Mnogi njegovi kolege bili su silno i trajno povrijeđeni izdajom. Jedan od njih bio je i Abraham Polonsky koji je i sam završio na crnoj listi. Išao je tako daleko da je uoči dodjele izjavio da želi da netko upuca Kazana...
Kazanov skandal na Oscarima 1999.: Htjeli ga upucati na bini
Iza njega je ostalo nekoliko filmskih klasika. Režirao je 'Tramvaj zvan čežnja', 'Istočno od raja', 'Na dokovima New Yorka', 'Sjaj u travi' – da nabrojimo samo neke. Ipak, redatelj Elia Kazan ostao je upamćen po skandalu na dodjeli Oscara 1999. godine. Uoči svečane ceremonije, pred dvoranom 'Dorothy Chandler Pavillion' gdje su te godine dodjeljivani Oscari, okupilo se mnoštvo prosvjednika, a očekivalo se da će i u dvorani biti ekscesa.
Ekskluzivna snimka: Pogledajte kako je Will Smith ošamario komičara Chrisa Rocka koji mu je uvrijedio ženu
Bilo je očito da Hollywood Kazanu nikad nije do kraja oprostio izdaju staru skoro 50 godina. Bilo je to 1952. godine, u vrijeme samih početaka hladnog rata između SAD-a i SSSR-a. Bilo je to ujedno najkontroverznije razdoblje u povijesti Hollywooda, lov na vještice koji se provodio među glumcima, redateljima, scenaristima i svim zaposlenima u filmskoj industriji. Tražili su se oni koji su bili simpatizeri ili su tijekom života bili članovi Komunističke partije. Istog trena ostali bi bez posla.
Tijelo koje je tražilo krivce i odlučivalo o ljudskim sudbinama zvalo se HUAC – Odbor za neameričke aktivnosti. I sam Elia Kazan bio je član Komunističke partije u New Yorku tijekom 30-ih godina, u vrijeme velike ekonomske depresije.
U travnju 1952., Odbor je pozvao Kazana da pod zakletvom svjedoči i identificira komuniste iz tog razdoblja. Kazan je u početku odbijao suradnju i nije želio otkriti imena kolega, no na kraju je pokleknuo i imenovao osam bivših članova 'Group Theatra' čiji je bio član. Naveo je da su to bili Cliff Odets, J. Edward Bromberg, Lewis Leverett, Morris Carnovsky, Phoebe Brand, Tony Kraber, Ted Wellman i Paula Miller, kasnije supruga slavnog Lee Strasberga.
Iako su sve te osobe već otprije bile poznate Odboru, Kazan je na sebe navukao bijes velikog dijela liberalnih filmskih djelatnika. Mnogi prijatelji su mu okrenuli leđa, a među njima i dramatičar Arthur Miller.
I onda tog 21. ožujka 1999. kad je trebao primiti nagradu za životno djelo, tada 90-godišnji holivudski veteran Elia Kazan, pojavio se na pozornici u društvu kolege redatelja i producenta Martina Scorsesea i slavnog glumca Roberta De Nira koji su najavili laureata. De Niro je odmah po dolasku u dvoranu diskretno počeo obilaziti uzvanike i svoje kolege, moleći ih da se ponašaju dolično i da ne protestiraju i zvižde u trenutku kad će se Kazanu uručiti Oscar. I sam De Niro dobro je znao što je Kazanov najveći grijeh, tim više jer je osam godina ranije igrao glavnu ulogu u filmu 'Sumnjiv, dakle kriv' redatelja Irwina Winklera. Film upravo govori o tom neslavnom dobu u Hollywoodu. De Niro je glumio uspješnog redatelja Davida Merilla koji se vratio iz inozemstva u Ameriku u vrijeme McCarthyjeve vlasti, i shvaća da ga nitko više ne želi angažirati jer je simpatizer komunista.
