Uršula Tolj s obitelji dijeli strast prema nogometu: 'Smiješno mi je kada me povezuju s igračima'

Među javnim i medijskim osobama nije rijetkost pronaći strastvene navijače nekog kluba, no mali broj ih na društvenim mrežama objavljuje statuse o klubu za koji navijaju, komentiraju i raspravljaju se sa suparničkim navijačima, poput HTV-ove voditeljice Uršule Tolj. Nedavno je na objavu dolaska Ivana Rakitića u Hajduk doslovno održala predavanje hejterima iz suprotnog tabora i pobrisala pola komentara u kojima su ismijavali Hajduk i legendarnog Vatrenog.

Ne razumijem uopće kako nekome može biti interesantno ili smiješno napisati: "Niste bili prvaci 19 godina" na moj post o dolasku Rakitića!? Moj omiljeni odgovor na tu temu je da bi čak i kad bi Hajduk bio zadnji s 0 bodova svake sezone, i dalje za njega navijala i išla na utakmice. Usudim se reći da to za pravog navijača uopće nije argument, a odavno je prestalo biti i duhovito - kaže nam simpatična Uršula i dodaje:

Cijenim dobar humor, prva ću se nasmijati ako je nešto na račun Hajduka smiješno, ali najbolje šale na račun Hajduka čula sam od navijača Hajduka. Recimo kad smo izgubili 0-3 od nekog fenjeraša netko je napisao da igrači tog kluba nisu shvatili našeg trenera pa su igrali po svom i greškom pobijedili. Ili kad je neki navijač Hajduka rekao da morao djedu kazati da je Hajduk izgubio od neke francuske momčadi Ru-dež, da ga ne strefi srce... A koliko godina već slušamo izlizane fore o fritulama, a nisu bile smiješne niti prvi put...

Da završim ipak s ovim: jedan od najboljih hrvatskih nogometaša ikad došao je u klub koji 19 godina nije bio prvi. Dakle, ni njemu to nije bilo važno. Velik klub je velik klub, bez obzira na stanje na tablici.

Uršula je jedno vrijeme bila aktivna i komentirala nogomet općenito, ali sada se drži samo Hajduka.

Nisam više imala živaca, sada se držim samo Hajduka a sve hejtere koji počnu vrijeđati odmah bez milosti blokiram. Nevjerojatno mi je da i danas ima muškaraca koji, kad žena nešto napiše, i to nešto s čim se načelno slažu, pribjegavaju seksističkim komentarima i bezobraznim uvredama. Meni je hajdučka zajednica na platformi X (ili kako ga još uvijek zovemo – Twitteru) predraga iako sam blokirala i neke navijače Hajduka koji su negativni prema svemu u klubu. Najdraže su mi naše navijačice tamo jer su one gotovo sve uvijek pozitivne kao i ja. Valjda mi žene sve gledamo zaštitnički i s ružičastim naočalama. I ne želim se toga odreći.

NIŠTA BEZ KOLINDE Hrvatski kolindijski odbor: Kako je postala najveća hrvatska navijačica od stoljeća sedmog?

Odgovor na pitanje zbog čega to radi je za nju jednostavan.

Imam potrebu jer sam na poslu stalno okružena ljudima iz svijeta glazbe, a živim u Zagrebu gdje su većinom navijači Dinama. Imam potrebu komunicirati s navijačima Hajduka, pogotovo odmah nakon utakmica, dok su dojmovi još svježi...

Kako je došlo do "nemoguće kombinacije" da kao rođena Riječanka koja živi u Zagrebu navijate za Hajduk?

Imala sam i dečka iz Osijeka, tako da je bio komplet, ha, ha, ha... Očito je da je to mnogima nemoguća kombinacija kad se toliko čude, ali po meni je to sasvim normalno. U 90% slučajeva ljubav prema nekom klubu naslijediš od roditelja, kao što sam ja ljubav prema Hajduku naslijedila od oca s kojim sam gledala utakmice kao mala. Kasnije, kad sam odrasla i odselila, čuli bismo se nakon svake utakmice i kad bi se otac složio s mojom analizom nitko nije bio ponosniji i sretniji od mene. Često smo gledali skupa i utakmice europskih i svjetskih prvenstava, ranije smo slušali i radijske prijenose...

