Više od šest mjeseci Štulić i Kipp živjeli su kod Pađena. Bili su na vrhuncu slave i često tulumarili. 'Johnny je bio jako uredan. Da je još znao kuhati, možda bih ga i oženio, nasmijao se Pađen
KULTNI ROCK BENDOVI 2. DIO
'Štulić je bio uredniji od svih žena koje su prošle kroz stan'
U Jugoslaviji su ‘70-ih i ‘80-ih samo tri čovjeka smjela nositi bijelo odijelo. Bili su to Tito i dva Gorana: Goran Milić i Goran Bregović. Bregović je prvi pokazao kako se od rocka može napraviti industrija, tvornica novca i slave. Šef beogradske milicije mislio je da će koncert Bijelog dugmeta na Hajdučkoj česmi moći osiguravati desetak njegovih ljudi, a na koncert je došlo između 70.000 i 100.000 ljudi... Nakon Titove smrti 1980. scena je eksplodirala od slobode i kreativnosti, kakva nikad prije i nikad kasnije nije viđena. Prljavo kazalište pjevalo je “Ja sam za slobodnu mušku ljubav”, Idoli su bili slavni s “Maljčikima” i “Retko te viđam sa devojkama...”, dok je Johnny Štulić punio klubove pjevušeći o Poljskoj. “Gdanjsk osamdesete, kad je jesen rekla ne, Gdanjsk osamdesete, držali smo palčeve. Rudari, studenti, brodogradilište, svi mi... Poljska nije nikad, nije nikad dala kvislinga...”. Njegovi portreti, koje su radili Mio Vesović i Igor CC Kelčec ušli su u povijest s njim. Nitko ga se nije usudio privesti zbog subverzije, kao što se dogodilo Zabranjenom pušenju, čija je doskočica “crko Maršal” ušla u narodnu predaju pa se i danas koristi kad god crkne neka sprava, dok je stih Bore Đorđevića “za ideale ginu budale” postao poslovica. Novi val, pastirski rok, sve je to povijest, ona prava, velika, koncentrirana, koja se ne zaboravlja jer utiskuje najdublje pečate. Ukratko, tko nije osjetio duh tog vremena, ima za čime žaliti...
Pokretanje videa...
00:41
'Donosimo vam nastavak priče o Azri i članovima benda.'
Željni javnih nastupa, na sebe su skrenuli pozornost te 1978. nastupom u KSET-u.
- Kad su iz mraka odjeknuli prvi režeći akordi i kad su se upalili reflektori, nisam mogao vjerovati očima i ušima. Ubojit i kompaktan sound i sigurno scensko ponašanje gotovo su me prenerazili. Solo-gitarist Johnny izgledao je poput Roberta De Nira iz ‘Taksista’: ošišana glava, tamne naočale, tanker vindjakna i neurotične grimase - izgled čovjeka koji je spreman za napad - napisao je Vlatko Fras Fiksi u Poletu nakon dojmljivog nastupa.
Uslijedili su pozivi za koncerte, Azra se probijala, postajala sve traženija, a Štulićeva prognoza kako će mu trebati tri godine da zadivi cijelu bivšu državu počela je dobivati konture realnosti. Polet je u rujnu 1978. organizirao koncert “novih snaga”.
Na početku nove školske godine u maloj dvorani Doma sportova svirali su Azra, Prljavo kazalište, Pankrti, Parafi, Buldožer i Leb i sol. Vlatko Stefanovski je tad prvi put čuo pjesmu “Balkan” te se pridružio izvođenju pjesme, iako su članovi Azre smatrali da je “predobar gitarist za njih”. Dečkima iz benda nije bila dovoljna sama svirka, željeli su spektakl.
Iz tadašnjeg popularnog okupljališta ukrali su aparat za gašenje požara. Vidio ih je konobar pa su ga bacili u obližnje grmlje kraj HNK. Kasno iste večeri vratili su se po njega, a planirani spektakl nije se svidio Stefanovskom, koji im je zaprijetio da će ih prijaviti organizatoru koncerta. Ipak nije, pozornica se tijekom Azrina nastupa zabijelila.
- Bila je to idiotska fora, zaprašiti instrumente i pojačala, ali je atraktivno izgledalo - priznao je kasnije Max Juričić.
Nastupa je bilo sve više, pogotovo u zagrebačkom klubu Lapidarij. Stublić je djelovao razuzdano na pozornici, divljao je i skakao. Ponekad bi bio gol do pasa u hlačama od skaja, a energičan nastup imao je i Juričić. Štuliću je to pomalo smetalo, idejni vođa pao je u drugi plan.
Inzistirao je da se Juričić i Pelajić bave isključivo glazbom, fakultet stave na hlađenje, a Stublić je prestao biti članom Azre. Jest da im se studiranje “malo” oduljilo, ipak nisu željeli odustati od fakulteta i razlaz je bio neminovan.
