Ne samo da je tajanstveni Vito postojao, već je i tijekom 70-ih uživao u kratkotrajnoj, ali vrijednoj karijeri porno zvijezde, pod imenom Dr. Infinity. Bio je filozof, kradljivac, i glumac s posebnom vještinom
Najluđa porno zvijezda: Bio je poseban zbog jedne vještine...
Te večeri bio je potpuno sam, sam sa osam milijuna knjiga u poznatoj knjižnici Widener, na Harvardu. Došao je opremljen odvijačem, konopom, ljepilom i rukavicama, koje je sve pažljivo spremio u svoj ruksak tog 19. kolovoza 1969. godine. Knjižnicu nije posjetio poput običnog korisnika, došao je tijekom noći, kad u njoj nije bilo nikoga. I u potrazi za najvrjednijim primjerkom cijele kolekcije, Biblijom, koju je Johannes Gutenberg tiskao 1455. godine. Gutenbergov izum, tiskarski stroj, izmijenio je povijest, a ova Biblija s Harvarda bila je jedna od onih 180 originalno tiskanih, i jedna od pet primjeraka u SAD-u krajem 60-ih.
Upravo nju tražio je ovaj noćni posjetitelj, kradljivac u crnom koji je pripremio detaljan i precizan plan kako bi se dokopao vrijedne knjige koja se čuvala iza dva seta dvostrukih vrata, onih koja se otključavaju jedinstvenim ključevima i lokotima, drugačijima od ostatka zgrade. S prozora na visini od 15 metara pucao je pogled na dvorište. Poput vještog penjača uz pomoć konopa ušao je kroz prozor s krova i našao se u prostoriji u kojoj su se čuvali svesci Starog i Novog zavjeta, vezani marokanskom kožom, težine gotovo 30 kilograma. Bili su posebni, jer ni jedna kopija nije bila ista. Razbio je staklo, a zatim otvorio pleksiglas i vrijednu knjigu staru 500 godina stavio u svoju naprtnjaču. I uspio u ostvarenju svog plan, izveo pljačku stoljeća.
Zadovoljan, vraćao se istim putem kojim je ušao, penjući se s konopom kako bi došao na krov. No nije računao na dodatnu kilažu na leđima, pa se nije uspio popeti toliko koliko je mislio. Zaglavio je viseći, ubrzo je izgubio snagu i pao na beton ispod njega. Domar je čuo njegovo zapomaganje i vidio muškarca koji je ležao na naprtnjači, koja je uspješno ublažila njegov pad, zahvaljujući knjigama koje su u njoj bile. Biblija mu je spasila život. Zbog pada su malo bile oštećene korice Biblije no inače je bila u dobrom stanju.
Kradljivac je prošao ipak malo gore, imao je frakturu lubanje, ozbiljan potres mozga, i slomljenu bedrenu kost. Nakon što je zaliječen u bolnici, 20-godišnji Vido K. Arasa, optužen je za provalu.
- Čini se da je to bilo djelo profesionalca, način na koji se spustio užem, no nije baš bilo profesionalno kako je s njega pao - pisali su mediji, a slučaj kradljivca vrijedne Biblije punio je naslovnice. Jutro nakon pokušaja pljačke okupili su se svi knjižničari, pregledali Bibliji i procijenili na koji će ju način popraviti.
- Bio je to nevjerojatan čin. Kradljivci su knjižničarima gori od vode - rekao je Roger Stoddard, kustos rijetkih knjiga. O kradljivcu se jako malo znalo. Vjerovalo se da je neko vrijeme proveo u samostanu, a za vrijeme pljačke živio je u Bostonu. Otac mu je bio kompozitor, a majka knjižničarka. U jednom medijskom tekstu pisalo je da "vjeruje u crnu magiju, hoda s vješticom i dolazi iz umjetničke obitelji koju ne može podnijeti". Njegove dvije sestre živjele su u Newtonu sa njegovom razvedenom majkom. Tog dana pljačke bio je "napet i nervozan", a prijatelju je rekao da planira "započeti novi život" sa svojom djevojkom, modelom. Susjedi su njegovu kuću opisali kao "kuću vrištanja i galame". Prijatelji su pričali da je riječ o impresivnom, briljantnom i "izuzetno darežljivom čovjeku" koji je tražio svoju šansu u svijetu.
