Danas bi to vjerojatno bilo drukčije, "štofa" za svoje jezične akrobacije, uz pametnjakoviće, "udrugare" i aktiviste, bilo bi napretek. Vjerujem kako bi imao što reći o ovoj gluposti s blokovskim parkiranjem
KOLUMNA: DAVOR LUGARIĆ
Vizonar Arsen Dedić je današnje probleme opjevao prije gotovo 50 godina u 'Baladi o parkingu'
Čitanje članka:
2
min
Veliki, najveći, Arsen Dedić i danas pokazuje genijalnost. Kantautor nas je napustio prije devet godina, znali smo za njegovu genijalnost i prije, ali i danas se često pojavljuju njegove sjajne misli, rečenice, a u ovom slučaju i proročanstva. Pjesmu "Balada o parkingu" napisao je davno, prije gotovo 50 godina. Točnije, na albumu "Porodično stablo" iz 1976. A kad je čujete, kao da ju je napisao ovih dana.
"Zaboravljam prijatelje/Ostat će mi malo, ništa/Polako nas vrijeme melje/Svi smo bez parkirališta..." dio je stihova koje je sastavio šibenski glazbenik davnih godina.
Danas bi to vjerojatno bilo drukčije, "štofa" za svoje jezične akrobacije, uz pametnjakoviće, "udrugare" i aktiviste, bilo bi napretek. Vjerujem kako bi imao što reći o ovoj gluposti s blokovskim parkiranjem. Imao je još sjajnih pjesama, onih životnih, koje pričaju priču.
Jedna je od njih i "Pravilna ishrana", u kojoj opisuje ljubav dvoje ljudi. U studentskim su danima jeli malo, čekali pakete od kuće, nešto kasnije "kao i drugi kad život srede", njegova ljubav sad više jede... Koju godinu potom gledaju se preko šnicle na žaru i za kraj, "kad kažu da je lijepa ko slika, ali je ne vidi od jelovnika" poentira s "Tako to biva svuda u svijetu/Naša je ljubav već pri desertu"...
Da se malo opet vratimo u stvarnost kroz, primjerice, "Ministarstvo straha". Zapjevao je kako je on to vidio: "I ništa, ništa više/Samo se strahuje/A naš nas dobri boss/Nadahnjuje/Jer on se užasno boji/Njega je strašno strah/Na dlanu mu stoji/Pepeo i prah"...
A tek genijalnost iz pjesme "Ako po glavi stanovnika"? Najbolje da "poslušate", barem djelomice: "Ako po glavi stanovnika/Dolazi pola jelovnik/I ako se sve to pažljivo dijeli/Onda su jučer i gladni jeli"... pa u nastavku: "Ako toliki žive bez muke/Prosječno imaš skrštene ruke/I kada prosjek toliko krade/spadaš u one koji ne rade/Ti nemaš kola, on ima dvoja/Jedna su onda prosječno tvoja/Pusti nek zato još više ima/Poslije po glavi i tako dopadne svima...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
