Sous chefica, Ivana Bekavac, dolazi iz Zagreba, a kao mala sanjala je da će biti veterinarka. Ipak, sudbina je za nju imala drugačiji put
Ivana o ulozi u 'Hell's Kitchen' i kuhanju: 'Čest je osjećaj krivnje, kao da uvijek netko ispašta...'
Kandidati koji smanje očekivanja i oslone se na svoje znanje najbolje će proći. Ja ću se ponašati prirodno i reagirati kako bih i inače reagirala u kuhinji. Nijedna opaska nije osobna već za njihov boljitak, rekla nam je Ivana Bekavac koja će uskoro nadgledati, usmjeravati i savjetovati jedan tim u 'Hell's Kitchen Hrvatska'.
Ivana je mislila da će biti veterinarka
Sous chefica dolazi iz Zagreba, a kao mala sanjala je da će biti veterinarka. Ipak, sudbina je za nju imala drugačiji put.
- Kao mlada sam mislila da ću biti veterinarka. Put me odveo u kuhinju, no vrlo sam svestrana i imam i dalje jako puno ideja što bih voljela raditi idućih nekoliko desetljeća. Kuhanje je moja ljubav, no ima prostora za još puno raznih ideja - rekla nam je pa dodala:
- Jesti svi moramo, a meni se potrefilo da imam talent, puno volje, strpljenja i odlučnosti da posvetim dio svojeg životnog puta kulinarstvu.
'Zapela sam i krenula'
Kada je završila srednju školu odlučila je otići u Ameriku na Kulinarski institut, a tada straha nije bilo.
- Kada si mlad, nemaš strahove koje možda godine nose. Iskreno, ja sam samo zapela i krenula. Nisam imala prejasnu viziju tko sam i što želim postati, ali sam puno odgovora dobila putujući, upoznavajući druge kulture, a na kraju krajeva i samu sebe - rekla nam je.
Kuhala je i na Karibima
Ivana je javnosti poznata i po svom bistrou Kut koji je uspješno djelovao u Varšavskoj ulici, ali i kao dobitnica nagrade 'Andrej Barbieri' za kuharsku nadu 2020. godine. Kuhala je ona, kaže nam, i po raznim mjestima u inozemstvu. A koje joj je ostalo u najljepšem sjećanju?
- Neki sam dan šetala sa sestrom i baš sam prodiskutirala s njom koliko sam 'života proživjela'. Jednu sam zimu odlučila odmoriti od kuhanja, no dobila sam poziv da za dva dana odlučim hoću li otići na Karibe raditi na nekoliko mjeseci. Dovoljno je reći da sam tri dana kasnije bila na Karibima i tamo iskusila cijeli svijet novih namirnica. Ipak, moje srce se uvijek vraća u predivan Kobarid u Sloveniji gdje sam provela radeći u Hiši Franko - priznala nam je.
'Radi dugih radnih sati netko ispašta'
Svaki posao nosi izazove pa tako i posao chefa, a Ivana kaže da taj posao iziskuje dosta odricanja.
- Dok su moji prijatelji i obitelj slobodni, ja uglavnom radim. Čest je osjećaj krivnje jer imam dojam da radi dugih radnih sati uvijek netko ispašta - rekla je.
U svakom poslu ima i lijepih i onih malo manje lijepih stvari, a Ivanina odlika je što brzo zaboravi ona manje lijepa iskustva.
- Kada god imam priliku, iskoristim je da zagovaram nužnost slobodnih dana svim kolegama u ugostiteljstvu. Jedan slobodan dan jedva je dovoljan da opereš veš, s kamoli da se opustiš i budeš prisutan u odnosima sa sebi najbližima - ispričala nam je.
Ivana najviše voli spontana neformalna kuhanja s njenim prijateljima.
- Kada se okupimo pa svatko doprinese nečim za stolom. Volim iskrenu i jednostavnu kuhinju, a uvijek apeliram da mi je najfinije sve što mi netko drugi spravi. Doći doma na skuhano je uvijek 10 bodova od sous chefice - rekla nam je simpatična Zagrepčanka.
'Živim za okupljanje s prijateljima'
Kako bi gledatelji pobliže upoznali Ivanu, pitali smo ju da nam se opiše u nekoliko rečenica:
- Ako se odmaknemo od strogog opisa kroz moju profesiju, radoznalo sam biće koje živi za okupljanje prijatelja i stvaranje uspomena kroz druženje. Za sreću mi ne treba puno, samo jedna malena avionska karta i milijun kilometara u zraku. Ja živim dok letim.
A tko joj je najveća podrška?
- Ako bih krenula nabrajati, bojim se da bih nekoga preskočila. Na kraju dana ipak bih izdvojila svoju majku koja navija za mene iako joj nekada možda i nije previše jasan moj put. Ima tu i jedan gospon pas, terijer Tonči koji bi teško izvisio dok me nema po cijele dane pa nema dovoljne zahvale mojoj prijateljici Ivani koja ga čuva - zaključila je za kraj.