Nije mu to bio prvi put da je bio u problemima sa zakonom. Sa 17 godina uhvaćen je u ilegalnom posjedovanju piva, godinu dana nakon toga vozio je ukraden automobil, a uhićen je i zbog posjedovanja LSD-a. Ovaj put na ispitivanju nije bio tih.
- Netko će preuzeti krivnju uz mene - rekao je policiji.
Sumnjali su da je imao pomoćnika i planirao tražiti otkupninu od Harvarda, za siguran povratak Biblije. Posljednji put kada je jedna od kopija završila na tržištu 1987.godine, jedan je svezak postigao rekordnu cijenu od 5,39 milijuna dolara na aukciji. No ubrzo je promijenio svoju izjavu i rekao kako je Bibliju samo želio proučavati, a bojao se da ju neće moći koristiti nikako drugačije, osim da ju ukrade. Tvrdio je da nije kriv, polako se oporavljao, a naručena je i psihološka evaluacija.
Njegovo suđenje počelo je početkom prosinca te godine. U sudnicu je ušao na štakama, izgledao je osušeno i ništa nije govorio. No i prije nego je počelo, suđenje je bilo gotovo. Zaključeno je, nakon psihološke evaluacije, da 'nije imao mentalnih sposobnosti počiniti taj zločin', kako je novinarima rekao njegov odvjetnik. I bio je slobodan čovjek. Uhvaćen je s jednom od najvrijednijih i najrjeđih knjiga na svijetu, a nije ni dana proveo u zatvoru. Svoju obavezno dogovorenu terapiju u mentalnoj bolnici zaključio je šest tjedana nakon.
- Svaki put izgubimo. Sud je jako blag prema ljudima koji kradu knjige i većinom se izvuku. Mislim da im je rekao da je htio Bibliju posuditi za čitanje. Ta mu je bila dobra, zar ne? - rekao je Stoddard.
Novinara koji je krenuo u potragu za neuspješni kradljivcem skupocjene Biblije, ali vještim manipulatorom, nije dočekao lak posao. O čovjeku se malo toga znalo, bio je poput duha, no u trenutku kada je shvatio da postoji alternativno čitanje njegova imena, pa on tako nije Vido, već Vito, sve se promijenilo. I potraga je otišla u sasvim drugačijem smjeru. I to kakvom! Ne samo da je tajanstveni Vito postojao, već je i tijekom 70-ih uživao u kratkotrajnoj, ali vrijednoj karijeri porno zvijezde, pod imenom - Dr. Infinity.
Krajem 60-ih i ranih 70-ih pornografija nije bila jako prihvaćena, film Duboko grlo zaradio je milijune dolara u samo nekoliko tjedana. Bili su tu i počeci eksperimentiranja koji su privukli neke nove filmaše. Među autorima bili su i braća John i Lem Amero koji su tijekom 60-ih radili meke porniće, a kasnije su postali inovatori na polju gay pornografije. Nisu imali velike budžete, no njihovi filmovi smatrali su se glamuroznima, i poznati su bili po glumačkoj eliti. U hardcore pornografiju ušli su 1975. godine filmom 'Every Inch a Lady' u kojem su glumili Harry Reems i Darby Lloyd Rains, dvije prostitutke, muška i ženska. U tom trenutku bili su vrijedne zvijezde u toj industriji.
Negdje pred kraj filma u ured madam Crystal, vlasnice eskort agenciju, ulazi muškarac u crnoj dolčeviti i sa crnim naočalama, Joe Blow. Bio je to zapravo Vito Aras, obučen gotovo identično kako je bio obučen prilikom pljačke knjižnice. Nakon kratkog razgovora u kojoj lik kojeg on glumi, Joe, pokušava komunicirati s Crystal koja je zauzeta svojim telefonskim razgovorom, nestrpljivi Joe počinje se skidati. Skočio je na stol, legao na leđa, prebacio noge preko glave i stavio penis u usta.
Plakati koji su promovirali taj film predstavljali su Mr. Infinityja, kako su ga zvali, sa sloganom: 'Introducing: Incredible Dr. Infinity Doing His Own Thing.'
- Otkrili smo ga u Bostonu, gdje smo John i ja shvatili njegov potencijal. Netko nam je pokazao fotografije što može. Mislili smo da je to dosta čudno i zaslužuje ostati zauvijek zabilježeno na filmu. Kad smo postigli dogovor s njim ubacili smo ga u scenarij - rekao je Lem Amero.
