Imamo pred sobom nove generacije. To su djeca koja nemaju emocionalne otpornosti. Kako je to moguće?, upitala je
'NAŠE ŠKOLE SU SIGURNE'
Psihologinja Tanja Sever: 'Djeci namećemo imperativ uspjeha, ne znaju se nositi u lošemu'
O odgoju djece, problemima s kojim se susreću roditelji te suvremenom načinu životu govorilo se u emisiji Otvoreno.
- Cijele godine radimo preventivno na suzbijanju nasilja - kazala je Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i dodala da su i prije pisma ministra Radovana Fuchsa radili na tome. Nakon tragičnog događaja u Beogradu razgovarali su, kaže, s učenicima, a posebno ondje gdje su i sami učenici načeli tu temu.
Ministar Fuchs je u pismu među ostalim pozvao ravnatelje škola da ulože dodatne napore u razgovor s učenicima o slučaju u Beogradu, pozvao ravnatelje da organiziraju sastanke u školi, da više pozornosti posvete i roditeljima te da većim angažmanom još jednom svim učenicima pojasne da su škole mjesto nulte tolerancije na nasilje.
- Nakon pisma ministra ponovno smo razgovarali s učenicima i pokrenuli neke akcije da iskoristimo vrijeme do kraja nastavne godine koje treba biti mirno i manje stresno razdoblje - kazala je Hitrec.
Različite su reakcije u osnovnoj i srednjoj školi. Učenici su govorili o informacijama koje su prikupili na različitim mjestima i društvenim mrežama. Bili su vrlo šokirani, i vjeruju da se tako nešto u Hrvatskoj neće dogoditi.
- Jako je važno kod adolescenata razvijati empatiju i razgovarati, ali ne samo o velikim tragičnim događajima, nego i nekim manjim situacijama, gdje u stvari sve i počinje - kazala je Hitrec.
U Zagrebu je u ožujku u jednu srednju školu ušao mladić s mačetom, a nekoliko dana kasnije u Virovitici je jedan učenik ušao s pištoljem ručne izrade. Postavlja se pitanje ulazi li u školu tko hoće, kako hoće i s čim hoće?
'Vjerujemo da su u Hrvatskoj škole sigurna mjesta'
Iva Ivanković, državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kazala je kako smatra da se u škole baš tako i ne ulazi, ali da postoji mogućnost.
- Vjerujemo da su u Hrvatskoj škole sigurna mjesta. Svi koji rade u školama svjesno je da je primarna obveza škole, osim odgojno-obrazovna, ujedno i sigurnost. Postoje protokoli kada do takvih situacija dođe. U tim slučajevima reagiraju nadležne institucije - istaknula je.
Marina Ajduković, sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je i predsjednica Društva za psihološku pomoć kazala je da je uveden program krizne intervencije u školama. Kaže da dobro surađuju s Ministarstvom znanosti i obrazovanja te da sustavno educiraju djelatnike škola.
Istaknula je da je potrebna dodatna edukacija, ne u smislu seminara, već znanja i vještina - što i kako reći djeci u različitim kriznim situacijama. Smatra da je sada trebalo malo osnažiti učitelje koji odlaze u razrede što i kako da kažu.
- Potrebna je vještina, kako stati pred razred, što iskomunicirati, da se djeca ne uznemire, da imaju osjećaj psihološke sigurnosti, da mogu pitati i da se ne počnu u razredu provoditi krizne intervencije, već samo psihološke edukacije i psihološko rasterećenje kazala je Ajduković.
'Nove generacije nemaju emocionalne otpornosti'
Sve situacije koje se događaju, a tu je bila i pandemija, potres, na površinu dižu nešto što postoji jako dugo, kazala je klinička psihologinja Tanja Sever i istaknula da je mentalno zdravlje ugroženo.
- Imamo pred sobom nove generacije. To su djeca koja nemaju emocionalne otpornosti. Kako je to moguće? Rađaju se najčešće panirana i željena djeca koja su silno zaštićena, jer jednim dobrim dijelom u samom startu i roditelji i obitelji zaštićuju tu djecu. Onda kada se ona nađu pred nekim izazovima ili kada se nađu u situaciji lošega, lošeg društva, neuspjeha, nezadovoljstva, pa čak i dosade, oni zapravo nisu otporni, ne znaju se postaviti i u tim momentima pucaju. Njih odmah preplavi jad. Dakle, nema tu nekakvih elemenata drugih - kazala je Sever.
- Druga dimenzija koja je zapravo ovdje jako opasna je to je da mi toj djeci namećemo imperativ uspjeha i još više imperativ sreće. Malo smo pobrkali sreću i zadovoljstvo. Oni bi zapravo trebali biti zadovoljni, a ne pod obavezno sretni. I kada nisu uspješni ili nisu sretni, oni zapravo se ne osjećaju dobro. Ono što možemo napraviti za tu emocionalnu otpornost je zapravo taj dio trajanja u lošemu, u lošem stanju ili lošoj negativnoj situaciji. Za to naša djeca najčešće nisu spremna i onda bivaju duboko depresivna, anksiozna - naglasila je.
'Ako si prosječan nisi dobar, ako si prosječan nisi poželjan'
Kao drugi veliki problem istaknula je tzv. samodijagnosticiranje koje, kako kaže, se javlja u vrlo ranoj dobi, npr. u šestom razredu, pa nadalje.
- Djeca vrlo lako, ako se osjećaju različito, nedobro, ako se osjećaju na bilo koji način drugačije od onog većeg djela populacije i svoje dobi, bivaju skloni pogledati što je to što im se događa. S obzirom na to da imamo "doktora Google" već jako dugo prisutnoga među nama, nađu kućicu gdje će vidjeti što je to po čemu su različiti. Dolaze pred nas s vrlo jasnim postavkama, imam takav i takav poremećaj osobnosti, onda dio s tom spolnom ili rodnom identifikacijom - istaknula je Sever.
Sever je kao jedan od problema navela to da se "prosječnost" iznjedrila kao jedna dijagnoza.
- Dakle, ako si prosječan nisi dobar, ako si prosječan nisi poželjan. I onda zapravo ona djeca koja i plivaju u tome, jer moraju, jer je to tako kognitivno, ona zapravo biraju neke nove modele kako će ili uopće ne mogu s tim izaći na kraj. Postati iznadprosječna zapravo - istaknula je.
Ajduković smatra da niti dio roditelja ne zna kako se nositi s različitim neizvjesnostima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
