Nogometaši čistačicama daju bakšiš, prime se metle i počiste

U velikom istraživačkom serijalu 24sata otkrivamo sve tajne noćnog života u Hrvatskoj. Kako napraviti profitabilan lokal, koliko se može zaraditi, koliki su honorari za pjevače, kako se nose s inspekcijama i policijom otkrili su nam vlasnici naših najpoznatijih klubova. 

- To je surova borba za opstanak. Za otvoriti klub od 500 kvadrata, bez ikakvog programa i zaposlenika, treba vam minimalno milijun eura - rekao nam je poznati zagrebački ugostitelj Nenad Šepak. Dok su se u Saloonu okupljale poznate face i partijale do jutra, na drugom kraju grada, tamo negdje na izlasku, nicala je nešto drugačija priča.

Noćni klub “Kod Mome” često je bio posljednja postaja u izlascima Zagrepčana i onih iz okolnih mjesta, a vlasnik Momčilo Jović za potrebe kluba nabavio je vuka, zbog čega su dolazili i oni nezainteresirani za ovu vrstu glazbe. I trik s vukom je upalio, a “Kod Mome” se “hodočasti” i 35 godina kasnije. Tu je i druga strana priče, ona inspektora i Porezne uprave, koji gazde love u prekršajima. Od 188 klubova, koliko ih se nadziralo od početka 2019. do kraja rujna, kod njih 127, dakle više od dvije trećine, utvrđene su nepravilnosti.

Urnebesnih tuluma u njihovu restoranu bilo je previše pa im je teško izdvojiti jedan kao nezaboravan, no nakon dubokog promišljanja jedan od gazda kaže: “Nikad neću zaboraviti tulum nakon kojeg je jedan naš nogometni reprezentativac čistačici dao bakšiš, uzeo joj metlu i počistio nakon fajrunta cijeli lokal”.

Što ga je ponukalo na takav potez, pitali smo.

- Alkohol i dobrota. Počeo je čistiti oko svojega stola, no na kraju nije stao dok nije prošao cijeli lokal. Nemojte ni pitati o kome je riječ jer znate da vam neću reći - kaže jedan od vlasnika. Iako mnogi vjeruju kako u ovom svijetu sočnih ćevapa i pjevačica raskošna glasa novci teku u potocima, hrvatska realnost je drugačija, uvjeravaju nas gazde Urnebesa.

Pojašnjavaju kako je poslovati u Hrvatskoj: “Teško. Javno mnijenje je dosta protiv ugostitelja jer je to stvar dojma. Ljudi koji se time ne bave dođu, vide pun lokal i pun klub pa misle ‘ovi mlate lovu’, no istina je jako daleko od toga. Puno borbe, truda i snalaženja da na kraju te priče ostane neka bolja plaća”. Kako im Urnebes nije prvi ugostiteljski posao, pričaju nam i kako je u tom svijetu bilo prije raditi i zarađivati.

- Nekad je bilo puno lakše jer se nije znalo tko pije, a tko plaća - govore iskreno. Pitamo odnosi li se to na postratna vremena.

- Ne, ne, ma nismo toliko stari. Govorimo o tome da nekad nije bilo toliko propisa, kontrola, inspekcija, što su naravno ugostitelji tad dosta iskorištavali. Ni to nije bilo dobro. No sad je druga krajnost, a to je da se ubiješ u poslu, ali za čavle - priča nam ovaj tandem. Objasnili su nam i zašto su restoran nazvali Urnebes.

- Ima više faktora zašto baš Urnebes, a jedan od njih je namaz Urnebes. To vam je prilog koji ide uz roštilj, odnosno platu. Taj urnebesni ljuti namaz postoji već sto godina, samo ljudi kod nas nisu upoznati s njim. Krenuli smo od namaza pa zamislili urnebesnu zabavu i na kraju došli do: “Bum, tres, urnebes!”. U nebrojenim nametima, velikim porezima i konstantnim izmjenama zakona snalaze se, kažu, zahvaljujući dobrom knjigovodstvu.

- Za razliku od mnogih drugih, uspjeli smo opstati jer smo si na zadnjemu mjestu. Prvo poplaćamo sve svima drugima, a onda ono što ostane podijelimo - pričaju nam. Urnebes se profilirao u restoran i noćni klub za sve i svakoga.

- Kod nas dolaze mladi od 20-ak godina pa sve do 70-godišnjaka, ljudi svih profila zanimanja, od čistača do političara, i svi imaju jednaki tretman - kažu vlasnici. Javnosti poznati ljudi su im također česti gosti, no u duhu pravog ugostitelja kažu: “Nećemo vam reći tko su jer je to poslovna tajna. A kod nas ih privlači to što se mi trudimo da zadrže svoju privatnost. Nekad ih drugi gosti slikaju pa doture medijima da su bili tu ili sami pošalju slike vjerojatno radi neke samoreklame. Kod nas svaki tjedan dolazi netko od poznatih, no oni su gosti kao i svi drugi te imaju pravo da se u miru zabavljaju. Svi se uklope u atmosferu”. Urnebesu nisu strane ni svadbe, kao ni proslave rođendana, momačke i djevojačke večeri.

- Svadbe se kod nas rijetko slave, no do sada smo im tri puta podredili restoran. Uz to, trudimo se koliko možemo odvajati i u humanitarne svrhe - rekli su te se prisjetili jedne takve prilike od lani.

- Javila nam se gospođa koja je imala rezervaciju za davno ugovorenu svadbu. No dijete joj se jako razboljelo pa je morala otkazati najam. Novac koji su spremili za proslavu dali su za liječenje djeteta. Nismo htjeli da zbog takve situacije ostanu bez svojeg posebnog dana pa smo im poklonili proslavu. Bila je to manja svadba, no drago nam je da smo im barem malo uljepšali život - otkrili su nam svoju humanitarnu stranu jedni od vladara zagrebačkih noći.

Urnebes se profilirao kao noćni klub u kojem Zagrepčani tri puta tjedno dočekaju jutra. U osam godina dobili su stalne goste koji se rado s njima podruže u restoranu. Na pitanje je li bilo ekscesnih situacija i kako ih rješavaju, nasmijano dobacuju: “To ste pisali po novinama”. Kažemo da znamo da su imali susreta s piromanima pa nastavljaju jednako dobro raspoloženi: “Šalu na stranu, no Urnebes je klub koji sigurno ima najmanje problema u Zagrebu, ali naši problemi uvijek izađu u novinama jer smo mali i što god da se desi, sve se vidi”. No u malom klubu često gostuju velike balkanske zvijezde: od Ace Lukasa, Seke Aleksić, Harisa Džinovića, Miroslava Ilića, pokojni Šaulić...