Dvije godine nisam igrao, prekinuo sam karijeru, ali nije mi žao što sam se vratio. U međuvremenu smo žena i ja pokrenuli modnu marku. Ali rukometaši mi nisu manekeni jer ta je odjeća ekstravagantna , kaže Mario Vuglač
Ma, navikli smo na drame, a protiv Europljana će biti lakše
Bodovi su tu, bitno je ono što slijedi. Nismo bili uvjerljivi u prvom krugu, ali hvatat ćemo formu kako će natjecanje odmicati. Bitno je da se Šego vratio na ovakav način, pogotovo što je bio ozlijeđen. Obranio je četiri sedmerca, što je jako bitno za njega i za momčad.
Naglasio je to rukometaš PPD Zagreba i bivši, možda i budući reprezentativac Hrvatske Mario Vuglač (28) gostujući u studiju 24sata.
Hrvatska je pobjedom nad Katarom 26-24 osvojila prvo mjesto u skupini.
- Navikli smo da je dramatično kad igra reprezentacija na velikom natjecanju. Očekivao sam više, možemo biti zadovoljni rezultatom, ali igra je nešto drugo, mora i može biti bolja.
Onda je analizirao igrače:
- Šego je definitivno zadovoljio. I Pešić je dobro ušao u utakmicu, obrambeno smo dobro ušli, nisu imali rješenja, zabili smo neke lake golove, ali onda smo i mi ušli u seriju promašaja, Čupić dva pa Štrlek.
Ni on nije fan Červarove ideje da Čupić igra na mjestu desnog vanjskog.
- U napadu se mučimo, opet smo pokušali s Čupićem kao desnim vanjskim, a imamo puno boljih rješenja, Martinović i Šebetić su pokazali da su s razlogom tu i spremni nositi teret koji je na prošlom prvenstvu bio na leđima Stepančića. Pokušavaju da Čupić napada sredinu i ide 2 na 2 s pivotom, pa lijevi vanjski dođe na šut, ali bolje je da igramo sa šuterom. Ktome, ni Martinović ni Šebetić nisu spori i tromi, tako da s krilom na poziciji desnog vanjskog ne dobivamo previše na brzini, a gubimo šut iz vana - govorio je i nastavio:
- Martinović je i u zadnjih 15 minuta pokazao da mu je tu mjesto i da može dati i veći doprinos, pogotovo kad mu minutaža bude veća. Sjajan je igrač, bolje rješenje na desnom vanjskom nego Čupić.
Hrvatska se nije uspijevala značajnije odlijepiti.
- Na trenutke sam imao osjećaj da smo puno bolji, a pogledaš semafor i vidiš da je samo jedan ili dva gola razlike, pa i neriješeno.
Suđenje je na trenutke bilo sporno.
- Oni su imali puno više sedmeraca i nekoliko puta su im suci vratili loptu, sudac može u rukometu birati što će dosuditi, ali obrana mora biti čvršča da ne ulaze duboku u zonu pa izbore sedmece.
Koliko je još rezerve ostalo kod naših?
- Još se zagrijavamo, teško je reći jesmo li sad spremni za Dansku, ali imamo puno prostora za napredak. Zanima me kako će to izgledati kad dođe ozbiljna europska reprezentacija. A izgledat će bolje jer nam više pašu, plus što ćemo imati Karačića, koji je bitna karika da se Duvnjak ne troši cijele utakmice. Jer nije baš najodmorniji.
Mario je dio karijere proveo u Kataru.
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometaši nakon pobjede protiv Katara
Pokretanje videa...
- Igrao sam s njihovim lijevim krilom dvije godine u Kataru, a i većinu drugih reprezentativaca poznajem iz lige. Nije to više ona momčad koja je bila viceprvak svijeta iz 2015., nema Markovića i Capotea, dešnjak im igra na desnom vanjskom, iako je dobar...
Svakakve priče kruže o uvjetima u Kataru, čak i da igrači dobivaju Lamborghinije i vile s bazenom.
- U Kataru ulažu velik novac, kakav igrači nikad ne bi dobili u Europi, ali Lamborginiji i vile s bazenom se baš nisu dijelili. Jesu neki igrači stanovali u vili, ali nisu je dobili u vlasništvo. Liga je drugačija, divljiji je rukomet, niži su i brži igrači, a nekad je bilo i dosta stranaca pa je kvaliteta lige bila visoka. Sad se već dosta stranih igrača vratilo u Europu, ali su Katarci digli nivo svojih igrača tim ulaganjem.
On je osjetio i kako je osvojiti trofej u Kataru.
- Osvojili smo Kup i bila je dobra premija. Ali nekog velikog interesa nema, dvorana je rijetko i dopola ispunjena, nisam primjetio interes i za čime, a kamoli za rukometom. Ni nogomet ne prate pretjerano. Novca imaju, on je naupitan, ali rukometna nacija nisu. Osjećao sam se odlično, bile su to divne dvije godine, možda se i vratim.
Vuglač je prošao čak 14 operacija i prekinuo karijeru pa se ipak vratio.
- Nakon dvije godine stanke sam se vratio rukometu. Nisam se imao namjeru vraćati, ali nije mi žao, imam još dosta toga za dati, samo da zdravlje bude na razini. Odmorio sam se u dvije godine, kad su krenule utakmice osjetio sam umor, bolove, ali sve kratko, zdravlje je sad puno bolje, a bit će i još bolje.
A u međuvremenu se bacio na modni dizajn.
- Žena i ja to vodimo, mojim povratkom u rukomet ona je preuzela veći dio brige oko toga, ja sam se morao malo više fokusirati na rukomet. Zajedno sve kreiramo i dizajniramo uz pomoć prijatelja i suradnika, također mladih ljudi. Bili smo zadovoljni kako je krenulo pa je korona malo poremetila. Stilski ta odjeća nije toliko prilagođena ovom tržištu, pazili smo na kvalitetu, ali korigirat ćemo malo i prilagoditi i stilski i cijenom.
Jesu li vam neki kolege rukometaši manekeni?
- Nude se, ali ne znam u što bih ih od toga obukao, odjeća je drugačija, ekscentrična. Ali u budućnosti će biti nečega i za njih.