POGLEDAJTE VIDEO S TE DODJELE:
Unatoč svemu De Niro je želio da Hollywood konačno zakopa ratnu sjekiru s Elia Kazanom i da mu se prizna redateljska genijalnost. Ali mnogi njegovi kolege bili su silno i trajno povrijeđeni Kazanovom izdajom. Jedan od njih bio je i Abraham Polonsky koji je i sam završio na crnoj listi. Išao je tako daleko da je uoči dodjele izjavio da želi da netko upuca Kazana kad se pojavi na pozornici.
Prema snimkama s dodjele Oscara neki su procijenili da je oko tri četvrtine publike ipak ustalo sa svojih sjedala i odalo Kazanu priznanje, dok je četvrtina ostala hladnokrvno sjediti.
Među onima koji su mu pljeskali bili su Lynn Redgrave, Karl Malden, Meryl Streep i George Stevens, pa čak i Warren Beatty koji je poznat po svom liberalnom svjetonazoru. Beatty je kasnije rekao da je to zato što je Kazan režirao film 'Sjaj u travi', u kojem je Beaty bio zvijezda, ali da o njegovoj izdaji nije promijenio mišljenje. Među onima koji su protestirali protiv Kazana bili su Ed Harris, Nick Nolte, Ian McKellen, Richard Dreyfuss, Amy Madigan. Neki su pak pristojno otpljeskali, ali nisu ustali, a među takvima je bio i Steven Spielberg i Shery Lansing.
Oni racionalniji smatrali su da je Kazan zaslužio Oscara jer se on dodjeljuje na temelju profesionalnog rada, a ne na temelju onog kako se čovjek privatno ponaša. No, drugi su, poput Josepha McBridea, potpredsjednika Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa, pak bili i dalje žestoki:
- Nagrada se dodjeljuje kao priznanje za sveukupnost onoga što dobitnik predstavlja, a Kazanova karijera nakon 1952. je izgrađena na ruđenju karijera drugih ljudi, smatrao je McBride.
U kasnijim intervjuima Kazan je objasnio zašto je pristao biti pokajnik pred Odborom. Rekao je da mu je djelovanje u 'Group Theatru' bilo nešto najbolje što mu se dogodilo u životu.
- Bila je to prava obitelj i najbolja profesionalna stvar u mojoj karijeri. Ali rečeno nam je da se ne smijemo zalagati ni za kakav politički program izvan organizacije. Ponio sam se izdajnički prema kolegama kad sam potajno otišao u središnjicu Komunističke partije i tamo dobio upute kako da djelujem u Teatru. Vratio sam se u kuću i pravio se da nemam veze s komunistima te im predstavio program. A onda me zbog toga osudila i Partija, pa sam zato bio silno ogorčen. U Partiji su me osudili jer nisam slijedio njihove striktne upute prema kojima bi članovi KP preuzeli kontrolu nad kazalištem. Rekao sam u KP da je kazalište umjetnička organizacija i podržao sam Clurmana i Strassberga iako nisu bili komunisti. Svi su me stigmatizirali i osudili i mene i moj rad. Te sam se noći vratio kući i rekao svojoj supruzi da podnosim ostavku u KP, ali sam i dalje ostao vjeran njihovom svjetonazoru. Ali to ne znači da sam bio protiv SAD-a ili da sam bio za Staljina - objasnio je Kazan.
U svojim memoarima je napisao da mu je u tim najcrnjim danima najbolji prijatelj postao drugi autsajder – Tennessee Williams s kojim je surađivao na brojnim predstavama i filmovima, te ga nazvao najodanijim čovjekom koji je bio uz njega tijekom tog razdoblja.
Nakon što mu je uručen Oscar, Kazan se obratio publici:
- Zahvaljujem Akademiji na velikodušnoj hrabrosti što mi je dodijelila ovu nagradu. I sam sam bio član Akademije ni sam ne znam koliko godina i mogu reći da je prokleto dobro to što rade. Želim zahvaliti svima, Martyju (Scorseseu) i Bobbyju (De Niru) i svima vama. Sad mogu mirno zaspati. Kazan je umro četiri godine kasnije, a dio Hollywooda nikad mu nije oprostio.