Film je bio jako uspješan, a Mr. Infinity je 1976. godine osvojio nagradu "najveći penis na ekranu", poznat i kao The Hunga Din nagrada. Postao je tada i dio scene New Yorka. O njemu se pisalo i pričalo, o njegovim slabostima i pristupu kojeg je imao, tim novim "psihološkim vrhuncima".
- Energija koju sami stvarate omogućit će vam da budete što god želite. Kroz oralni seks na samom sebi kreirao sam stanje koje je jako stimulativno. Kontrola sperme vodi u beskrajnost, a preko nje do novog svijeta - rekao je u jednoj izjavi krajem 70-ih. Svoj nadimak je objasnio govoreći kako 'se beskraj može pronaći ako možete malene dijelove sebe sastaviti zajedno'. Govorio je i o svojoj omiljenoj boji, crnoj s kojom se kako je rekao, najviše može približiti beskonačnosti.
- Crno je destrukcija starog i pokušaj dolaska do novog, a novo je na putu ka novim galaksijama - naglašava. Sebe je nazivao samo imenom dr. Infinity i bio je dosta ozbiljan oko toga.
Novinarki je tada u intervju rekao da je rođen u Buenos Airesu, a obitelj mu se preselila u Montreal u kojem su živjeli četiri godine pirje nego su se preselili u Novu Englesku 1959. godine kad je imao 10 godina. Išao je u franjevački samostan i bavio se jogom. U intervju se prisjetio i svog iskustva s Harvarda, Biblije koju je zamalo ukrao.
- Poslali su me na promatranje u bolnicu gdje su me ispitivali psihijatri, no nitko od njih nije otkrio zašto sam ukrao Bibliju, ali su potaknuli moj interes za psihologiju - rekao je. Ubrzo nakon što su ga pustili na slobodu našao se sa profesorom sa Harvarda i pohađao predavanja o filozofiji na MIT-u.
- Htio bi predstaviti novo psihološko razumijevanje ljudskog ponašanja, moramo se okrenuti sebi kako bi mogli voljeti vanjski svijet - rekao je. Amero je napravio i kratki film koji je prikazivao njegova 'posebna uvjerenja'.
- Film se zvao Self Love, a sastojao se od snimki njega kako radi to što radi, na nizu poznatih ili neobičnih mjesta. Posljednji dio filma bio mi je omiljen. Bilo je to na trgu na Harvardu, nedaleko od mjesta gdje je pokušao ukrasti Bibliju - rekao je. Pokušavao je progurati taj svoj film, no nije uspio. Njegova kretanja nakon toga nije lako povezati, a među kolegama u tim filmovima za odrasle pričalo se i kako je radio nešto sa Johnom Lennonom i Yoko Ono. Putovao je svijetom, i slao slike sebe 'kako radi svoju stvar' i na pašnjacima u Engleskoj. U 80-im njegove vještine počeli su kopirati i drugi glumci, pojavio se u nekoliko gay filmova, a među njima i In Search of The Perfect Man, uz Michael Stone. Dobio je mlake kritike, i pokušavao uspjeti u filmu, no njegova zvijezda počela je blijediti. Svako toliko se taj slavni njegov film pojavi u kinima, na nekim vintage sajmovima, no njegova karijera nikako se nije vratila na 'zvjezdane staze', zapravo nije ni zaživjela.Tijekom 90-ih činilo se da je propao u zemlju, nema nikakvih podatak o tome gdje je bio i što radio. Njegovo je ime osvanulo 2014. godine, tj. ime dr. Infinity, proslavljenog 'prvog čovjeka koji je sam sebi izvodio felacio'.
Koristio je razna imena, Ashley West bila je s njim povremeno u kontaktu i pisala o njemu.
- Bio je potpuno lud, i prepun objašnjenja svog ludog života. Tvrdio je da je njegova krađa Biblije zapravo niz različitih stvari, politički čin, performance, anarhistička izjava, prosvjed. Bio je potpuno nepouzdan- rekla je.
