Na čemu smo točno, bolje će reći Argentina u subotu. Nema više ni treće ni četvrte brzine, vrijeme je za petu. Bit će nam to utakmica s kojom moramo potvrditi četvrtfinale, a onda s Danskom osjetiti konačno i protivnika iz najviše kategorije
Hajde, barem se nokti konačno nisu grizli... A sada je vrijeme da prebacimo u petu brzinu
Malo za promjenu, nokti se nisu grizli. I njima je trebao predah nakon prvog kruga s kojim smo zaboravili kako je to uopće gledati Hrvatsku mirnu i sigurnu od početka do kraja, bez nepotrebnih stresova, onu koja u prvih 15 minuta riješi utakmicu i protivnika koji odmah (sa)zna na čemu je i čemu bi trebao biti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Iskreno, svemu unatoč u Aleksandriji, ništa drugo protiv protivnika kalibra Bahrein nismo ni mislili vidjeti u scenariju za tu reprezentaciju koja jest, istina, pobijedila Katar u Dohi u kvalifikacijama za Olimpijske igre, što nam je samo bio razlog više za ozbiljnost. Ne baš i za takvu brigu. Makar, unatoč lijepih +10 s malo atrakcije i cepelinom na kraju (28-18), nije da nam je baš drago bilo vidjeti nakon 9-2 u 15. minuti samo 21-16 u 48. te da Šego i Pešić moraju spašavati da ne bude i manje...
Uz puno bolju obranu, koliko god naši njome bili zadovoljni protiv Katara, nakon prve tri utakmice tražili smo i više lakih golova, jer ako nećemo protiv ovakvih protivnika, protiv koga ćemo... Dobili smo danas i jedno i drugo, a to uglavnom ide u paketu. Uz dubljih 6-0, što je protiv niskih Bahreinaca bila sva logika, izlazili smo malo dublje nego dosad, prema kontaktu, pa je Musa je počeo biti Musa i udarati protivnike. Jer, taman bio to i dodir po kosi, tih 5-10 centimetara Šegi iza može olakšati posao.
I jest. Šego je u prva tri napada obranio tri lopte, dao nam sigurnost i Duvnjak je mogao na klupu već nakon osam minuta, a u igru naša mladost. Pa smo već u 20. minuti vidjeli zajedno i Martinovića i Jaganjca, no nijedan nije dobro reagirao, barem po Červarovim kriterijima, pa je nakon dva gola Bahreina u nizu Červar morao vratiti startere da primire situaciju.
Vidjeli smo, konačno, i Igora Karačića. Čekali smo ga kao suho zlato, a koliko ni on nije mogao dočekati da krene, sve je reklo dodavanje za Marića. Bez gledanja, mostarskom vezom. Nije forsirao i tradicionalno išao na glavu jer protiv Bahreina nije ni trebalo. Zna i on protiv koga će trebati.
Na čemu smo točno, bolje će reći Argentina u subotu. Nema više ni treće ni četvrte brzine, vrijeme je za petu. Bit će nam to utakmica s kojom moramo potvrditi četvrtfinale, a onda s Danskom osjetiti konačno i protivnika iz najviše kategorije kakav nas čeka u četvrtfinalu. Pa, nadamo se, i iza toga...