Proslava Oluje u Kninu opet se pretvorila u poligon za samopromociju, za političke obračune, podmetanja i pljuvanja, za ispade marginalaca i političkih egzibicionista, za manifestaciju neorganiziranosti, jala i zavisti.
Upravo oni koji nas najviše uvjeravaju kako je kninska proslava Oluje i Dana pobjede i domovinske zahvalnosti najveći državni praznik, od te proslave rade politički cirkus.
I to potpuno sami, bez ičije pomoći.
Čitava manifestacija obilježavanja godišnjice Oluje pretvara se u poligon za samopromociju, za političke obračune, podmetanja i pljuvanja, za ispade marginalaca i političkih egzibicionista, za manifestaciju nesposobnosti i neorganiziranosti...
Javnost se uoči i za vrijeme proslave Oluje zamara sukobima taština, ubiranjem zasluga i delegiranjem krivnje.
Nije ni čudo da je šibensko-kninski župan Marko Jelić "zahvaljivao bogu što ne sudjeluje u organizaciji obilježavanja Oluje". "Šumovi u komunikaciji i organizaciji postoje", kaže on, "jer od početka nisu dobro postavljeni temelji cijele priče, pa se sukobi jave na Dan hrvatskih branitelja, što Oluja jest".
Tko ide, tko ne ide?
Pa smo tako imali raspravu o tome zašto ove godine u Kninu neće biti potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića, iako je bio lani, na što je Tomo Medved uzvratio kako neće ove godine ići u Grubore, iako je bio lani.
Pa je HDZ-ov Josip Đakić prkosno poručio da ne ide na Milanovićev prijem, na što ga je predsjednik nazvao "propalicom", a Ljubo Ćesić Rojs upozorio da će generali bojkotirati Milanovićev prijem. Ali da on to neće učiniti, iako je Milanoviću svojedobno zviždao u Kninu.
HOS-ovac Marko Skejo opet je skretao pozornost na sebe skandirajući "Za dom spremni", a Stipo Mlinarić iz Domovinskog pokreta poručio da ne ide na službeni prijem jer će tamo govoriti Vukovarac Danijel Rehak, "čovjek koji nema veze s Kninom i Olujom".
Treba nam Subnor
Uslijed organizacijskog kaosa Rojs je objasnio kako nam "treba jedan Subnor", umjesto tisuću braniteljskih udruga, a general Luka Džanko koji nije član Generalskog zbora i stoga nije dobio poziv za Knin, kaže da se taj "Generalski zbor pretvorio u Subnor".
Zoran Milanović podijelio je odlikovanja brigadama HVO-a čiji zapovjednik je bio osuđen pred Haškim sudom i koje se povezivalo s ratnim zločinima nad Bošnjacima.
A na sve to sjedaju prepirke državnog vrha.
Milanović je još u lipnju spustio Plenkoviću da se "na kninsku Tvrđavu, politički dobro sračunato, prvi put uspeo 2016. kada se uspio čak i junački skljokati", da bi ministar Mario Banožić poručio predsjedniku države da ne zna "kako si je on protumačio da može biti jedini organizator ove proslave".
I tako, oni koji najviše upozoravaju da se ne smije politizirati Oluju, najviše rade na njezinoj politizaciji.
Tradicija u Kninu
Tko će prisvojiti organizaciju proslave? Tko će koga zvati na tu proslavu? Hoće li zvati "naše" ili "njihove"? Tko se dodvorava "svojima", a tko se bori protiv "njihovih"? Tko će se ogrebati za komadić medijske slave kako bi skrenuo pažnju na svoje postojanje?
Ruku na srce, takve stvari gledamo u Kninu već godinama.
Postojale su već paralelne generalske proslave, zasebni desničarski derneci, bilo je zviždanja premijerima i predsjednicima, bilo je barikada pred ekstremnim desničarima, kao i huškanja protiv Srba, bilo je pokazivanja mišića, provokacija i svojatanja Oluje.
I jasno, bila je i raspjevana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Zoki i Plenki
I kao što Skejo, Mlinarić i drugi koriste Knin i Oluju za vlastitu političku promociju, tako ju koristi Milanović za jačanje svog utjecaja na domoljubnoj desnici nasuprot premijeru Plenkoviću, koji pak nastoji stvoriti sanitetski kordon oko svoje političke proslave.
Ovakvo ponašanje koje već ulazi u tradiciju, to političko lešinarenje i mrcvarenje, nanosi najveću štetu tom navodno najvećem državnom prazniku, i to od strane onih koji se u taj praznik, taj datum i tu uspomenu najviše zaklinju.
Nema više dostojanstva u toj proslavi, ako ga je zapravo ikada i bilo, a javnost se danima i tjednima zamara sukobima i svađama, tobožnjim zabunama i nesporazumima, kao i natezanjima oko toga tko će snositi zasluge, a koga će se najviše osramotiti.
Oni koji se najviše zaklinju u ovaj državni praznik, zapravo ga najviše sramote.
