Igrali smo tri meča, a ja sam pobijedio u prvom do 14 godina, prisjeća se Davor Grgić susreta s Rogerom Federerom i kaže: Bili smo "pajde", a onda je promijenio broj i više se nismo čuli
HRVAT KOJI JE DOBIO ŠVICARCA
'Da, pobijedio sam Federera, ali ne volim pričati o tome. Ja sam danas samo običan čovjek...'
Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Ivo Karlović, Marin Čilić i Borna Ćorić Hrvati su koji se mogu hvaliti i pohvaliti da su barem jednom u karijeri pobijedili Rogera Federera. Ljubičić, njegov sadašnji trener, to je napravio najviše puta, tri. "Prešutjet" ćemo da je to bilo na Federerovim začetku najvećih rezultata i uspona prema svjetskom tronu.
POGLEDAJTE VIDEO: Davor Grgić trenira mlade tenisače
Pokretanje videa...
00:18
Doduše, u ovo je priči još jedan Hrvat, Ivan Vajda, no on je, iako prvi od svih nabrojanih još 1997., vodećeg teniskog giganta po broju Grand Slam naslova (20) svladao na tzv. statelitu (današnji futuresi), što ATP Tour ne zaračunava u međusobnom omjeru.
U šušuru koji je još prošlog mjeseca vladao na terenima TK Osijeka i turnira Hrvatski Premier Tenis pronašli smo još jednog kojemu je Federer otprilike rekao ili, barem poštivajući sportski bonton, morao reći: "Čestitam, bio si bolji". Zapravo, već godinama znamo za tu legendu, mit, no budući da neki tvrde da nije istinit, najbolje da to jednom razriješimo za sva vremena.
"Pajdo" s Rogerom
- Upravo iz tog razloga odlično da ste mi postavili to pitanje, pa da više ne bude zabune - tim smo pristupom "smekšali" Davora Grgića (39), nekadašnjeg 24. juniora svijeta, a danas trenera u Osijeku te bivšeg trenera - Donne Vekić.
No - prvo Federer.
- Zapravo, i ne volim uopće o tome pričati ni isticati to, pa možda i zato različita mišljenja jer Federer je danas to što jest, prava legenda, dok sam ja običan čovjek u malom gradu. To je nebo i zemlja. Ali, da, pobijedio sam ga. I to u prvom našem međusobnom susretu od ukupno tri. Bilo je to u Americi na Sunshine Cupu do 14 godina. Sjećam se i rezultata, završilo je 6-4, 6-4.
Realno, tko bi takvo što ikad zaboravio.
- Bio sam tada u Top 6 Tennis Europea do 14 godina. Potom smo se susreli na turniru do 16 godina negdje u Francuskoj, mislim u Lilleu, bilo je to polufinale pred publikom. Sjećam se da sam se baš stegao zbog svega toga i on je pobijedio, mislim, 7-5, 6-3. Zadnji meč, možda i najrealniji za govoriti o njemu i valjda za njega ljudi samo i znaju, odigrali smo u Milanu na Bonfigliu koji je i neslužbeno prvenstvo svijeta. Roger me dobio 6-1, 3-6, 6-2.
Osim što je Davor igrao s Federerom, čija je generacija (1981.), bio je i relativno blizak sa Švicarcem van terena. Sve dok čarobnjak iz Basela nije počeo ispisivati svoju legendu.
- Bili smo dobri prijatelji. Moj tadašnji trener Novozelanđanin i njegov Australac poznavali su se i često sam na putovanjima bio s njim. Družili smo se i, hajde da kažem po osječki, bili smo "pajde". Razgovarali smo i telefonom, ali kada je kasnije ušao u Top 10, promijenio je broj i više se nismo čuli. Doduše, mogli smo se vidjeti lani u Australiji kada sam bio ondje, no nisam ga htio "cimati". Kažem, nisam tip koji se voli isticati, a i tko zna bi li me se sjetio.
Sjećaju se, pak, mnogi Federerove mladosti u kojoj je, kažu, bio pravi "živac". Je li istina?
- On je bio dosta ležeran, opušten, zaigran. Igrao je sve druge sportove, od kriketa do nekih kojima tada nisam znao ni ime, i mislim da je baš zato razvio takav spektar vještina. Dok su drugi trenirali po "300" sati tjedno, on je bio raznovrstan.
