Dražen Anzulović je taktiku protiv Litve i Poljske, uredno dokumentirao, snimio i pohranio za neke buduće generacije. Ako čovjek nije mazohist, tu kazetu, CD ili stick neće nikad u životu pogledati
KOMENTAR
Gostionica 'kod Dina, Stojka i Zule': Zar je važno tko je kriv?
Zamislite ovakvu situaciju, dobro će oslikati stanje u zagrebačkom hotelu Panorama. Pa, eto, neka hotelski kafić bude mjesto radnje.
- Halo, osoblje, možemo platiti ove tri kave - gospodski bi se ponudio Dražen Anzulović, hvatavši se za zadnji džep.
No, na putu prema zadnjem džepu, Dino Rađa, poklopi mu ruku.
- Neka, Zula, ja ću.
- Dajte meni račun - uskočio bi Stojko Vranković, počevši se naguravati s Rađom.
U općem kaosu, sva trojica podižu se i odlaze, a siroti konobar maše s neplaćenim računom. I što će nego slegnuti ramenima. Svi su bili voljni platiti, a na kraju tri kave s mlijekom otišle na teret dvadestogodišnjaka s tacnom.
Gotovo identični slučaj dogodio se u hotelu Panorama, gdje su pred mikrofone izašli Anzulović, Rađa i Vranković.
- Preuzimam najveću odgovornost za poraze protiv Litve i Poljske - junački je podmetnuo leđa Anzulović, a već pri kraju rečenice uskočio je Stojko Vranković.
- Neka Zula, ja apsolutno preuzimam odgovornost.
Naravno, da ne bi ispao kukavica, javio se i Dino Rađa te, pogađate, i on preuzeo odgovornost. Eto, ono što smo saznali jest da su za debakl i blamažu hrvatske košarke, glavom i bradom, odgovorni Dino Rađa, Dražen Anzulović i Stojko Vranković.
E, pa, gospodo, ako ste vi, kao što kažete, krivci za debakl sporta u kojem je početkom 90-ih bolji od Hrvatske u cijelom svijetu bio jedino Dream Team, točnije, jedini bolji bili su Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird, onda je vrijeme da svoje stražnjice podignete iz fotelja i napustite te pozicije.
Da je ovo normalan savez, onaj svjetski rekorder u brzom čitanju ne bi stigao dovršiti "za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama, upitajte svog liječnika ili ljekarnika", a već bi u rukama imali radnu knjižicu.
Da stvar bude gora, preuzimanje odgovornosti bez posljedica, nije jedina glupost koju smo mogli čuti. Bilo je tu budalaština za vrlo dobru parodiju ili komediju. Kad naprimjer, Dino Rađa, mrtav hladan, kaže da od danas u hrvatskoj košarci vrijede tri riječi - rad, red i disciplina! Drugim riječima, u proteklih 28 godina vrijednosni sustav temeljio se na neradu, neredu i nedisciplini. Tako, da, gospodo neradnici, u ovako ozbiljnom savezu i reprezentaciji više niste dobrodošli. I kao u onim umobolnim petnaestominutnim reklamama za tave i lonce, nije to sve. Kad je već publika u ovoj komediji bila na rubu suza, opet se javio Dražen Anzulović.
- Taktički smo se pripremili za Litvu i Poljsku - ispali Anzulović, a gledatelji se već hvataju za mokraćni mjehur.
Narodski, upišali se ljudi od smijeha.
Taktika je bila - dečki, dajte loptu Bogdanoviću, pa što bude. Ako zabije, zabije, ako ne, opet dobro. Jebiga, ne može se mijenjati taktika u hodu. Cijela ta farsa izgledala je kao onaj famozni 'Ured za kordinaciju sustava procjene učinka propisa' za kojeg nitko u državi nije znao što točno radi. Dečkima su za stolom nedostajali samo pivo i kokice.
A šanse da samoinicijativno odstupe, što očekuje iole pametan čovjek, manje su nego da iranski opozicionar Mir-Husein Mousavi dobije glas u Aradanu, rodnom mjestu Mahmuda Ahmadinedžada.
I kad se društvo već oslobodilo, u konobi "kod Stojka, Dina i Zule" šale frcaju na sve strane.
- Svi moji treninzi u ovom ciklusu su snimani i pohranjeni - veli Zula, i kako je gužva na WC-u već bila poprilična, muški dio ispričao se i počeo od smijeha pišati u kut, dok je ženski dio molio Zulu da prestane jer i njihov mokraćni mjehur nije to mogao izdržati.
Dakle, da ponovimo za one koji nemaju povjerenja u vlastite uši, Dražen Anzulović je taktiku protiv Litve i Poljske, uredno dokumentirao, snimio i pohranio za neke buduće generacije. I treba to dobro čuvati jer, što ako dođu, primjerice Srbi i ukradu tu genijalnu taktiku koju je bilo ugodno gledati kao, primjerice, mučenje čimpanze. Ako čovjek nije mazohist, tu kazetu, CD ili stick, gdje god je hrvatski izbornik Dražen Anzulović pohranio, neće nikad u životu pogledati.
Eh, da, umalo zaboravismo. Kad već niste gledali Nizozemsku na posljednjem Svjetskom i Europskom prvenstvu, gdje smo ih svi očekivali, gledat ćete ih lako je moguće tamo gdje ih nitko nije očekivao, na košarkaškom.
I sve to, dame i gospodo, zahvaljujući hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji.
Na kraju se, kako dolikuje feštama, u gostionici, pardon konobi "kod Stojka, Dina i Zule" i zapjevalo. Znate onu od Borisa Novkovića i Severine "Zar je važno tko je kriv, kad se već sve to desi..."
Ma, nitko nije kriv.
Aj, živjeli, dečki.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