Kako komentirate Hajduk danas?

Neko vrijeme je bilo lako doći navijati za Hajduk u Kranjčevićevu ili Zaprešić, ulaznica je bilo na bacanje. Sada je neka druga situacija, i drago mi je zbog toga. A nemam ni problem javno navijati za Hajduk, bez obzira na prošlogodišnju sezonu. Ova će biti bolja, ja u to uvijek vjerujem.

Jeste li imali neugodnosti na stadionima?

Zašto pričati o tome? Pričajmo o lijepim stvarima a ne o ljudima koji ne poštuju druge ljude, a time ni sami sebe.

Kad je mrziti tuđe postalo važnije od voljeti svoje?

Moguće je da su društvene mreže dale hrabrosti anonimcima da iskažu svoje najcrnje misli i najniže strasti, ali kriv je za to i naš nogomet u globalu, ne zaboravimo nečasne radnje u prošlosti koje su išle u korist kluba koji je bio privilegiran. Stvari nisu bile poštene i rezultirale su gnjevom i ljutnjom...

Što vam kažu kolege, susjedi...?

Moj dragi šef Mario Sedmak je dinamovac i nakon utakmica obavezno porazgovaramo. On je jako realan, iako se ne slažemo po pitanju nekih detalja iz prošlosti. Ali je predivan šef i razumije moju strast, kad kažem da idem na utakmicu nikad ne pravi problem oko jednog dana godišnjeg odmora (naravno, ako obaveze to dopuste). A idem svugdje, često sam i na Poljudu...

Koji vam je igrač Hajduka najdraži?

To je teško pitanje jer su meni dragi svi. Livaja je kralj i Bog, nema važnijega od njega, veliki sam fan Nike Sigura i Filipa Krovinovića, kao i Ivana Rakitića koji me oduševio jer je njegova priča drugačija, nije odrastao u Splitu ni uz roditelje navijače Hajduka, a opet ima emociju za naš klub. Jedva čekam njegov prvi gol.... Melnjak mi je također jako drag i Gattuso ga mora vratiti u postavu. Ne smijem zaboraviti ni Prpića, kao ni Uremovića i Šarliju, Pukija, Eleza također, on mi je nezgodniji...

NAVIJA OD DJETINJSTVA Uršulu Tolj razljutila sprdnja na račun Hajduka i Rakitića: 'Sve sam ih izblokirala, koja bol...'

Bilo je raznoraznih komentara da ste u vezi s nekim od igrača?

Imam kćer i uglavnom s njom idem na utakmice, ali žalosno je da se žena ne može pojaviti u muškom društvu na utakmici, ili snimiti selfie s nekim, a da ne krene priča da je s nekim u vezi ili nečija ljubavnica. Uvijek mi je to smiješno jer nije istina...

Koja vam je utakmica posebno u pamćenju?

Kao klinka se sjećam nekih detalja utakmica u Rijeci, ali uglavnom bakljada i dima... Od ovih novijih apsolutno mi je najdraža utakmica finale kupa protiv Rijeke u Splitu. I kako se utakmica odvijala, i zbog atmosfere na stadionu, i koliko se čekao trofej, i zbog jedne male curice koja je bila sa svojim didom pored mene. Čak i kad je Rijeka zabila i povela, kad su svi već imali PTSP moment u glavi i pomislili "ne opet", to je kratko trajalo, svi na stadionu jednako su zdušno nastavili navijati tako da sam već tada bila sigurna da ćemo pobijediti i osvojiti kup.

Spadate u krug onih koji o Hajduku govore u prvom licu množine - "mi"?

Svi me zafrkavaju zbog toga, ali nisam sportska novinarka pa si mogu to dopustiti. Općenito smatram da je licemjerno navijati za neki klub a to kriti. Maštam da jednoga dana na derbiju Hajduka i Dinama slušam dva komentatora, svaki neka navija za svoj klub i neka komentiraju svaki iz svog kuta, ali neka svaki prekršaj, korner i penal to doista i budu. To bi bilo fora. Svi smo mi navijači, strastveni smo i teško je biti objektivan dok utakmica traje, ali vjerujem da bi to donijelo dodatnu dimenziju i draž.

