Big John: Glumac koji je imao najveći penis u porno industriji

Mislim da scenarist ('Wonderlanda') nije dijelio moju naklonost prema Johnu Holmesu. Ono što se odvijalo unutar njegove potpuno lude, ovisnošću o drogama potaknute manije zapravo je nevina ljubavna priča. Svidjela mi se ta ideja potpune privrženosti jednoj djevojci i htio sam prikazati tu čistu ljubav unutar odvratnog svijeta pornografske industrije. Nisam uživao u tome, ali ponosan sam na svoju glumu, izjavio je Val Kilmer odgovarajući na pitanje koju je od na stvarnim osobama utemeljenih uloga odglumio s najvećim zadovoljstvom. Elvis, Doc Holiday, Mark Twain, Jim Morrison. Poprilična konkurencija. No Kilmer je odabrao pokojnu ikonu zlatnog doba pornografske industrije, čovjeka s najvećim ku**em i, kako se iz zapisa o njegovu turbulentnom životu daje iščitati, najmanjim mudima.

Možda je to stoga što ni Kilmera, među kolegama, ne bije glas ugodne, otvorene i na suradnju spremne osobe. No želimo li biti pošteni, morat ćemo priznati kako Kilmerovi grijesi nisu ni do koljena onima "kralja pornića", čovjeka koji je pornografsku industriju, nakon što joj je Andy Warhol 1969. godine filmom "Fuck" (službenog naziva "Blue Movie") odškrinuo vrata holivudskog undergrounda, na velika vrata uveo u mainstream, a istodobno je, svojim cinkerskim aktivnostima, umalo i uništio. Tog 13. lipnja 1969. John nema još ni 25 godina, a već je prešao značajan put od ohijskog sela Ashvillea u kojem je 8. kolovoza 1944. godine rođen kao četvrto dijete kućanice Mary June Holmes. Život mu je, ne njegovom krivnjom, već u djetinjstvu bio obilježen prvom kontroverzom. Bio je, naime, dijete dvojice očeva - biološkog Carla Estesa, željezničkog radnika čija se prisutnost očituje u praznom polju rodnoga lista, i majčina trostrukog supruga Edgara Harveyja Holmesa, nasilju sklonog alkoholičara. Mali je John rođen između prvog i drugog bračnog pokušaja ovog para, no nakon ponovnog vjenčanja u kolovozu 1945. godine, Holmes stariji je džentlmenskom gestom posvojio kopile supruge i udijelio mu svoje prezime. Iako je možda, kroz godine odrastanja uz oca koji u pijanoj izmaglici katkad i povraća preko svoje djece, John osjetio Edgarovu netrpeljivost, pravu je istinu o sebi doznao tek 1986., kad je, zbog angažmana u Italiji, prvi put u životu morao izraditi putovnicu.

Taj detalj ne ide u prilog Holmesovoj priči o prekooceanskim putovanjima bogatoj Engleskinji tijekom sedamdesetih koja ga je, za njegove usluge, jednom godišnje nagrađivala plaćom od deset tisuća dolara. U toj epizodi iz Holmesova života ima istine koliko i u onoj o diplomi iz fizioterapije s UCLA. Holmes je, naime, u dobi od 15 godina, nakon još jedne u nizu svađa i najbrutalnijeg okršaja s očuhom Haroldom Bowmanom, za kojeg se majka udala na izmaku 1951., napustio srednju školu i grad Pataskalu. Klišejizirani "small town dude with the big city attitude" stereotipno se, i uz majčino dopuštenje, pridružio američkoj vojsci i tri godine proveo u zapadnoj Njemačkoj, a povratak u Ohio mu, po završetku službe 1963., nije padao na pamet. Umjesto toga odlazi u Kaliforniju i, dok ne uspije, vozi viljuškar, bavi se direktnom prodajom, konobari... Ne zna što želi biti, ali siguran je da ne želi biti on. Za jedne od smjena u hitnoj pomoći, čiji je vozač kratko vrijeme bio, upoznaje sestru Sharon Gebenini, koja 21. kolovoza 1965. postaje prva gospođa Holmes. Obiteljsku idilu mladog para narušavaju zdravstveni problemi - Sharonina tri spontana pobačaja i Johnov višestruki pneumotoraks lijevog plućnog krila izazvan fizičkim radom u teškim uvjetima. Sreću je, stoga, između ostalog tražio i u kockarnicama, a upravo u zahodu jedne od njih njegova je nadarenost privukla pažnju stanovitog fotografa Joela čiji savjet da se okuša u erotskoj industriji Holmes rado prihvaća isprva samo pozirajući i plešući u klubovima.

No suočen s rastućom hrpom novca i vođen željom da u nečemu bude najbolji na svijetu, odlučuje se okušati i u snimanju filmova. Njegova žena, naravno, isprva nema pojma o tome čime se njezin suprug bavi, ali ubrzo joj to priznaje.

