Što me ispitujete kad nije bilo ništa? Čovjek se možda poskliznuo na stepenicama, pa se za nekoga išao uhvatiti. Ja ništa od toga nisam ni primijetio, ispričao je Islamović svoju verziju događaja
'Bregović me udarao gitarom po bubrezima da se saberem'
U Jugoslaviji su ‘70-ih i ‘80-ih samo tri čovjeka smjela nositi bijelo odijelo. Bili su to Tito i dva Gorana: Goran Milić i Goran Bregović. Bregović je prvi pokazao kako se od rocka može napraviti industrija, tvornica novca i slave. Šef beogradske milicije mislio je da će koncert Bijelog dugmeta na Hajdučkoj česmi moći osiguravati desetak njegovih ljudi, a na koncert je došlo između 70.000 i 100.000 ljudi... Nakon Titove smrti 1980. scena je eksplodirala od slobode i kreativnosti kakva nikad prije i nikad kasnije nije viđena. Prljavo kazalište pjevalo je “Ja sam za slobodnu mušku ljubav”, Idoli su bili slavni s “Maljčikima” i “Retko te viđam sa devojkama”, dok je Johnny Štulić punio klubove pjevušeći o Poljskoj. “Gdanjsk osamdesete, kad je jesen rekla ne, Gdanjsk osamdesete, držali smo palčeve. Rudari, studenti, brodogradilište, svi mi... Poljska nije nikad, nije nikad dala kvislinga...”. Njegovi portreti, koje su radili Mio Vesović i Igor CC Kelčec, ušli su u povijest s njim. Nitko ga se nije usudio privesti zbog subverzije, kao što se dogodilo Zabranjenom pušenju, čija je doskočica “crko Maršal” ušla u narodnu predaju pa se i danas koristi kad god crkne neka sprava, dok je stih Bore Đorđevića “za ideale ginu budale” postao poslovica. Novi val, pastirski rok, sve je to povijest, ona prava, velika, koncentrirana, koja se ne zaboravlja, jer utiskuje najdublje pečate. Ukratko, tko nije osjetio duh tog vremena, ima za čime žaliti... U serijalu “Kultni rock bendovi” donosimo prvi dio priče o čuvenom Bijelom dugmetu, donosimo pozadinu njihova otkazanog koncerta pred Titom i ispovijesti njihovih najbližih suradnika.
Iako u djetinjstvu nije pokazivao veliku sklonost glazbi, Goran Bregović (68) već je kao 11-godišnjak shvatio da djevojke “padaju” na glazbenike, pogotovo gitariste. Majka mu je kupila gitaru, a prvi bend osnovao je u osmom razredu osnovne škole. Pokazivao je sklonost prema likovnoj umjetnosti, ali majka se bojala da se ondje okupljaju homoseksualci pa ga je natjerala u Prometnu tehničku školu. Tad je pustio kosu, a nakon što mu se odabrana srednja škola nije svidjela, prešao je u gimnaziju. Počeo je nastupati s grupom Beštije i već se sa 16 godina sam uzdržavao tako što je svirao narodnjake u kavanama, prodavao novine i radio na gradilištu.
Dok je Bregović rasturao s Beštijama, na njihov nastup naišao je Željko Bebek (73), koji je tad pjevao u grupi Kodeksi. Bebek je imao problema s bas gitaristima koji su se stalno izmjenjivali. Svidio mu se Bregović i predložio ga je članovima benda, pa je tako on postao dio Kodeksa. Svirali su u dubrovačkom Splendidu, a pozvali su ih na gaže i u Napulj. Međutim, nije sve bilo tako savršeno. Početkom sedamdesetih Bebek se žestoko posvađao s ostatkom grupe i vratio u Sarajevo. Tad su nastavili svirati Milić Vukašinović, Bregović i Zoran Redžić. Bebek je zbog neslaganja s Goranom oko pjesme “Kosovka” napustio Bijelo dugme 1984. Smatrao je da su pjesmu, koja je napisana na albanskom jeziku, promovirali u pogrešno vrijeme, jer su dvije godine prije bile burne demonstracije na Kosovu.
- Htio sam unijeti moderan kulturni duh, a odjednom sam ušao u dnevno-političko pitanje - rekao je Željko, kojemu je zasmetala politizacija glazbe. U bendu su se često izmjenjivali članovi, pa je Bebeka prije 34 godine zamijenio Mladen Vojičić, poznatiji pod nadimkom Tifa.
- Došao sam na mjesto Bebeka koji je deset godina stvarao Bijelo dugme i obilježio ga svojim glasom. Bregovića sam izluđivao. Na velikim koncertima znao sam toliko kiksati da bi me on gitarom udarao po bubrezima da se saberem - rekao je Vojičić.
Alen Islamović je jedno vrijeme bio pjevač benda, a Bregović je prije deset godina najavljivao tužbu protiv njega, Bebeka i Tife zbog zloupotrebe imena Bijelo dugme.
- Osnovni razlog tužbe je što njih trojica u najavama koncerata koriste pjesmu ‘Kad bi bio bijelo dugme’ koja je Bregovićevo autorsko djelo. Dobili smo na stotine mailova u kojima se fanovi žale da se osjećaju prevareno - rekao je tad njegov menadžer Raka Marić.
Iznos novčane odštete i ishod same tužbe ostao je poslovna tajna, ali se trojac ponovno s Bregovićem posvađao 2005. zbog honorara. Žalili su se da zarađuju znatno manje od Bregovića, koji je deset godina kasnije organizirao proslavu “40 godina Bijelog dugmeta” u Kragujevcu. Tad je na koncertu pjevao Islamović uz pratnju Orkestra za svadbe i sahrane, ali Bebek nije u tome htio sudjelovati.
- Naravno da sam odbio sudjelovati. Kao prvo, to nije Bijelo dugme nego Bregović i njegov romski orkestar. Oni će pjevati na playback, a to je nedopustivo ozbiljnim glazbenicima - zaključio je tad Bebek.
I Tifa je imao okršaje s članovima benda, ali nakon njihova raspada. Tijekom novogodišnjeg koncerta 2018. u Budvi došlo je do okršaja između njega i Alena Islamovića. Navodno je Vojičiću zasmetalo što je Alen otpjevao dionicu pjesme koja je bila namijenjena njemu.
Procurila je i snimka naguravanja bivših članova benda, a dok su silazili s pozornice, Tifa je Alena udario glavom u čelo, koji mu je potom uzvratio. Iako nisu bili u dobrim odnosima, Tifa i Alen su prije incidenta zapjevali zajedno i stavili 819.000 kuna u džep.
Imate li svoje super fotografije s koncerata kultnih bendova? Šaljite ih na mail reporter@24sata.hr. Najbolje nagrađujemo!