A ovo "mi" je navika, imaš nešto što nije direktno tvoj život, ali je dio tebe... Nije uvijek lako, ali volim taj osjećaj pripadnosti i cijenim svakog istinskog navijača bilo kojeg drugog kluba. Ako pjeva pjesme, kupuje dresove, tetovira grb svog kluba..., on je "moj brat" sa suprotne tribine i mi se razumijemo. Ali ako je to samo poza, ako prevladava ruganje i uzdizanje svog kluba a ponižavanje drugih, ako ne ide na utakmice nego piše po društvenim mrežama, onda za takve nemam ni razumijevanja niti ih cijenim. To nisu pravi navijači.

Što razlikuje navijače Hajduka od drugih?

Nema puno navijača kao što su navijači Hajduka, s toliko emocije, ludosti ja bih rekla. Možda malo i pretjerujemo, ali nama je Hajduk više od nogometa i od sporta. Vidi se to po mnogim detaljima, a najviše po broju članova i posjetama na stadionima na kojima Hajduk igra...

Imate li tetoviran neki simbol Hajduka?

Nemam još, ali odlučila sam da ću uskoro dati nešto izraditi. Saznat ćete na društvenim mrežama, ha, ha, ha... U svakom slučaju nešto diskretno.

VIDEO: SNIMILA I SPOT Jeste li znali koji je glazbeni hit Uršula Tolj napisala Maji Šuput?

Imate li neki suvenir s utakmice?

Čuvam dosta ulaznica, a imam i komadić mreže s finala kupa Hajduk – Rijeka, ne znam ni tko mi je to poklonio... Imam dosta fotografija i videa, ali samo prije i nakon utakmice, za vrijeme utakmice ne snimam jer navijam. Imam i narukvicu koju sam kupila u fan shopu prije par godina, nju nosim i žao mi je što ih nema više kupiti. Poruka za Marinku Akrap, za nas navijačice bi trebalo napraviti haljinice i suknjice s obilježjima Hajduka, to bi sigurno dobro išlo.

Imate sina i kćer, idu li oni na utakmice, za koga navijaju?

Kćer Ewa (18) ide redovito, ona je postala gora od mene, ha, ha, ha... Sin Petar Krešimir (23) je stasao u najgore vrijeme za Hajduk, bio je na samo jednoj utakmici uživo, on uglavnom gleda na TV utakmice Hajduka i Chelseaa. Ali kad Hajduk osvoji prvenstvo vratit će se i on na tribine... Svi smo članovi.

Dobro, kad će Hajduk biti prvi?

I to me pitate nakon svega što sam već rekla? Iskreno, ja to očekujem svake godine, pa čak i ove, ja se ne predajem. Ali za ovu sezonu imam samo jednu želju, da napokon s istim trenerom počnemo i završimo sezonu. Nema sreće dok ne krenemo tim putem i putem mladih igrača iz vlastite Akademije. Već dugo pokušavamo preskakati stepenice; i to može upaliti, ali jako rijetko... Lukša Jakobušić je pokušao, ali nije uspio. Kad smo imali momčad, nismo imali trenera, kad je doveo trenera, ostao je bez igrača zbog ozljeda... Uvijek je bio neki nesklad. I sad imamo problema, ali tko zna zbog čega je to dobro, da je momčad bolja možda ne bi Durdov nikad dobio priliku...

Poruka čelnicima Hajduka?

Pa, sad, tko sam ja da nešto poručujem, ali evo: ako se igrači ozljeđuju zbog lošeg terena za trening, uložite novac u terene, ne u momčad. Bit ćemo par godina drugi, treći... ali ćete konačno riješiti problem. Ovako idemo prečacem a nigdje ne stižemo.

A za suparničke navijače?

Bavite se sobom i svojim klubom, volite svoj klub, zanemarite druge. Mi smo jednako voljeli Hajduk kad je bio prvi, i kad je bio drugi, treći..., voljeli bismo ga jednako i u Drugoj ligi i tribine bi bile pune..