Potop na Maksimiru: Bio je to jadni i bijedni Dinamo

Prije deset godina, 27. kolovoza 1998., Prosinečki se poigrao s McNamarom, Dinamo sa Celticom. I ušao u Ligu prvaka. Sudionici tog uspjeha Jurčić, Jurić, Mujčin, Šarić i Rukavina došli su u Maksimir. I oni su se potajno nadali da Dinamo može iznenaditi Šahtar. No današnji Dinamo daleko je od momčadi za Ligu prvaka.
- Neka ovo mučenje što prije završi - vikali su gledatelji. Želje im je uslišio Chago poklonivši loptu Adrianu, koji je zabio za vodstvo Šahtara. Time je riješio sve dvojbe, ako ih je uopće i bilo. Jer, ako Dinamo nije mogao u Maksimiru pobijediti Linfield, čiji igrači nogomet igraju iz hobija, a zarađuju popravljajući kućanske aparate, kako onda očekivati podvig protiv momčadi u koju je uloženo 100 milijuna eura. Odgovor je - nikako!
U 90. minuta Dinamo nije stvorio niti jednu šansu. Shvatili su to navijači i 20 minuta prije kraja utakmice počeli napuštati stadion. Shvatio je, čini se, i trener Branko Ivanković. Nervozno je cijelo vrijeme gledao na sat. I on je jedva čekao da sudac odsvira kraj utakmice, prekine mučenje. Jer Šahtar je "modre" potpuno razbio...
- Ovo su naše objektivne mogućnosti. Da smo mi prvi zabili, možda bi se utakmica i zakuhala. Ovako sve je bilo riješeno nakon prvog gola - rekao je Ivanković i dodao:
- Pitanje je koliko Dinamo stvarno može i je li u stanju premostiti momčad kao što je Šahtar.
Maksimirska je večer pokazala da su još miljama daleko od Šahtara.