Odradit ću još Igre u Los Angelesu, ali prvo povratak na posao, kaže Sinovčić, koji je osvojio broncu na 100 m leđno u kategoriji S6, obranivši tako treće mjesto iz Tokija
BRONČANI DINO
Sinovčić za 24sata: 'Uvjeti u Parizu nisu bili idealni, a sad me čeka povratak na posao...'
Dino Sinovčić (32), najbolji hrvatski paraplivač, osvojio je brončanu medalju na Paraolimpijskim igrama u Parizu i tako po tko zna koji put oduševio Lijepu našu. Otprije je imao broncu s Igara u Tokiju. U finalu je završio iza dvojice Kineza. Još zbraja dojmove, javio nam se u ponedjeljak s kavice u Parizu.
POGLEDAJTE VIDEO: Priča Dine Sinovčića
Pokretanje videa...
00:46
'Vraćam se treniranju klinaca'
- Letimo za Zagreb za nekoliko sati. U mom Splitu čujem da se sprema neki doček. Jedva čekam. Bilo je emotivno, na tribinama su u finalu bili moji roditelji, do Pariza je potegnulo i 10-15 mojih prijatelja, tu su bili i drugi naši parasportaši. Broncu smo kasnije proslavili u jednom restoranu, naručili smo i tortu. Kasnije je bila i fešta - govori nam presretni Sinovčić.
Jeste li zadovoljni rezultatom?
- Bio bih bahat da kažem da nisam. Kad osvojiš olimpijsku medalju, mislim da je svejedno koje je boje. Očekivali smo medalju jer samo ljudi oko mene i ja znamo kroz što smo prošli nakon Tokija, koliko smo naporno radili, pogotovo u zadnjih godinu dana. Što ću sad raditi? Odmorit ću tri tjedna pa se vraćam na posao. Treniram klince u PK Mornar. I ovom prilikom moram zahvaliti klubu jer su me zadnjih godinu dana oslobodili posla, sve kako bi se adekvatno mogao pripremiti za Pariz.
'Bilo nas je osam u stanu...'
Uoči POI-ja govorilo se da biste mogli u mirovinu...
- Razmišljao jesam, ali godine su samo broj. Glupo bi bilo da sad prestanem, a osvajam medalje na velikim natjecanjima. Sad više nemam ni psihološki pritisak, ostvario sam sve što sam zamislio. Sljedeće godine je SP u Singapuru. Vidjet ću kako ću se osjećati, ali vjerujem da mogu odraditi još Igre u Los Angelesu. To će mi onda sigurno biti zadnje...
Kakvi su uvjeti bili u Olimpijskom selu?
- Hrana je bila OK, ali smještaj baš i ne. Nas osam bilo je u istom stanu. Nemaš svoju privatnost i mir... Čistoća također nije bila na razini. Osoblje bi došlo čistiti svaka četiri dana, ali nije to baš bilo na nivou. Sam sam čistio svoju sobu. Ne dolikuje to natjecanju poput Paraolimpijskih igara.
Dijagnoza koja ga je od malih nogu prikovala za kolica je - artrogripoza. Neprogresivna bolest zglobova koja se razvije već u majčinoj utrobi, te uzrokuje atrofiju mišića. Dini je bolest zahvatila noge koje ne može u potpunosti ispružiti ni saviti.
- Od malih nogu sam znao da neću moći šetati. U osnovnoj školi druga djeca su igrala na balun, ja nisam mogao. Pa sam branio! Nikad nisam tražio da me gledaju drugačije ili da me štede. Ako sam na golu... raspali, brate, svom snagom. To me izgradilo.
Bavio se godinama i košarkom.
- Obožavam košarku, ali je više toliko ne igram jer sam se morao u potpunosti posvetiti plivanju. Nakon dvije medalje s Igara, ponovno ću se malo okrenuti košarci, za gušt. Idem na svaku utakmicu KK Split. Čak mi "žuti" spremaju sad neki prijem u Splitu, tako sam čuo. Najdraži košarkaš? Bio sam 2018. u Indianapolisu, a tad je za Pacerse igrao Bojan Bogdanović pa me ugostio. Bio sam na tri utakmice Indiane, čudesna uspomena - zaključio je Sinovčić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
