Oni su vrhunski sportaši kojih niti dijagnoza dijabetesa ne sprječava da hrvatsku zastavu na europskim i svjetskim prvenstvima oboje u zlato. No da bi i dalje u jakoj konkurenciji nizali vrhunske rezultate trebaju pomoć...
REPREZENTACIJA DIJABETIČARA
Ne mogu živjeti bez inzulina, a osvajaju europska futsal zlata i traže sponzore za put u Poljsku
Svaki sportaš zna da koliko god se fizički i psihički pripremao za natjecanja, stres i adrenalin se nezaobilazni pokretači na terenu. Za sportaše s dijabetesom oni mogu biti okidač rastu šećera, a onda i zdravstvenim komplikacijama.
Za razliku od drugih nogometaša, ovi imaju dodatnu opremu u obliku inzulinskih pumpi, mjerača šećera, penova (injekcija inzulina, glukagona)...i prije izlaska na teren svi mjere šećer u krvi. Unatoč tome hrvatski reprezentativci svih uzrasta u 'diafutsalu' cijelo desetljeće u Hrvatsku donose zlatna, srebrna i brončana odličja. U lipnju se spremaju na europsko prvenstvo koje će se održati u Poljskoj gdje će braniti boje Hrvatske. Samo jednog nogometaša trodnevni put na ovo prvenstvo košta oko 500 eura.
Jedan od začetnika hrvatske reprezentacije osoba sa dijabetesom je Mario Žitnik (52), dugogodišnji nogometni trener koji je i sam ima 42 godine dijabetičarskog staža i u početku je bio igrač.
Foto: Privatni album, Diaeuro team Croatia
- Projekt je krenuo 2012. u Ukrajini u Kijevu i bez prekida se održavao sve do danas, osim pandemijske godine. Glavna nit vodilja cjelokupnog projekta jest poruka javnosti da dijabetes nije prepreka u bavljenju sportom. Lani se nije održalo klasično Europsko prvenstvo već su ga organizirali kao turnir. Isprva sam i sam bio igrač no nakon četiri pet godina odlučio sam to prepustiti mlađima. Tražili su trenera pa su na kraju zaključili da je najbolje da to bude Deda, tako me zovu od milja i eto od 2016. vodim naše dečke - rekao je Žitnik. Svake godine okuplja nogometaše s dijabetesom diljem zemlje. Projekt DiaEuro, originalnog naziva “The European Futsal Championship of People with Diabetes - DiaEuro“ nastao je 2012. godine na inicijativu Ukrajinskog dijabetičkog saveza.
Riječ je o europskom prvenstvu u futsalu koji okuplja osobe s dijabetesom. Da Hrvatska živi nogomet, najbolje govore rezultati jer naša ekipa je na tom prvom DiaEuru osvojila zlato i od tada ne silazi s trona. Do danas su osvojili ukupno 8 medalja: tri zlata (Ukrajina 2012., Rumunjska 2017. i Poljska 2022. godine), srebro (Slovačka 2018.) te četiri bronce (Zadar 2013., Mađarska 2015., Rumunjska 2016., Ukrajina 2019.). Također, kroz godine osvojene su i brojne pojedinačne nagrade za najbolje igrače i strijelce turnira.
Foto: Privatni album, Diaeuro team Croatia
- Tu su dečki iz Zagreba, Istre, Slavonije, Splita, Šibenika, ma iz cijele Hrvatske. Zbog toga je sve skupa teško financijski organizirati i pokriti pa kada se bliži turnir moramo okupiti dečke da se uigraju, a sve to košta. Ovoga puta u Poljsku putuje 22 igrača, treneri i stručni stožer. Futsal se na turniru za seniore igra u dvorani 4+1, dok juniori i kadeti igraju mali nogomet 5+1, no moramo imati i dovoljno igrača za zamjenu jer iako su svi fizički itekako spremni s dijabetesom nikad ne znate što se može odigrati. Osim toga cijeli turnir odigrava se u tri dana što znači da ih može čekati šest do osam utakmica u tom kratkom periodu. Roditelji koji prate svoju djecu odvajaju svoj novac i svoje vrijeme. S nama je i par majka koje iz milja zovemo 'noćna straža'. One obilaze djecu u noći provjeravaju koliki im je šećer i brinu da sve protekne u najboljem redu - dodao je trener Žitnik.
No ovdje se ipak radi o specifičnim sportašima koji bez liječničke pratnje ne mogu na turnire. Uz klasniču opremnu, oni putuju sa svojim lijekovima i aparatima zbog čega dodatno rastu i troškovi odlaska na turnir. Trener Žitnik pojasnio je koliko jedan ovakav turnir košta po igraču.
- Uvijek gledamo da na vrijeme naručimo avionske karte i sve što je potrebno kako bi ispalo što povoljnije no kako god okrenete ispod 500 - 600 eura po igraču ne može se proći. Puno ovisimo o sponzorima i donatorima koji nam i sada trebaju, a ono što mi možemo sa svoje strane obećati jest da ćemo nastaviti davati sve od sebe da predstavimo Hrvatsku u najboljem svijetlu – kaže Žitnik.
