Prve su dvije-tri godine najteže u smislu odgoja i života s vašim štenetom i mladim psom. Nažalost, mnogi psi završe na ulici, u skloništima ili ih se vlasnici žele riješiti
ŠKOLA ZA PSE
Pubertet i adolescencija kod pasa: Preporuke za vlasnike!
Kao i kod ljudi razdoblje puberteta i adolescencije kod pasa uzrokuje brojne promjene s kojima se vlasnici često ne znaju nositi.
Sandra Ilievski iz centra za edukaciju vlasnika, ponašanje i trening pasa Urban Pet napisala je edukativan tekst o pubertetu i adolesceniciji kod pasa.
Adolescentna dob i pubertet kod pasa
Adolescentna dob kod pasa, ovisno o pasmini i tipu psa, započinje između 4. ili 5. mjeseca starosti, kulminira spolnom zrelošću, a može trajati do druge, pa čak i treće godine.
Pubertetom nazivamo razdoblje u kojem jedinka postaje sposobna imati potomstvo. Psi manjeg rasta sazrijevaju ranije, dok oni većeg rasta u adolescentnu dob i pubertet ulaze kasnije i sazrijevaju kasnije.
Ovo je najdulje razdoblje psećeg razvoja, a karakteriziraju ga različite promjene. Vlasnici često primjećuju i žale se da se njihovo malo, slatko i divno štene pretvorilo u neobuzdano čudovište.
Što se događa sa psima kada postanu adolescenti?
Kod muške je štenadi u razdoblju od 4. ili 5 mjeseci starosti do godine dana razina testosterona čak četiri do pet puta veća od razine hormona odraslih, zrelih pasa.
Razina testosterona u mužjaka raste i doseže vrhunac oko 10. mjeseca starosti, potom se polako i postupno snižava te do 18. mjeseca starosti doseže razinu normalnu za odrasle pse.
Kod ženki je povišena razina estrogena i progesterona što ih čini razdražljivima i ponekad netrepeljivima naspram drugih pasa.
Te velike oscilacije u razini hormona imaju velik utjecaj na njihovo ponašanje.
U ovom razdoblju su amigdale (dio limbičkog sustava u mozgu koji je odgovoran za upravljanje emocijama i reakcijama) uvećane, osjetljivije i stoga jače reagiraju na podražaje.
Razina hormona stresa najviša je u adolescentnoj dobi. To znači da su emocionalne reakcije pasa, poput strahova, anksioznosti, a samim time i agresivnosti intenzivnije.
Psi mogu početi reagirati prestrašeno na podražaje i stvari iz okoline kojih se ranije nisu bojali.
Na primjer, pas koji nikada prije nije obraćao pozornost na bicikle, odjednom gleda u bicikl kao da je vidio duha. Ili vrećica koju vjetar nosi uz rub ceste postane strašna neman koja ga želi pojesti.
U različitim dijelovima mozga mijenjaju se osjetljivost i gustoća receptora za dopamin. Dopamin je neurotransmiter u mozgu koji utječe na ponašanje, spoznaju, motivaciju, motoriku, raspoloženje, spavanje, učenje i koncentraciju.
Psi postaju znatiželjniji i zainteresiraniji za okolinu i druge pse, a manje za nas. Mirisi ih još više privlače, često se može primijetiti da ližu urin drugih pasa i dulje se zadržavaju oko mjesta gdje je drugi pas vršio nuždu.
Uporniji su, teško se koncentriraju i nerado odustaju od nečega što u određenom trenutku smatraju zanimljivima. Ponekad djeluju kao da žele raditi više stvari odjednom. “Pas me više ništa ne sluša, ne doživljava me, zločest je, tvrdoglav, dominantan…” žale se vlasnici.
Kuje se također mogu slično ponašati, no obično su više vezane uz vlasnike – često ih prate u stopu, djeluju nesigurno. U dobi od otprilike 5-6 mjeseci (neke kuje kasnije), ulaze u prvi ciklus tjeranja, no tada kao da im još nije jasno što se sa njima događa i zbog čega su mužjaci za njih zainteresiraniji nego ranije. Neke ženke prije i u vrijeme tjeranja mogu biti potištene ili nervozne.
Čeljust i zubalo pasa u adolescentnoj dobi još nisu potpuno razvijeni.
Kada smo napokon odahnuli jer je naše štene prestalo trgati i uzimati u usta sve što pronađe, ulaskom u adolescentnu dob i tijekom nje, psi ponovo imaju pojačanu potrebu za žvakanjem, grizenjem i uzimanjem svačega u usta.
Kosti, zglobovi i mišići pasa ulaskom u adolescentnu dob naglo se razvijaju i rastu. To ponekad može prouzročiti nelagodu i bol, zbog čega pas može biti nemiran, razdražljiv i nervozan.
Resursi počinju imati veće značenje. Pas koji kao štene nije imao problema dijeliti štap, igračku ili hranu sa drugima, odjednom može postati posesivan, skrivati se ili bježati od drugih pasa sa predmetom koji mu je u tom trenu bitan, otjerati ili se potući sa drugim psom ako mu drugi pas nešto želi uzeti, čak i ako su dobri prijatelji.
Mnogi će tjerati druge pse od ženki, pogotovo od onih sa kojima žive ili se često druže. I ženke i mužjaci mogu početi naskakivati druge pse, bez obzira na spol, a ponekad će naskakivati i na ljude.
Psi u ovoj dobi teoretski već mogu imati potomstvo, a neki nažalost i imaju iako nisu niti spolno niti psihički sazreli.