Novinaru koji je krenuo u potragu za njim ispričala je da je umro 2017. godine u Španjolskoj, no on je i dalje nastavio istraživati, u nadi da to ipak nije tako. Potraga nije vodila nigdje, i već je mislio da ga stvarno više nema, kada je na Twitteru vidio zanimljivi post sa profila čovjeka nazvanog Vytautas Kerbelis, rođenog u Buenos Airesu, živi u Španjolskoj Gironi, sve ono što je i novinar znao o Arasu. Njegova stranica na Facebooku sve je samo ne stranica društvene mreže, na njoj je imao objave o Vladimiru Putinu, a često se sjetio i svog dr. Infinityja, pa i Biblije. I dalje je promovirao film Every Inch a Lady, i pozdravljao fanove.
Na Twitter profilu opisivao se "medijskim čarobnjakom, futuristom, putnikom kroz vrijeme, povjesničarem". Neobične su se stvari mogle saznati pregledom njegovih profila, a među njima i ona koja je novinara posebno iznenadila. Dr. Infinity bio je obiteljski čovjek. Bio je on zapravo porno filozof, Vito Aras, Gutenbergov kradljivac. A činilo se kako su mu to sve bili pseudonimi, a pravo ime Vytautas K. Kerbelis, rekla je Conxita Pladevall. Ova umjetnica iz Girone, upoznala ga je 1980. godine. U početku joj se činio usamljen, no i zanimljiv čovjek, intrigantan.
- Upoznala sam ga dok je radio za Yoko Ono. Upoznao je Dalija i Andyja Warhola. On je magična osoba, i ta magija njegova je moć - rekla je. Nakon godina samotnjačkog života, njih su se dvoje zaljubili, preselili u Barcelonu a 1982. godine dobili kćer Dianu. Proveli su 37 godina u vezi.
- Nikada se nisam htjela za njega udati - rekla je. Za njega će reći da je bio geniji toliko koliko je zapravo bip i lud, a kada priča o pljački, pokušaju krađe Bibliji, reći će kako je taj pad puno toga promijenio, pad s Biblijom u ruksaku.
- Rekao mi je da je to sve promijenilo - priča. Njegovu obitelj smatrala je krivima za manjak ljubavi i nevolje u koje je upao u svojim mladim danima, a ni njegovo često seljenje nije pomagalo u njegovom odrastanju.
- Nije imao korijene - rekla je i govorila o nasilju u domu, i razvodu. Vjeruje da je odrastao sa previše slobode, kao da je odrastao sam, bez roditelja oko njega koji su ga trebali naučiti.
- Bio je jako okrenut sebi, a utjecaj simbola beskonačnosti, tog simbola magije, kruga, to je imao u mislima - kaže.
Svoju je magiju oživio početkom 90-ih u zloglasnom klubu Bagdad u Barceloni. Padrissa je zahvalna što ovaj 'veliki umjetnik' neće biti zaboravljen. No tih je godina napravio veliki zaokret u svom životu. I pozornicu zamijenio obiteljskim životom, odgajanjem kćeri, uređivanjem vrta, i sudjelovanjem u brizi o okolišu.
- Bio je stvarno prirodan. Nije želio biti prosječan čovjek ili još jedan komad stroja. Želio je biti neovisan cijelo vrijeme, i slobodan, svakog dana", rekla je njegova kći Diana. Na nju je prenio tu potrebu za slobodom, ali i umjetnosti, pa je ona sada isto glumica. Otac ju je potaknuo da ne slijedi ničiji put nego svoj. Iznad svega govorio joj je o isitni, a istina je bila i ono što joj je dao. Njoj možda jedinoj na svijetu.
Prisjetila se toga dok je gledala isječke događaja s Harvarda, i 50-godišnje misterije koju je riješila, krađe vrijedne Biblije.
- Bio je u potrazi za istinom, a prvi mu je korak bio doći do Gutenbergove Biblije - rekla je. Želio je vidjeti te riječi od samoga početka, jer nije vjerovao Bibliji iz 1969. godine. Mislio je da u originalnom tekstu, prijevodu Starog i Novog Zavjeta iz 13. stoljeća, leže neki važni tragovi.
- Bio je to njegov pokušaj da svijetu pruži informaciju od Gutenberga, svaku istinu koja bi bila u knjizi - objasnila je. Umro je 2017. godine, u 69. godini. Na kraju nikada nije uspio pročitati tu Bibliju ili snimiti svoj film, no njegova filozofija živi i dalje.
- Njegov je moto bio - volite sebe, da bi mogli voljeti druge - naglašava Pladevall.