- Bila sam šokirana, ali on nije došao tražiti dopuštenje. Jednostavno mi je to priznao, kao da jedan običan posao mijenja drugim. Nije ostavio mjesta prigovorima - prisjetila se u dokumentarcu "Wadd; Life and times of John C. Holmes" snimljenom 1990., nedugo nakon njegove smrti.

Od 1969. do 1971. uslijedili su deseci manjih uloga, poput one u iz stvarnosti pretočenom "Door to Door Salesmanu" ili vrlo indikativnom "Long Johnu", no sve je to bilo kao sol u vjetru prije nego što se John skinuo pred redateljem Bobom Chinnom te ga uvjerivši da, osim tehničkih preduvjeta, posjeduje i glumačke vještine postao Johnny Wadd, privatni istražitelj i najduža ruka pravde u povijesti industrije. Wadd je gledateljsku pažnju zaokupio u tolikoj mjeri da su ga Holmes i Chinn, bez puno premišljanja, odlučili pretvoriti u serijal.

- Zapitali smo se, izbacimo li scene seksa, hoće li to još biti dobar film? I onda smo učinili sve da takav i bude. John je u to vrijeme bio najveći, bio je prvi, na njemu je sve izgrađeno. Ono što je Elvis bio rock’n’rollu, to je John Holmes bio pornoindustriji. Je*eni kralj. I svi, ali baš svi su htjeli gledati kako njegova velika mrcina rastura neku nježnu plavušicu - pričao je, ne bez sjete u glasu, redatelj prvog pornografskog serijala u povijesti.

Dominantno muška publika se, očekivano, vrlo brzo zasiti ženskih zvijezda i postaje željna novih sisa, no glumci, jednom kad dosegnu zvjezdani status, ostaju, čini se, zauvijek. I Holmes je vjerovao u to. Kako i ne bi, sa zaradom od 3000 dolara dnevno i najvećim glumačkim zvijezdama pod sobom bio je nedodirljiv.

Ipak, američko pravosuđe u to vrijeme još nije skinulo stigmu s pornoindustrije. Lov na glumce i redatelje i dalje traje, a kazna za takav prijestup je i do tri godine zatvora. U jednoj takvoj akciji, početkom sedamdesetih, uhićen je i Holmes koji nije, poput svojih kolega, odgulio svoje. Johnny Wadd s velikog ekrana postao je Dick Tracy u stvarnom životu te, u zamjenu za oprost grijeha, prokazivao svoje kolege losangeleškoj policiji.

- Kao da nas je istodobno htio i dignuti do zvijezda i uništiti. Kao da je htio ostati samo on - rekao je kasnije, po otkriću te prljave rabote, jedan od njegovih kolega.

OSVOJIO NAGRADU Favorit publike je Sins, voli ga Lisa Ann, 'alatka' mu je 19 cm

Ako je vjerovati Sharon, i htio je. Nikoga iz te industrije nije smatrao prijateljem i nije se htio ni s kim zbližavati. S jedne je strane bio najbolji, no s druge se strane osjećao prljavo što i nije čudno uzme li se u obzir majčin religijski odgoj. Smatrao je, dakle, da industrija iskorištava i uništava njega pa joj je rado i spremno činio to isto. Uništila je, ako išta, njegov mladenački brak jer žena koja ga je voljela toliko da je ostala uz njega sve dok to nije postalo zbilja nepodnošljivo, s njim nije mogla biti više od prijateljice. Tako je čovjek kroz čiji je krevet, prema vlastitom pretjerivanju, prodefiliralo 14.000 žena (iako stvarnija brojka doseže jedva 4000), od vlastite žene dobio košaricu. Patetično bi bilo tvrditi da ga je to 1976. gurnulo ka 15-godišnjoj Dawn Schiller, ali Sharonin blagoslov i Dawnin ulazak u njihov obiteljski dom pridonijeli su dugotrajnosti njihove afere. Bizarni je trio živio u nekoj vrsti neprirodne simbioze, no njihovu su idilu uskoro počele narušavati Johnove ovisnosti. Iako, zbog mračnih sjećanja iz djetinjstva, na početku karijere nije ni pomišljao na korištenje alkohola ili opijata, u tom je trenutku trusio pola boce scotcha i paket marihuane, a ubrzo se navukao i na kokain. I malo je upućenom promatraču jasno kako mu ni 3000 dolara dnevno više nije bilo dovoljno, a zbog ovisnosti o kokainu sve mu je teže bilo podići i koliko-toliko uspravnom držati svoju spravu pa se upustio u krađe, prijevare, sitna dilanja i podvođenje.