Lani je DiaEuro 2022. turnir održan u nešto izmijenjenom obliku, u sklopu međunarodnog turnira s višegodišnjom tradicijom "Insulin on Board Cup Tournament" u Varšavi. DiaEuro team Croatia potvrdio je svoju reputaciju favorita. Bili smo jedina država koja je došla s čak 3 ekipe: seniorskom, juniorskom i kadetskom. Cilj seniorske ekipe bio je i na mlađe naraštaje prenijeti motivaciju te se međusobno, kroz zajedničko provedeno vrijeme bolje upoznati, podržavati i osnažiti mlađe naraštaje za dalje.
Imali i najbolje igrače turnira
- Sa svim ekipama osvojili smo medalje i pojedinačne nagrade. Odlične rezultate postigle su i naše po prvi puta okupljene mlade snage - kadeti i juniori koji su po prvi puta uskočili u dresove reprezentacije. Juniori do 18 godina osvojili su brončanu medalju dok je najmlađa kategorija kadeta do 14 godina osvojila odlično drugo mjesto - kaže Žitnik.
Jedan od najtrofejnijih igrača naše futsal reprezentacije Dejan Kolar (32) magistar je kineziologije, voditelj škole nogometa u Pregradi koji ujedno ima i svoj obrt (Transformation Station) za savjetovanje vezano uz tjelovježbu gdje uglavnom pomaže ljudima u borbi s viškom kilograma i u unaprjeđenju tjelesnog zdravlja.
Foto: Privatni album, Dejan Kolar
- U reprezentaciji sam od 2016., a to je i jedini turnir na kojem smo se malo "poskliznuli" i nismo uzeli medalju. Kasnije smo redom osvojili zlato u Rumunjskoj, srebro u Slovačkoj i broncu u Ukrajini.
Nakon dvije godine pauze (korona kriza), prošle godine sudjelovali smo na internacionalnom turniru u Poljskoj, gdje smo ponovno pokazali zašto smo najtrofejnija reprezentacija i osvojili zlato, a meni je pripala čast da me izaberu najboljim igračem toga turnira na što sam jako ponosan. Naravno, bio je to rezultat odlične igre cijele ekipe - kaže Kolar koji živi u malom selu Sopot pokraj Pregrade u Hrvatskom zagorju.
- Kada sam krenuo u "borbu" s dijabetesom, prvo pitanje je bilo: "A mogu ja i dalje igrati nogomet?" Tjelesna aktivnost je ta koja mi pomaže da odlično kontroliram svog "suputnika" dijabetes i da živim život punim plućima - pojašnjava kako se nosi s kroničnom bolešću. Pojasnio je i kako se financijski snalaze za putovanje na turnire po Europi.
Foto: Privatni album, Dejan Kolar
- U pravilu je dosta toga na nama. Imamo divan tim ljudi koji se bavi oko organizacije, ali najveći je zadatak skupiti dovoljnu količinu novaca. Tako da svi zajedno tražimo sponzore, a eventualni manjak pokrijemo sami. Sretni smo što ima puno pozitivnih ljudi koji prepoznaju naš projekt i što nam pomažu i ovim putem im od srca zahvaljujem, posebno mojim sponzorima iz Pregrade koji uvijek pokažu koliko smo mi Zagorci složni - rekao je.
Za Dejana odustajanje od bilo čega u životu nije opcija pa mladima s istim i sličnim problemima poručuje: "Na taj problem ne trebaju gledati kao problem. Najlakše je odustati, ali to u ovom slučaju znači odustati od vlastitog života. Dijabetes me jednostavno tjera da zdravo živim, omogućio mi je da predstavljam Hrvatsku na europskoj razini i učinio me reprezentativcem, a to je nešto što sam samo mogao sanjati. Zato živite život i ne dopustite da vas dijabetes sputava u ostvarenju vaših ciljeva i želja.
Kroz druženje odgajaju mlađe naraštaje
DiaEuro team Croatia može se reći da je već odgojio dio mladih naraštaja kroz sport, druženje i turnire. Jedan od njih je Lucian Šalec (14) koji je od dijabetesa obolio s pet godina. Gotovo istodobno, ostao je bez oca koji je igrao nogomet. Zbog njega na svakom turniru ostavlja srce na terenu i samo niže medalje.
Foto: Privatni album, Lucian Šalec (14) NK HAŠK 1903.
- Nogomet vam je za mene oslobođenje od svih aktivnosti koje moram raditi. Zainteresirao sam se zbog tate koji ga je igrao, a onda sam gledao i naše ‘vatrene’ na Svjetskom prvenstvu što je presudilo da se i sam danas bavim nogometom. To je zaista lijep i zanimljiv sport. Prije sam se bavio aktivno hrvanjem. I sad hrvam, ali samo za našu školu i igram odbojku. A da, osvajam i medalje u ribolovu - opisuje nam Lucian svoju ljubav prema sportu, koju prenosi i na mlađeg brata. To je za osobe a prije svega djecu s dijabetesom itekako dobrodošlo jer kretanje im znači pola zdravlja.
Lucian ističe da je danas poput oca igrač i član nogometnog kluba NK HAŠK 1903 iz Zagreba na što je ponosan. Iako se do sada naosvajao medalja i pehara najdraža mu je trenutačno ona iz Poljske, srebro s međunarodnog prvenstva za djecu u malom nogometu “Insulin on Board Cup Tournament” od lani.
- Osjećao sam se nestvarno kad sam na tom turniru zabio prvi gol - kaže nam ponosno Lucian i poručuje da se ove godine s DiaEura vraćaju sa zlatom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
