Dinamo je bio san svakog mališana sa zagrebačkih livada. Na stadionu sam bio svake nedjelje i dok sam ih gledao, zamišljao sam da trčim za pravom lotpom i igram s njima, pričao je Zlatko Škorić.
U Dinamo došao preko oglasa, u finalu Kupa skinuo 5 penala!
Bilo mi je 13 godina kad sam se javio na oglas Dinama koji je tražio mlade talente. Dinamo, to je bio san svakog mališana sa zagrebačkih poljana. Na njegovu stadionu provodio sam svaku nedjelju i gledao svoje ljubimce i idole. Dok sam ih gledao, često sam sebe zamišljao kako trčim za pravom loptom i u pravim kopačkama.
Tako je pričao Zlatko Škorić, jedan od najboljih Dinamovih golmana u povijesti, koji je za klub iz Maksimira skupio 221 nastup. S 'modrima' je osvojio dva Kupa, 1963. i 1965. i Kup velesajamskih gradova 1967. godine.
Dan prije nego što se javio na oglas, u kojem se traže igrači za Dinamo, cijelu noć nije spavao.
- Znao sam da među moji vršnjacima nemam takmaca. Ali to je bilo na ulici, na livadama.. Došao sam prvi, a kad su me vidjeli nisu mi dali ni da puknem loptu. Rekli su mi: 'Mali, premršav si i preslab, dođi dogodine, kad malo ojačaš'. Vratio sam se kući i bio sam strašno ljutit. Po cijele dane smo igrali nogomet, a svi su htjeli biti centarfori ili golmani. I ja sam imao dilemu. Prijavio sam se u Elektrostroj, momčad koja je igrala u zonskoj ligi. Prvo sam igrao desno krilo, ali sam htio biti golman. Uživao sam u spretnim intervencijama, paradama i odlučio sam da golmanski dres neću mijenjati za ništa.
Branio je toliko dobro da je momčad igrala kvalifikacije za Drugu ligu protiv Maribora. Pobijedili su 1-0 i postali drugoligaši, a u svlačionici je bilo takvo veselje da je Škorić pao u nesvijest. Branio je čudesno i Elektrostroj odveo u finale Kupa, gdje ih je čekala Lokomotiva. Završilo je 2-2 i pucali su se penali, a Škorić je obranio - pet penala! Da, pet penala i donio klubu prvi veliki trofej.
- Nakon utakmice mi je prišao jedan čovjek i rekao:' Škoriću, bi li ti možda došao u Dinamo? Dođi kod nas i branit ćeš u velikom klubu'. Slegnuo sam ramenima i otišao kući. Nisam zaboravio onaj dan kad su me otjerali bez da su mi dali priliku. Ali, bilo je to jače od mene, Dinamo je bio moja ljubav. I otišao sam. I ostao.
Ostalo je povijest. Imao sam tu čast da sam poznavao Zlatka Škorića. I kad je Liverpool u polufinalu Lige prvaka pobijedio Barcelonu 4-0, nazvao sam ga jer je jedini klub koji je u polufinalu nekog europskog natjecanja dostigao 0-3 bio upravo Škorićev Dinamo. Samo Dinamo i Liverpool. Nitko drugi.
- Idemo prema bolnici, Zlatko nije dobro. Ali, evo vam ga na minutu - javila se supruga dok su se vozili u bolnicu.
Razgovarali smo kratko. Prisjetio se te večeri kad je Eintracht izgubio 4-0.
- Hvala vam i drž' te se, gospon Žoga.
- Bum.
Bilo je to posljednje što sam čuo od njega. Umro je u 78. godini.