Ponekad se zna desiti da psi koji su namijenjeni za uzgoj nisu zainteresirani i ne znaju što treba činiti čak niti sa dvije ili tri godine. To je zato što su neiskusni i nisu još spolno niti psihički sazreli.
Kako se nositi sa psima-adolescentima?
Zbog toga što mnogi vlasnici, a nažalost i mnogi instruktori za školovanje pasa smatraju da su mnoga ponašanja pasa adolescenata rezultat “zločestoće”, “dominacije”, “tvrdoglavosti” te da pas nešto radi namjerno kako bi nam napakostio, često se događa da upravo u ovom osjetljivom periodu psećeg razvoja narušimo naš odnos sa psom.
Neki će preporučivati da budete strogi i grublji, da budete ”alfa”, kažnjavate psa za sve što pogrešno napravi ili ako ne sluša. No takav način ophođenja može ostaviti i često ostavlja negativne posljedice.
Baš kao i mi ljudi, kako odrastaju i razvijaju se prolaze kroz pubertet i to ne možemo spriječiti. Sjetite se sebe kada ste bili u pubertetu ili razmislite o tome kako su se ponašala ili se ponašaju vaša djeca dok ulaze i prolaze pubertet.
Adolescentna dob i pubertet period su razvoja na koji svaki vlasnik mora biti spreman kako bi ga zajedno sa svojim psom lakše prebrodio.
Budite tolerantni i pokušajte razumjeti svoga psa. Izbjegavajte stresne situacije, nastavite s odgojem i učenjem potičući željena ponašanja te pokušajte spriječiti nepoželjna.
Ne zahtijevajte previše od svog psa i učenje prilagodite psećim mogućnostima, radite ponovno korak po korak, ponavljajte već naučene vježbe, budite dosljedni.
Može li kastracija pomoći?
Kastracija može promijeniti i ublažiti neka ponašanja ukoliko su ona rezultat hormonalnih promjena. Ponašanje nekih mužjaka uslijed hormonalnih promjena može biti mučno ne samo za vlasnike, nego i za same pse.
Mužjaci mogu osjetiti miris kuje u tjeranju sa ogromne udaljenosti.
Zbog toga su neki jako frustrirani i nervozni što se odražava i na njihovo ponašanje: zavijaju, uništavaju, pojačano obilježavaju urinom čak i po kući, bježe, češće naskakuju, češće se agresivno ponašaju naspram ostalih mužjaka.
Ako imate psa za uzgoj ili jednostavno ne želite kastrirati svoga psa, potreban je dodatan oprez. Čak i kada adolescentno razdoblje završi, nekastrirani mužjaci će imati potrebu odlaziti kujama u tjeranju koje nanjuše.
Vlasnici mužjaka jednako su odgovorni za slučajna legla kao i vlasnici ženki. To znači da ukoliko vaš nekastrirani mužjak živi ili povremeno boravi u dvorištu, dvorište mora biti dodatno osigurano kako se ne bi desilo da pas pobjegne, a neki će pokušavati na načine koje si ne možete niti zamisliti.
Za ženke je svakako poželjno da borave u kući jer baš kao što uporni mužjaci mogu na svakojake načine pobjeći iz svojih dvorišta, tako mogu i ući u tuđa. Ciklus tjeranja u ženki u prosjeku se ponavlja svakih 6 mjeseci, a traje oko 3 tjedna.
U to vrijeme ispred svojih zgrada i dvorišta možete očekivati pse koji će se okupljati zbog mirisa koji ih privlači.
Mužjaci (nekastrirani) vašu kuju u tjeranju mogu osjetiti i na vama (vašoj koži, odjeći), pa se često događa da vas prate u stopu iako kuju ne vodite sa sobom već, na primjer, idete na posao.
Nerijetko ste im toliko privlačni da će za vama ulaziti u tramvaje, trgovačke centre, banke i pokušavati vas naskočiti.
Miris kuje u tjeranju nije samo stvar krvarenja, već i lučenja feromona, stoga je posve nebitno hoćete li nositi svježe opranu odjeću ili često prati ruke – živjeti s kujom u tjeranju znači mirisati poput kuje u tjeranju.
Budite odgovorni i svoje pse bez obzira na spol imajte pod nadzorom, ne puštajte ih da šeću sami i uložite trud u njihov odgoj i učenje.
Zaključak
Prve su dvije-tri godine najteže u smislu odgoja i života s vašim štenetom i mladim psom. Nažalost, mnogi psi završe na ulici, u skloništima ili ih se vlasnici žele riješiti jer nisu spremni na izazove koji su normalan dio psećeg odrastanja.
Posvetite se odgoju i socijalizaciji od momenta kada štene uđe u vaš dom, budite dosljedni i strpljivi i trud će se isplatiti.
Zapamtite – cilj nije dobiti trenutni rezultat, već psa treba postupno odgajati kako bi jednoga dana postao onakav kakvoga želite.
Vaš pas će odrasti, adolescentna dob i pubertet neće trajati zauvijek. Kada pas odraste i ostari sa smiješkom ćete se sjećati svih nepodopština.
Sandra Ilievski, instruktor je i savjetnik za ponašanje pasa iz centra za edukaciju vlasnika, ponašanje i trening pasa Urban Pet . Članke redovito objavljuje na portalu ljubimci.24sata.hr!
Preporučujemo:
Što kad ljubimci stane srce? Postupak oživljavanja
Zašto psi naskakuju (kao prilikom parenja)?
Kako psa naučiti da bude sam kod kuće?
Čuvanje resursa kod pasa: Što je i kako pomoći ljubimcima?
Kako odabrati igračku za psa te kako se igrati sa psom?
Kako se psi (međusobno) igraju i što vi kao vlasnik trebate znati?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
