Drugi odlazak stručnjaka sa ili ipak bez dosljednosti

Branko Ivanković (54) trenersku karijeru je započeo 1991., kada je preuzeo Varteks. Rođeni Čakovčanin vodio je Varaždince iduće četiri sezone, nakon čega je na godinu dana otišao u Segestu, pa na još jednu sezonu u Rijeku. Tadašnji izbornik reprezentacije Ćiro Blažević ga je 1996. imenovao svojim pomoćnikom, a Ivanković je na toj poziciji ostao do 1999. godine.
S reputacijom trenera koji je sudjelovao u svjetskoj bronci, 1999. godine Tanac je preuzeo člana druge njemačke Bundeslige Hannover. U Njemačkoj je proveo jednu sezonu, a karijeru je nastavio 2001., još jednom kao pomoćnik izbornika Blaževića. No hrvatski dvojac tada je vodio Iran. Ivanković je 2002. bio i izbornik iranske U-23 reprezentacije, a od 2003. vodio je i A reprezentaciju, nakon odlaska 'vječitog šefa' Ćire. Jednim od svojih najvećih trenerskih uspjeha Profesor smatra odvođenje Irana na SP 2006. u Njemačkoj.
U Dinamo je došao nekoliko mjeseci nakon SP-a. Iz Maksimira je morao otići Josip Kuže, a na njegovo mjesto došao je Ivanković. Idila je trajala nešto više od godinu dana, da bi zimus Ivanković prvi put napustio Dinamo. Ljubav je pukla na dvoranskom PH-u, kada je Zdravko Mamić nakon ispadanja od Hajduka ušao u svlačionicu i prisjetio se Brankove rodbine u ne baš pozitivnom kontekstu... Ivanković je istoga trenutka odlučio otići i zbog dosljednosti stekao naklonost javnosti.
No baš je to izgubio kada je na kraju prošle sezone pristao vratiti se i naslijediti Zvonimira Soldu. Bez Luke Modrića i Ognjena Vukojevića sada Ivanković u rukama više nije imao 'mega-momčad' i od početka sezone stalni su samo problemi i kritike. Dinamo je jedva prošao Linfield i Domžale, pa 'bez ispaljenog metka' ispao od Šahtara. Praških 3-3, nakon domaće 'nule' odveli su Dinamo u Ligu Uefe drugu sezonu zaredom. No Ivanković je Dinamo vodio samo protiv NEC-a (njegova prva pobjeda u Ligi Uefe) i Tottenhama u Londonu. A onda se dogodio 'sporazumni razlaz'...