'Da nisam rodila Sanju, ne bih znala što je to sreća'

Sekunde su prolazile, a Sanja je i dalje nepomično gledala u semafor kao da ni sama ne vjeruje u ono što vidi. Četiri mjeseca nakon još jednog teškog udarca i neuspjeha na Olimpijskim igrama, po tko zna koji put vratila se iz dubokog ponora. Prekrila je ruke očima, kao da ih želi protrljati da se uvjeri da dobro vidi...
- Nemojte više, neću moći zadržati suze - rekla je vidjevši lica ljudi koje niti ne poznaje, a veselili su se kao da su oni sami upravo postali europski prvaci. Uspjela je, nekako je uspjela zadržati suze, ali majka Marija nije izdržala.
- Ne znam što bih vam rekla, samo... - zastala je i na kraju “otvorila dušu”...
- Da je nisam rodila, nikad ne bih znala što je sreća - rekla je jednu jedinu rečenicu, a zapravo apsolutno sve.
Tu obitelj život nikad nije mazio, oduvijek je za njih bio rezerviran daleko najteži put na kojem je “stajao” odlazak oca, rat i teška bolest koja je majku Mariju vezala uz bolesniči krevet.
No kad je bilo najteže, Sanja je vraćala osmijeh, iz dana u dan davala majci snagu da izdrži, da ima zbog koga i za što živjeti. Istodobno majčina volja pokazala je Sanji put, dokazala da u životu ima i težih borbi od nizanja kilometara iz dana u dan i da je jedino vjera bitna. Sanja je majku vratila u život, majka je nju odvela na europski tron. I baš zbog toga uspjela se vratiti brže nego ikad prije. Usponi i padovi Dubrovčanku su pratili cijelu karijeru, stalno se morala vraćati, sama sebi dokazivati da može, da je svaki neuspjeh tek jedna tužna epizoda na putu prema vrhu.
- Danas shvaćam da je moj nastup u Pekingu bio samo jedan loš dan. Uvjereni smo da je, da će zauvijek ostati samo jedna tužna epizoda u blistavoj karijeri mlade Dubrovčanke. Majka joj je dokazala da su i veća čuda moguća. Sanja je njoj priredila još jedan lijepi Božić. Nema ljepših darova od radosti i uspjeha vlastita djeteta. Da je nije rodila, kaže, nikad ne bi bila sretna. Znamo da je tako, a znamo i da će zbog nje još bezbroj puta plakati. Od sreće...