Prije 18 godina kasnije počela je Linina priča s Hrvatskom, kakva bi tek bila da na njegovom zadnjem SP-u završi na portugalski način. Može to Lino, jer ima čime, i on to zna makar to od njega nećete čuti
Ova Hrvatska vrijedi svjetskog zlata! Čemu skromnost ako skroman nije ni jedan Cindrić...
Eh, da nam je bilo samo zdravog Luke Cindrića. Samo na deset minuta. Ne bi Španjolci obranili naslov prvaka Europe. Ovako, s iscijeđenim Duvnjakom, s načetim Karačićem ostali smo bez čovjeka čija bi brzina i promjena ritma iz sporog u brži vjerojatno presudila u našu korist. Ali nije, zlato je u Stockholmu, makar je teren bio pripremljen za naše slavlje, ostalo španjolsko, a srebro hrvatsko, kao i deset godina ranije u zadnjem našem velikom finalu uopće.
POGLEDAJTE VIDEO:
U Egiptu, koji, eto, neće biti obojen bojama iz Graza, Beča i Stockholma, već je nova šansa. Tako to ide u rukometu, srećom ili nekima nesrećom. S novih osam ljudi, što je na prvu puno, ali i Pešić i Štrlek i Čupić, pa i Šebetić nešto manje, ljudi su od stalnog i velikog povjerenja. Sa Šebetićem i najboljim mladim igračem svijeta Martinovićem imamo novu desnu stranu koju je na Euru sam držao Stepančić. Sada ga nemamo, naš Kefa neplanski je produžio rehabilitaciju, a iako Martinović i Šebetić to mogu odraditi, Martinović napadački pogotovo, prvi je izbor uvijek prvi.
Lino Červar na svom je zadnjem Svjetskom prvenstvu. Debitirao je davne 1997. s Italijom, u Japanu remizirao s Norveškom, završio 18., što je i dan-danas ostao vrhunac talijanskog rukometa. Šest godina kasnije počela je njegova priča s Hrvatskom, kakva bi tek bila da završi na portugalski način. Može to Lino, jer ima čime, i on to zna makar to od njega nećete čuti.
Realno, sve imamo posloženo za polufinale. Skupinu koju moramo proći mirno kata(r)strofi unatoč prije četiri godine u Riju. S Dancima u drugom krugu odlučujemo o broju jedan za četvrtfinale iako će on značiti samo nijanse jer između potentnog Egipta kod kuće, pa i bez 17.000 navijača, i Slovenije nema velike razlike. Oslabljena Švedska i Bjelorusija koja još nikako da dostigne taj kapacitet, teže će ući u tu priču iako je sve moguće. Od Francuza, Norvežana, Španjolaca mirni smo do kraja.
I prođe li sve ovako kako smo zamislili na papiru, u polufinalu opet vjerojatno svjetski prvaci Danci. Iako im kladionice vjeruju najviše, nije da ćemo kimnuti glavom na to. Rekli bismo da prije u tom polufinalu mi nećemo dočekati njih nego oni nas. Ali, bu'mo vidjeli.
Zato, polako i "papagajski" utakmicu po utakmicu jer tako ćemo dočekati i Šegu i Karačića u drugom krugu, čije će role dotad obavljati Šunjić, ali ne i debitant Kević. Kad se zbrojimo konačno, ne kaže li, nadamo se, i korona svoju riječ, to će biti Hrvatska - čemu skromnost ako skroman nije ni Cindrić - vrijedna svjetskog zlata. Ne samo medalje koju čekamo od bronce 2013. Predugo.
POGLEDAJTE VIDEO: Lino uoči utakmice s Japanom
Pokretanje videa...