Prodavao je sebe, i ženama i muškarcima, a Dawn, i samu ovisnicu, vrlo je često u zamjenu za drogu podvodio Eddieju Nashu, kriminalcu i vlasniku mnogih noćnih klubova. Sve je to, pa i česte fizičke brutalnosti prema Dawn, bio tek preludij u tragediju 1. srpnja 1981. poznatu kao nikad razjašnjena "ubojstva iz Wonderlanda". Četveročlana narkobanda, nazvana prema svojem sjedištu na Aveniji Wonderland, pronađena je brutalno ubijena ni dva dana nakon što je netko provalio u kuću Eddieja Nasha teško ozlijedivši njegova tjelohranitelja, a John Holmes se dao u bijeg. Navodno je zagrizao prevelik dio kolača pa je dio morao ispljunuti natrag kroz prikriveno suučesništvo u pljački Nashove kuće, a potom je istu stvar morao ponoviti s ubojstvima, prema riječima policije, krvavijim i brutalnijim od Mansonovih ubojstava. Kako ubojice nikad nisu pronađeni i osuđeni, tako ni Holmesova uloga nije posve razjašnjena. U kući su pronađeni njegovi otisci, ali na njima nije bilo krvi pa je, po uhićenju i privođenju pravdi, osuđen samo na nekoliko mjeseci zatvora zbog ometanja suda.

Godine 1982. bio je vani, ostavljen od svih, pa i vjerne Sharon koja je, kao prava južnjačka žena, za Johnovu nevolju krivila Dawn i zlu pornomašineriju. U njezinim očima nesretni dječarac kojem bi na brkovima pozavidio i Elio Pisak nije mogao biti kriv. Ipak se, ni sama ga više ne mogavši podnijeti, od njega razvela 1984. John, sad već utopljen u masi drugih pornoglumaca i pregažen napretkom industrije, utjehu je pronašao u mladoj kolegici Laurie Rose, "kraljici guze". I on se sam tih dana okušao u analnim aktivnostima snimivši svoj jedini priznati gay film "Private pleasures of John C Holmes". Priča se da je na setu tog filma ubio i izmasakrirao dvojicu ljudi, no to je tek izmišljotina inspirirana nedavnim događajima. Mit, s druge strane, nije bilo njegovo lasvegaško vjenčanje za mlađahnu Laurie. Iako je ona njihovu vezu pokušavala prikazati kao veliku ljubavnu priču sa sretnim završetkom, on je kolegama zbunjeno i u nevjerici priznavao kako mu kao dokaz da se vjenčanje doista dogodilo služi tek jedna njihova fotografija. Ostalog se ne sjeća. Zato se Bill Amerson, Holmesov agent i najbliže onome što bi se moglo nazvati prijateljem, živo sjeća kako je jednom u sobi zatekao Laurie svezanu na krevet i Johna koji svršava po njezinom licu. "Potom se digao i otišao. Toliko ju je volio." Bill je bio uz Johna i kad mu je liječnik izrekao smrtnu presudu. Bio je prvi HIV pozitivan pornoglumac. Premda mu je liječnik savjetovao da se ostavi poroka te si time i pravilnom prehranom produlji život, nastavio se uništavati s još više entuzijazma.

Službeno, bolovao je od raka debelog crijeva, a od posljedica bolesti je preminuo 13. ožujka 1988. godine. Prije toga, namjerno ili slučajno, industriji je pokušao zadati konačan udarac odletjevši u Italiju na snimanje s Cicciolinom i Tracey Adams. Bilo je to njegovo prvo putovanje izvan SAD-a i završni pokušaj da pornoindustriji zada udarac kakav je, duboko je vjerovao, ona zadala njemu. Tko je, naposljetku, bio John Holmes? Nije bio žigolo niti veliki je*ač izvan ekrana. To je bio marketinški trik. Kriminalac? Ubojica? Najveći od svih ili samo najveći jadnik? Prema mišljenju psihijatara koji su ga promatrali, bio je manipulator i sociopat. S druge strane, bio je i Greenpeaceov aktivist, a na setu drag i nježan, omiljen među kolegicama. Najgore je što ni on sam, vjerojatno, nije znao odgovor na pitanje tko je John Holmes. Čini se kako je na njemu jedino golemi ku*ac bio stvaran. Iako nikad doista izmjeren, jer u zvijezdinu se veličinu nikad ne sumnja pa tako njegova veličina varira od, ipak impozantnih, 10 inča (oko 25 i pol centimetara, što je potvrdila i Sharon Holmes) pa sve do nikad potvrđenih 13,5 inča, odnosno oko čak 34 centimetra. Porno krugovima kolala je šala da John nikad neće postići punu erekciju jer bi mu tolika navala krvi iz glave prouzročila nesvjesticu. Šalama unatoč, bio je najbolji na svijetu. U jednom trenutku. A onda je izgorio i izblijedio. To nikad nije dobar recept. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

12:46