U ovom dijelu serijala, Adams nam želi poručiti koliko smo mi i svi naši problemi mali u odnosu na cijeli kozmos. Postoje znatno veće stvari od nas, a ipak nekako sve okrećemo na sebe i stavljamo se u centar
KOLUMNA HERMINE STEFANOVIĆ
Restoran na kraju svemira, 2. dio serijala: Autor traži smisao života, ali i vladara svemira
Iako ste to mogli iščitati iz naslova ovog posta, svejedno vas želim opomenuti da je riječ o recenziji druge knjige serijala te su mogući spojleri. Ako niste pročitali prvu knjigu (a toplo vam preporučujem), onda kliknite ovdje i pročitajte nešto više o njoj. Sada kada sam skinula sa sebe odgovornost, možemo početi.
Za razliku od prve knjige, ovu sam čitala znatno duže. Počela sam krajem veljače, a završila sam krajem travnja. Tek sada kada sam to napisala, shvaćam da sam jednu knjigu od svega 223 stranica čitala skoro tri mjeseca! No, imala sam interesantne distraktore poput ispitnih rokova, pandemije i potresa. Nije ni malo neuobičajeno da sam izgubila motivaciju za čitanjem ali napokon sam došla do kraja i spremna sam prenijeti vam svoje dojmove.
Prva knjiga me oduševila. Toliko sam se uživjela u radnju i neobične likove da sam čitala do pet ujutro. Jednostavno nisam mogla stati. S ovim serijalom izlazim iz svoje komforne zone i moram priznati kako mi je ovo jedno zanimljivo putovanje u kojem ispitujem svoje granice i doznajem nešto više o sebi i žanrovima koji mi nekada nisu odgovarali. Znanstvena fantastika je među njima. Uvijek mi se činila dalekom i stranom, pomalo neshvatljivom. Čitajući knjige Adamsa, shvatila sam da sam cijelo ovo vrijeme imala krivi pristup prema tom žanru. Naime, naviknuta sam čitati knjige čije su radnje realne i vrlo često istinite pa sam isto to očekivala i od tog žanra – što je u potpunosti krivo! O tome ću malo više kasnije.
Ako ste pročitali prvu knjigu, mogli ste shvatiti da je Douglas Adams vrlo specifičan pisac koji neće leći svakom čitatelju. Baš kao i u prvoj knjizi, radnja se čini nelogičnom; kao da priča o stvarima o kojima nema pojma. Brojne su cinično komične scene kojima demantira smisao života i univerzuma. Svoje likove stalno dovodi u pitanje i time nas suptilno usmjerava na prirodu ljudske naravi. Njegovi likovi nisu savršeni; upravo suprotno. Stalno čine greške, neki su egocentrični i narcisoidni. Ono što ih čini gotovo opipljivima je upravo to preispitivanje dobrog i lošeg, traganje za smislom života koje se ponekad čini uzaludno i besmisleno.
„Kada vas stave u Vrtlog, samo načas dobijete sliku cijelog nepojmljivog beskraja postojanja, a negdje u njemu se sićušna oznakica, mikroskopska točka na mikroskopskoj točki koja kaže: vi ste ovdje.“
Arthur i njegovi prijatelji, prošli su kroz brojne bizarne situacije i avanture nakon što su Vogoni uništili Zemlju. Ovog puta, radnja ima lako uočljiv zaplet – a to je traženje vladara svemira, ali isto tako još uvijek tragaju za odgovorom na krajnje i najveće pitanje „Koji je smisao života?“ Druga knjiga, za razliku od prve, ima očitiji smjer radnje i manje se doima kao nekakva improvizacija pa smatram da bi čitatelji mogli više uživati u njezinom čitanju.
Definitivno najzanimljiviji segment knjige je otkriće crteža humanizma koji se nalazi u središtu galaksije. U ovom dijelu serijala, Adams nam želi poručiti koliko smo mi i svi naši problemi mali u odnosu na cijeli kozmos. Postoje znatno veće stvari od nas, a ipak nekako sve okrećemo na sebe i stavljamo se u centar.
Iako možda nemamo odgovore na brojna pitanja koja nas muče, a jedno od tih pitanja je i ono koje se proteže kroz cijelu prvu i drugu knjigu, činjenica je da smo živi i da imamo priliku uživati u svim čudesima koje život nosi. Manje lamentiranja, više življenja. Na kraju krajeva, jesmo li tu da iskusimo život ili da razmišljamo o njemu i tražimo odgovore koje možda nikada nećemo znati?
Meni osobno leži Adamsov stil pisanja, kao i ta doza ciničnosti koja se poput niti proteže kroz prve dvije knjige. Teško mi je ovu knjigu staviti u neki okvir i reći “Ako volite to i to, zasigurno će vam se svidjeti ova knjiga”. Suviše je specifična za takvo nešto. Tako da, probajte. Možda vam se svidi, možda ne – u svakom slučaju nemate što za izgubiti. Tko zna, možda se i vi, poput mene izgubite u njegovom svijetu. Izdavač knjige je Lumen, a godina izdanja je 2019. Roman ima skromne 223 stranice te je riječ o manjem formatu knjige, mekih korica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
