do čarobnoga klizališta na kojem odzvanja dječji smijeh i gdje se ljudi okupljaju i vesele u adventsko vrijeme.

"Oda mladosti", druga postaja - na Trgu bana Josipa Jelačića - bila je posvećena pjesmama koje su bile popularne u mladosti starijih osoba i koje smo imali prilike slušati na glavnom trgu u 13 sati.

Dojmila me se i atmosfera na postaji “Zagreb, tak imam te rad”, u Staroj Vlaškoj, gdje je bio prisutan gotovo pa opipljiv osjećaj zajedništva među okupljenima, koji su bili ujedinjeni idejom stvaranja i ljubavi. Za mene je to zajedništvo najpotrebniji osjećaj. Izvođači su građanima naglas čitali priče o starom Zagrebu. Između čitanja i razgovora s publikom hrvatski glazbenik Miki Solus zabavljao je publiku glazbenim intermezzima. 

Pokretanje videa...

00:46

Zagrebačkim ulicama, u cipelama Ukrajinke: 'Ljubav je provesti dan s gradom' | Video: Privatni album/kolaž

Prije same izložbe Zagrepčani su bili putem medija pozvani da ponesu nešto što ih asocira na Zagreb, od svakodnevnih do osobnijih predmeta koji ih vežu za grad.

A posljednja postaja bila je "Začarana šuma" u parku Tuškanac - kad su se scenski događaji smjestili ili, bolje rečeno, skrili u šumi s umjetnicima koji su recitirali pjesme i izvodili improvizirane svakodnevne situacije.

Tako lijep dan, tako intiman grad. Možete se odmah zaljubiti, ali voljeti grad nisu brzi i lakomisleni impulsi. Voljeti grad - biti mu blizu svaki dan, vrijeme da volite način na koji se kreće i napreduje, voljeti grad znači primjećivati i pamtiti detalje.

Voljeti grad znači provesti cijeli dan u njemu, otvoriti srce i reći hvala.

Veselimo se sljedećem izdanju Dana otvorenoga grada.