Radimir Čačić: Karakter je njegov najveći adut ali i mana

Radimir Čačić bio je dijete sreće. Njegov otac Milan bio je tajnik u vladi Savke Dabčević Kučar (tada se to izvalo Izvršno vijeće sabora) pa je sinu mogao priuštiti vrhunske uvjete školovanja na Arhitektonskom fakultetu.

“Otac je” piše u jednoj Čačićevoj biografiji, “sav sretan potpisao da će mu platiti za svaki ispit i kolokvije koje Ratko položi s ocjenom većom od tri, a snizi li prosjek, to će zaračunavati njemu. Ubrzo je Ratko počeo zarađivati. Oca je posebno uništila serija od četrnaest posljednjih ispita. Zadužio se i podigao kredit kojim je Ratko kupio starog fićeka. Rekorder u polaganju ispita, Čačić je diplomirao prvi u svojoj generaciji Još za studija, jednom prilikom prijavio je odjednom svih četrnaest preostalih ispita..”

Sve ih je, naravno, i položio. Poslijediplomski program odveo ga je na prestižnu J. F. Kennedy School of Government, na Harvard University. Neposredno po završetku obrazovanja, od 1973. do 1977. godine Čačić radi u Interpublicu, u Zagrebu, uglavnom na poslovima za američko Ministarstvo vanjskih poslova. U to je doba Čačić zarađivao oko 200.000 današnjih kuna mjesečno. Još početkom sedamdesetih vozio je sportski Alfa Romeo, što je tada mogao priuštiti malo tko u Jugoslaviji. Od male projektne kuće od sedam ljudi u Varaždinu, 1978. godine formirao je tvrtku Coning, kojoj je bio glavni direktor, i zajedno s menadžmentom, pretežni vlasnik. 

Koncem osamdesetih bio je, kako voli reći, optužen za “rušenje samoupravnog sistema SFRJ”, no zapravo je – tvrde njegovi oponenti - odbio da se njegov biro spoji u savez s drugim firmama koje se bave projektiranjem i gradnjom. U HNS je ušao početkom demokracije. Dugo je godina proveo u opoziciji, s Vesnom Pusić, da bi, pobjedom Račana i “šestorke” ušao u Vladu u kojoj je bio zadužen za javne radove i infrastrukturu. Glavni projekti su mu bili stanovi POS-a, za mlade, po 900 eura za četvorni metar, i autocesta do Splita, koju je planirao napraviti za tri godine i za tri milijarde maraka, kako bi se do Splita došlo za tri sata. U oba je plana uspio, ali mu je Račan ukrao dio zasluga. Zato je kod MIlanovića toliko inzistirao na tituli Prvog potpredsjednika: vjerovao je da će preporoditi Hrvatsku, i nije htio da itko zasluge za to pripiše sebi. Na Čačićev račun uvijek su se ljepile optužbe da javnu poziciju koristi za privatni interes, za tvrtku Coning,.

Josip Leko bio je svojedobno na čelu Povjerenstva koje je zaključilo da je ministarstvo kojemu je Čačić bio na čelu, za njegova mandata sklopilo 12 ugovora vrijednih 132 milijuna kuna s tvrtkama interesno povezanima s Čačićem. Čačića su godinama optuživali za razne nedovršene investicije u Zadru, Dubrovniku i Izraelu, gdje je navodno uzeo novac, a nije završio posao. No, nikada ni za jednu od tih stvari Čačić nije osuđen.

Svi koji ga znaju uvijek su njegov karakter, koji bi micao brda i doline, bez trunke sumnje u sebe, smatrali njegovim glavnim adutom ali i njegovom glavnom manom. Tako je i bilo. Čovjek koji sumnja u sebe ne bi tako brzo vozio u magli, niti bi išao u vladu sa tako teškom moralnom hipotekom...