Brkljačić: U Hrvatskoj često čak ni srebro ne valja

U zimskom razdoblju imala sam dosta ozljeda, dobivala sam injekcije u koljena, prijetila mi je i operacija, ali to je iza mene. Kad sam se počela vraćati u formu, nanizala nekoliko dobrih rezultata, porasli su mi apetiti. Sad imam kontinuitet hitaca od 72-73 metra, ali sam nezadovoljna kad ne bacim 75 metara, ispričala je naša najbolja kladivašica, šesta na ovogodišnjim svjetskim listama.
Najbolji rezultat s velikih natjecanja joj je osmo mjesto sa Svjetskog prvenstva u Edmontonu 2002., ali tvrdi da to nije neuspjeh.
- Imam za sobom tri finala s velikih natjecanja, što je u atletici, u usporedbi s drugim sportovima, ravno medalji. Moja realnost je finale, a za medalju bi se svašta trebalo poklopiti. Vjerujem da ću do kraja karijere osvojiti neku takvu medalju, možda i u Pekingu - kaže Ivana, kojoj smeta podcjenjivački pogled hrvatske javnosti na sport.
- Mi uopće nemamo sportsku kulturu. Cijene se samo najbolji, često ni srebro ne valja. Sad su svi sretni što ćemo imati 106 sportaša u Pekingu, a kladim se da će biti toliko sprdnje na račun mnogih. Treba sve jednako podupirati - tvrdi Brkljačić i dodaje:
- Meni će ovo biti treće Olimpijske igre, što je samo po sebi golem uspjeh. Ali nitko to ne gleda, nikoga za to nije briga. Na kraju svi samo pitaju: 'A di je medalja?’.

HRVATSKA JE SKAKAČKA I BACAČKA ZEMLJA

U Peking ide šest naših bacača, ali strašno je kako ih se tretira.  Mi smo skakačka i bacačka zemlja, nikad nećemo imati 100-metraša ispod 10 sekundi ni maratonca, kaže Brkljačić, koja smatra da bi dva hrvatska atletska finala u Pekingu (uz Blankino) bila golem uspjeh.