Patty i Carlos Hernandez iz Sjeverne Karoline nikada, kažu, nisu namjeravali imati toliko djece, ali ne vjeruju u korištenje bilo kakve kontracepcije, pa sada imaju 17 djece
Imaju 17 djece: 'Govore nam da prestanemo, ali ja ću rađati sve dok me menopauza ne spriječi'
Patty Hernandez (40), vlasnica tvrtke za čišćenje, živi u Sjevernoj Karolini, SAD, sa suprugom koji joj je ujedno i poslovni partner, Carlosom (39) i njihovih 17 djece.
POGLEDAJTE VIDEO.
Pokretanje videa...
- Patty, opet si se vratila! - uzviknula je jedna medicinska sestra kada je Patty stigla u rodilište. Ali to nije bila njena druga beba. Sa šest dječaka i 10 djevojčica, bilo je to njezino 17. dijete.
Dok je odrastala s dvoje braće i sestara, oduvijek je željela biti mama, pa je ubrzo nakon što je upoznala Carlosa, u crkvi 2006., počela pokušavati dobiti djecu. Trebale su joj dvije godine da zatrudni s prvim sinom, Carlosom Juniorom, koji sada ima 14 godina, a kad su se vjenčali, 2010., još uvijek su imali samo njega.
- Ali nakon toga jednostavno nisam prestajala - kaže Patty.
Nakon Carlosa je došao Christopher (13), zatim blizanke Carla i Caitlyn (12), zatim su dočekali Cristiana (11), Celeste (10), Cristinu (9), blizance Calvina i Catherine (8), Caroll (6), blizance Caleba i Caroline (5), Camillu (4), Charlotte (3), Crystal (2), i Claytona (1).
Nikada, kaže, nisu namjeravali imati toliko djece, ali kako ne vjeruju u korištenje bilo kakve kontracepcije, sada imaju 17 djece.
- Te prve godine proletjele su u vrtlogu pelena, hrane i pranja rublja. Ipak sam odmah krenula u majčinstvo, a oko djece mi pomaže moja teta. Moje trudnoće i porođaji su u početku bili laki, ali sada sam starija, pa mi je sve malo teže. Moja nedavna trudnoća bila je najteža. Bila sam iscrpljena i svaki dan bio je izazov. Rodila sam 26. veljače ove godine, nakon trudova koji su trajali 16 sati - priča te dodaje kako je Carlos nikada nije napustio, podržavao ju je i ohrabrivao kao i uvijek, i na kraju je stigao njihov dječak Canaan.
U bolnici se osjećala kao na odmoru, bilo joj je lijepo da netko jednom pazi na nju.
- Carlos i ja smo se šalili da je boravak u bolnici jedino vrijeme kada možemo sjesti i razgovarati jedno s drugim. Kad smo se svi vratili kući, starija djeca su bila od velike pomoći, mijenjala su Canaanove pelene i tješila ga kad je plakao - kaže Patty.
Sada joj je život užurbaniji nego ikada. Tijekom dana ostaje kod kuće i obavlja kućanske poslove, dok Carlos odlazi raditi u njihovu tvrtku za čišćenje poslovnih prostora. Vodi kuću s pet spavaćih soba kao vojnu operaciju, jer to je, kaže, jedini način da se sve obavi. Osim što se bavi kućnim poslovima i čuva svu djecu, brine se da se svi igraju i budu djeca, jer je to vrlo važno, donosi The Sun.
S 19 njih u kući, nahraniti sve i oprati rublje oduzima joj najviše vremena.
- Ja većinu vremena kuham i trošim oko 800 eura tjedno na namirnice. Kao i svi drugi, imam loših dana, kada sam iscrpljena i samo želim malo vremena za sebe, ali s toliko djece to jednostavno nije moguće. Kad ljudi saznaju da imamo 17 djece, pitaju zašto, a ja im kažem da su oni blagoslov. Neki brzo osuđuju, govoreći da ne bih trebala imati ih više i da moramo prestati. Smireno odgovaram, govoreći da smo vrlo sretna obitelj, da su moja djeca ljubazni i nevjerojatna, a Carlos i ja volimo ih gledati kako rastu - priča mama.
Drugi ostavljaju ružne komentare na internetu, govoreći da koriste potpore od države, što ju nervira, jer to, ističe, nije istina.
- Ne dobivamo nikakvu pomoć - istaknula je Patty.
Iako joj je prošla trudnoća bila najteža, ne sumnja da će vrlo brzo ponovno zatrudnjeti.
- Carlos i ja smo uzbuđeni što ćemo svojoj obitelji dodati još djece. Liječnici su mi rekli da nema nikakvih štetnih učinaka na moje tijelo i da o meni ovisi hoću li i dalje imati još djece, tako da ću upravo to činiti dok me menopauza ne zaustavi. Na kraju svakog dana, nakon što svi pojedemo obiteljsku večeru i djeca odu u krevet, u 23 sata Carlos i ja padamo na sofu, potpuno slomljeni, ali sretni. Ponekad nemamo energije razgovarati jedno s drugim, pa sjedimo u ugodnoj tišini. Ali uvijek kažemo drugima da ih volimo i smatramo se sretnima što imamo tako veliku, sretnu obitelj - zaključuje Hernandez.