Koji tjedan poslije njihovog zadnjeg meča u Italiji Grgić je ostvario i svoj najbolji rezultat na juniorskom Grand Slamu. Igrao je na sva četiri, međutim, u Parizu na Roland Garrosu ušao je među 16 i to iz kvalifikacija.
- U kvalifikacijama sam pobijedio i Benneteaua i u tom sam razdoblju baš jako odskočio. Došao sam u šest mjeseci do 24. mjesta na juniorskoj ITF listi, no nakon Pariza dogodila mi se ozljeda desnog zgloba zbog pretreniranosti, a oporavak i povratak u psiho-fizičkom smislu bio užasno težak. Očekivanja su bila velika, osobno sam si postavio visoke ciljeve, a tjelesni razvoj, fiziologija i sazrijevanje nisu pratili. Onda se i u Njemačkoj, u kojoj sam trenirao od 14. godine i imao sedmogodišnji sponzorski ugovor s Gerry Webberom (generalni sponzor ATP turnira u Halleu, nap. a.) te time riješio svoje roditelje financijskih briga, u najgore vrijeme dogodio problem, akademija se počela raspadati i morao sam se vratiti u Hrvatsku nakon četiri godine - vratio je Davor 20-ak godina vrijeme unazad.
POGLEDAJTE VIDEO: Karlo Kranić pod paskom Davora Grgića
Pokretanje videa...
00:48
- Tenis se tada drastično mijenjao u smislu brzine i dok su drugi se razvijali poput Federera, ja sam se odjednom na terenu susreo s takvim brzinama. Sjećam se jednog meča parova protiv Fernanda Gonzaleza, kojeg sam kao drugog nositelja dobio u Wimbledonu 1997., i Guillerma Corije; na mreži sam se osjećao kao švicarski sir. Zaostao sam u tom razvoju i brzo sam odlučio da više nema smisla. Igrao sam kratko još lige, no vrlo brzo prešao sam u trenere i stjecao to iskustvo.
Dobio i Baghdatisa
Federer, Gonzalez i Benneteau već su više nego dovoljna i velika imena koja je Osječanin pobjeđivao, ali ima ih još.
- Nisam znao ni da sam dobio Baghdatisa dok mi netko nije jednom rekao, na Cipru očito negdje. Igrao sam i protiv Juana Carlosa Ferrera na jednom futuresu, malo prije prekida u Njemačkoj, izgubio u tri seta. Šest mjeseci kasnije on je ušao u Top 50 i sjećam se da smo se svi pitali kako je to moguće. Dojučer je tu bio s nama, a sad već na najvećim turnirima.
Kroz Davorove je trenerske ruke, u onim formativnim godinama, spomenuli smo i u uvodu, prošla Donna Vekić s kojom se opet spojio kasnije, tada na WTA Touru.
- Radili smo zajedno od njene devete do 12. godine, a opet smo surađivali zajedno nakon što se razišla s Davidom Felgateom. S njim je osvojila prvu titulu 2014. u Birminghamu, a godinu kasnije, dok sam radio s njom tri mjeseca, došla je u finale Taškenta. Odlično smo trenirali i kako sam ja njoj pomogao, tako je i ona meni jer sam dokazao sebi neke stvari.
Danas su mu obitelj i nove teniske nade ipak prioritet te, štoviše, zadovoljstvo.
- U jednoj sam dobroj priči, projektu, zajedno s prijateljem Talijanom Lucom Appinom koji je pokrenuo Tennis Talents, a ja podružnicu ovdje u Osijeku. Sedam smo godina već zajedno u tome i mene ispunjava kada vidim jedan djetetov osmijeh i želju da se vrati na trening. Djeca su nam ključna, treba im pružiti kvalitetan razvojni proces od najranije životne dobi i zaista bih volio kada bismo imali još malo veću i bolju potporu institucija, koje pozivam i ovim putem na suradnju.
Ponudi li vama suradnju neko renomirano tenisko ime, biste li se vratili na Tour?
- Bih. Volio bih raditi s nekim tko daje sebe jer i igrač i trener moraju se odricati. Igrač je uspješan koliko i tim oko njega. Bio sam lani kratko s Bernardom Perom, no nismo nastavili dalje. Da bih se uhvatio posla s profesionalcima, oni moraju imati strašnu želju. Novac mi nije motiv jer veća mi je motivacija ovdje jedan dječji osmijeh - na kraju će Davor, ponovimo, jedan od Hrvata koji su pobjeđivali Rogera Federera...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
