Moja ujna davno je rekla da s vjenčanjem prepoznaš prave prijatelje, ali neki koji su se činili pravima to prestanu biti. Nakon toga ništa ne ostane isto. I bila je u pravu!
Ne tako davno, nekih 4, 5, 6 godina unatrag, bilo je vjenčanje sestre jedne od mojih najboljih prijateljica. I nije se uvelike razlikovalo od ostalih vjenčanja u čijim sam pripremama sudjelovala (sudjelovala = pomagala u odabiru haljine za mladenkinu sestru i dijelila s njom paniku na kavama u tjednu vjenčanja), osim u jednoj sitnici. "Cure, panika, u subotu je Anina djevojačka, što da odjenem?! A još nisam ni odabrala haljinu za vjenčanje! Kuma nije spominjala nikakav dress code tako da su nam sve opcije otvorene!
"What the..?! Djevojačka? Dress code? Kad smo se to preselili u Ameriku? Uslijedilo je od tada mnogo vjenčanja i da, mnogo djevojačkih/momačkih zabava. Amerika se doselila k nama. Donijela je sa sobom i haljine s dugim šlepom i velove preko lica, ulazak mladenke u crkvu s ocem, djeverove i djeveruše, dječicu koja nose prstenja... Ah, što je, tu je, morat ću i ja prihvatiti neke od navedenih. Pa krenimo s...hen party! Ili u našem prijevodu, djevojačkom večeri!
Što to je, svi već znamo, ili? Za one neupućene (ako postoje takvi), to je jedna specifična zabava koja se organizira u mladenkinu čast netom prije vjenčanja, svojevrsni posljednji izlazak buduće mladenke i njezina posljednja šansa za dobrom zabavom. Nakon nje slijedi naravno tmuran i naporan brak pa je važno da večer bude jako zabavna i uspješna, a za to je potrebna vrhunska organizacija.
Redateljsku palicu drži buduća kuma, za koju se pretpostavlja da najbolje poznaje mladenku i prema tome najbolje zna što joj se sviđa ili ne sviđa, te stoga odlučuje u kojem će se smjeru zabava kretati! Nekada se djevojačke večeri drže određene teme, dress koda i slično, a na nekima je (čitaj: mojoj) postojalo samo jedno pravilo: izgledati dobro i zabaviti se još bolje! Mojoj? Da, da, djevojačka je iza mene. Još jedan check na to do listi.
Posljedice se osjećaju i 2 dana kasnije. Ovako rano? Ah, iako se kolovoz činio idealnim mjesecom za svadbu (u nedostatku termina u rujnu), zaboraviš na neke sitnice (čitaj: važne stvari) kao što su na primjer godišnji odmori, koji dobro dođu rođacima iz Njemačke, ali ne i tvojim prijateljima koji su cijeli mjesec na moru, a vjenčanje... Hmmm, nije na moru, vraćajte se natrag! No dobro, barem ćete biti lijepi i preplanuli! Nemojte pretjerati!
Nekada se djevojačke večeri drže određene teme, dress koda i slično, a na nekima je (čitaj: mojoj) postojalo samo jedno pravilo: izgledati dobro i zabaviti se još bolje
Vraćam se na djevojačku. Iako su cjelodnevne pripreme, hrana u hladnjaku do 21.32, 34 stupnja vani i 43 stupnja unutra, mladenka u potkošulji i boksericama u 21.37 dok na vrata zvone prvi gosti, obećavale fijasko, bila je to jedna jaaako dobra večer. Spletom okolnosti, organizatorice su bile moje dvije najbolje prijateljice i, iako sam očekivala mnogo, uistinu su me oborile s nogu! Ja sam bila zadužena samo za logistiku –izobilje hrane i alkohol u potocima bile su jedine dvije naredbe koje sam dobila! "I budi jako zgodna!"
Ozbiljno sam to shvatila, nova haljina u prigodnoj bijeloj, vrtoglave potpetice i crveni lak, nanesen oko 23.31, nakon par čašica viška, ali cure mi nisu zamjerile! Idemo ipak kronološki, ali u kratkim crtama, obećavam!
21.00 – stižu organizatorice, kuma je pod tušem, a mladenka reže sir u boksericama i potkošulji. Šok i nevjerica, ali najvažnije – šminka je postojana. U sljedećih pola sata pretvaramo se u tri pčele i zujimo po stanu, ja dajem naredbe i režem i dalje, a one slažu i tjeraju me da se idem odjenuti.
Možda bi bilo dobro da sam ih poslušala jer gosti uvijek kasne kad je krumpir gotov, a uvijek urane kad je kokoš sirova. Iako nije bilo ni kokoši ni krumpira, moje iluzije o pristojnom kašnjenju su pale u vodu kada je u 21.37 zazvonila prva gošća, a dočekala sam je znate već u čemu. Ok, vrijeme je da se obučem.
22.15 - stigla je i posljednja žena i iako su se svi žalili na kašnjenje, ona je prema mojoj procjeni taman stigla na vrijeme jer, da nije bilo mojih zujalica, hrana bi taman tada stigla na stol.
22.20 – na glavi mi je zasjala kruna i u ruci baloni eksplicitnog sadržaja, koji se poslije pojavio i na slamčicama i na torti. Cenzura. Krenuli su se nizati prigodni darovi, zajedno sa savjetima o „preživljavanju braka“ od strane udavača, ali i onih koje se to tek pripremaju biti. Cure su mislile na svaku sitnicu i uživala sam u svakom trenutku.
23.15 – zvono na vratima, policajac ili striper. Ili striper policajac. Ne znam kojem se manje radujem. Ideja o striperu nikad me nije baš oduševljavala, ali ako su to cure tako zamislile – preživjet ću. Muškarac koji je upao nije bio ni policajac ni striper, a ni ljutiti susjed, već prijatelj koji mi je svojim dolaskom izmamio suze na oči. Zašto? Preskočit ću taj dio, da ne bi svaka sličnost sa stvarnim osobama ili događajima postala namjerna.
00.30 – stiže posljednji poklon kojim završava naše druženje u stanu, a isti mi je izmamio, ovaj put krokodilske, suze. Dajte mašti na volju. Brzo, brzo, popravljanje razmazane šminke i ravno u klub gdje se druženje nastavilo do ranih jutarnjih sati. Severina je dobro pretpostavila, ovo je bila jedna jako dobra noć! Drage moje cure, hvala vam!
Moja ujna davno je rekla da s vjenčanjem prepoznaš prave prijatelje, ali i neki od onih koji su se činili pravima odjednom to prestanu biti. Nakon toga više ništa ne ostane isto. I bila je u pravu!