Od “odmetnutog” trojca nastala je grupa Film. Štulić je opet bio u potrazi za novim članovima, a oni su bili bubnjar Boris Leiner i Srđan Sacher na bas gitari. No i oni odlaze nakon nekoliko tjedana, a pomalo izgubljeni Johnny nakratko se pridružuje Parnom valjku. Tijekom godina zbližio se s njihovim frontmenom Huseinom Hasanefendićem Husom (64).
- Nikad nisam krio da je Johnny bio jedan važan dio mojega života. Imao je poseban rječnik i otvarao mi dotad nepoznate vidike - iskren je bio Hus.
Ipak, Štulić nikad nije prestao raditi, a u to vrijeme mu je inspiracija bila na vrhuncu. “Balkan”, “Lijepe žene prolaze kroz grad”, “Nemir i strast”, “Užas je moja furka”, “Odlazak u noć”, “A šta da radim”, “Jablan”, “Gracija”, “Ravno do dna”..., ušli su u glazbene anale.
Prvi album “Azra” izdali su 1980. godine i smatra se najjačim debitantskim albumom bivše Jugoslavije. Godinu potom veliku su turneju željeli zaključiti u Domu sportova. Klub Kulušić, koji je mogao primiti oko 900 posjetitelja, procijenili su prikladnijim. Rasprodali su bez problema pet koncerata pa prodali još dva.
Mijenjanje postave se nastavilo, a 1984. Štulić u bend zove prijatelja Juricu Pađena. Odradili su samo veliku jugoslavensku turneju, a potom je Johnny otišao u Nizozemsku.
- Godinama smo se mi družili, svirali na Zdencu života. Grupa Azra jedina je bila dva puta predgrupa Aerodromu jer Johnny to nije volio - kaže Pađen.
Imali su samo deset nastupa, a Pađen je repertoar Azre uvježbao za samo tri dana. Štulić se vratio iz Nizozemske 1987. s gitaristom Stephenom Kippom. Pozvao je Juricu da snime “Između krajnosti”.
- Mislio sam to ću još napraviti pa idem dalje. No ljudi snimaju, a bogovi odlučuju. Već te 1987. krenuli smo na jugoslavensku turneju. Opet smo probe imali samo tri dana. Počeli smo na njoj s 25 pjesama po koncertu, a završili s 50 - kaže Pađen.
Na turnejama je bilo svega, a oni su usput i radili na novim pjesmama. Jedne su godine, priča Pađen, imali koncert u Beogradu na Johnnyjev rođendan.
- Svi su koncerti bili opičeni, ali pamtim taj jedan posebno. Izašao je na pozornicu sa zahodskom školjkom na glavi, Ne znam ni danas otkud mu, a ni zašto - rekao je.
Sa Štulićem nije bilo lako raditi. Imao je jedan poseban način rada, ali takav je bio i rezultat.
- Istodobno je bio jako inspirativan i intuitivan. Nešto bi se tijekom pjesama dogodilo slučajno, iznenada, neka nova ideja i Johnny bi inzistirao da to ‘uđe’ u pjesmu, vjerovao je u to. Nije tu bilo šablone, ponekad smo iznenadili sami sebe - rekao je Pađen i opisao koliko je Štulić volio svirati.
- Kupio je novu pedalu za gitaru i rekao da napravimo turneju samo da isproba kakva je.
Bilo je putem svađa, ali sve je završavalo u ljubavi. Više od šest mjeseci Štulić i Kipp živjeli su kod Pađena. Bili su na vrhuncu slave, tulumi česti...
- Hodali smo Johnny i ja Šubićevom ulicom u Zagrebu, kad nas je prepoznalo pet cura. Pozvale su nas da idemo s njima, a on je odgovorio da može samo ako imaju za ‘duvat’ i ako ne moramo je... Na jednom od tuluma svi su već bili pijani, a cure su se počele skidati, ali on je koncentrirano u kutu čitao knjigu - prisjetio se Pađen.
Opisuje ga kao izuzetno korektnog i pedantnog cimera.
- Bio je jako uredan, uredniji od svih žena koje su prošle kroz moj stan. Imao je izuzetne higijenske navike. Da je još znao kuhati, možda bih ga i oženio - nasmijao se Pađen.
Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i tome. Bend se krajem osamdesetih počeo raspadati, a rat ga je dokrajčio. Johnny je opet otišao u Nizozemsku.
- Ja sam otišao malo prije, osjećao sam da sam završio ciklus. Imao je u planu snimiti još jedan album, sevdah, i nudio mi je postotak samo da ‘pazim’ da sve bude u redu. Nisam ni trebao svirati. Bio bi to najlakše zarađeni novac. Ali to se nije dogodilo - otkrio nam je Pađen.
Imate li svoje super fotografije s koncerata kultnih bendova? Šaljite ih na mail reporter@24sata.hr. Najbolje nagrađujemo!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
